

Lada Bonacci: „Ne pristajem više biti potplaćena”
Godinama sam radila kao mazga, sto poslova, pristajala na sve i svašta, a malo dobivala natrag i to me dovelo do pregorijevanja. Sada radim također puno, ali za sebe.


Godinama sam radila kao mazga, sto poslova, pristajala na sve i svašta, a malo dobivala natrag i to me dovelo do pregorijevanja. Sada radim također puno, ali za sebe.


Nije započelo s vama čita se manje kao priručnik za samopomoć, a više kao tih, ozbiljan poziv da posegnemo unatrag, ne da bismo se vratile, nego da bismo se mogle pokrenuti naprijed.


Pet mladih bendova; Crne Ovce, PJEK, Sitzfleisch, Bivše Žene i Kajza, izaći će na binu s vlastitim autorskim skladbama na drugom izdanju festivala koji se profilira kao ključna platforma za razvoj mlade glazbene scene.


Neki su filmovi upravo zahvaljujući glazbi dobili gotovo mitski status, a njihove pjesme slušaju se desetljećima nakon premijere. Donosimo pet filmova čiji su soundtrackovi obilježili generacije i pokazali koliko moćna filmska glazba može biti.


Lada Bonacci, diplomirala je glumu na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a magistrirala fizički i kolaborativni teatar na londonskom Central School of Speech and Drama.


Postoji u Vragu koji nosi Pradu 2 scena koju svaka osoba koja zadnje desetljeće radi u medijima prepoznaje kao da gleda dokumentarac o vlastitom životu. Andy Sachs (Anne Hathaway) stoji na svečanoj dodjeli novinarskih nagrada


Ovih pet filmova drže pažnju, otvaraju razgovor i ne traže od vas da isključite mozak.


Četvrta sezona serije From stigla je na HBO i već prva epizoda potvrđuje ono što smo priželjkivali: ova serija konačno zna kamo ide.


Postoje knjige koje se čitaju, i postoje knjige koje se igraju. Školice argentinskog pisca Julija Cortázara (1914–1984) nedvojbeno su potonje, roman koji ne samo da poziva čitatelja unutra, već mu predaje dio autorske kontrole nad samim činom čitanja.


Ovaj neobičan i atmosferičan projekt spaja suvremeni cirkus s formom radio drame, stvarajući izvedbeni prostor u kojem zvuk, pokret i slika dišu zajedno. Publika ne prati samo radnju – ona ulazi u zvučni krajolik, osluškuje ga i u njemu pronalazi vlastite slike.