Nametljiva pitanja često stvaraju osjećaj da moramo birati između dvije neugodne opcije. Ili ćemo odgovoriti i otkriti nešto privatno ili ćemo odbiti odgovoriti pa riskirati da ispadnemo nepristojni.
Emocionalna inteligencija se u teoriji opisuje kao sposobnost da razumijemo vlastite emocije i emocije drugih ljudi, da ih reguliramo i da komuniciramo jasno i zrelo. U praksi, ona se često pretvori u nešto sasvim drugo. Umjesto da nam pomogne da budemo u kontaktu sa sobom, postane alat kojim stalno prilagođavamo sebe drugima.
Pojam je još 1970-ih skovala antropologinja Dana Raphael, uspoređujući prijelaz u majčinstvo s adolescencijom. Kao što adolescent prolazi kroz duboke fizičke, emocionalne i društvene promjene dok postaje odrasla osoba, tako i žena prolazi kroz jednako intenzivnu transformaciju kada postaje majka.
Hiperneovisnost nije samostalnost. Samostalnost je sposobnost: znati se nositi sama, donositi odluke, nositi posljedice, bez kontinuirane potvrde okoline. To je razvojno postignuće i nešto što većina nas legitimno cijeni.
Glimmer koji se inscenira gubi svojstvo. Sunce na stolu nije sastavljivo. Ne može se naručiti.
Radost više nije intenzivna, nego umjerena. Uzbuđenje traje kratko. Bliskost postoji, ali bez dubine koja ju čini stvarnom. Sve je “okej”, ali rijetko što je zaista dobro.
U pozadini se često nalazi obrazac koji se u popularnoj psihologiji naziva “turtle”, povlačenje u sebe u trenucima kada bi odnos zapravo tražio otvorenost.
Postoji jedna rečenica koju gotovo svi koji su krenuli na terapiju kažu, gotovo uvijek s blagom dozom kajanja: “Trebala sam to učiniti puno prije.” Ne u krizi. Ne kad je sve puklo. Nego puno, puno ranije, dok su stvari bile samo malo neugodne.
U ovom razgovoru s Leom Murn dotičemo se ključnih tema suvremene psihijatrijske prakse: od razlikovanja normalne ljudske boli i stanja koja traže terapijsku intervenciju, preko izazova u radu s poremećajima ličnosti…
Samopouzdanje nije stvar karaktera s kojim si rođen. To je nešto što se gradi polako, svjesno i uglavnom tamo gdje nitko ne gleda.
