Baš kada se učinilo da je društvo konačno zakoračilo u eru ravnopravnosti, autonomije i pluralizma, na horizontu se sve češće pojavljuje pojam “retradicionalizacije” — proces u kojem se društvo, suočeno s krizama identiteta, nesigurnošću i ubrzanim promjenama, okreće tradicionalnim vrijednostima i strukturama. Na prvoj liniji tog povratka često se nalazi – žena.
Ali što retradicionalizacija zapravo znači? Je li to nostalgično vraćanje „zlatnom dobu“ vrijednosti, ili prikriveni pokušaj da se ponovno uspostave hijerarhije utemeljene na spolu, rodu, vjeri i pripadnosti?
Tradicionalna žena: simbol časti ili sredstvo kontrole
U patrijarhalnim društvima, ženska uloga bila je jasno definirana: majka, supruga, čuvarica doma, nositeljica tradicije. U slavenskoj, balkanskoj, ali i široj europskoj kulturi, žena je često bila srce kuće, ali rijetko njezin glas. Uloga joj je bila časna – ali i strogo kontrolirana.
Pogledamo li primjere iz prošlosti, poput Hrvatske u 19. i početkom 20. stoljeća, tradicionalna žena bila je „ponos kuće“, ali njezino obrazovanje, politički angažman ili ekonomska samostalnost nisu bili društveno poželjni. U selima, žene su radile na zemlji, rađale djecu i održavale običaje, ali nisu odlučivale.
Politika i religija: saveznici retradicionalizacije
U 21. stoljeću, čini se da su politika i religija ponovno pronašle zajednički jezik u narativu o „zaštiti obitelji“, „vrednovanju majčinstva“ i „povratku pravim vrijednostima“. U mnogim zemljama Istočne Europe – uključujući Poljsku, Mađarsku, Srbiju i djelomično Hrvatsku – političke elite sve češće zazivaju tradicionalne rodne uloge kao lijek za demografsku krizu, pad nataliteta i „krizu identiteta“.
Primjer: mađarska vlada pod Viktorom Orbánom nudi znatne porezne olakšice ženama koje rode četvero i više djece, ali istovremeno ograničava spolni odgoj, prava LGBT+ zajednice i feminističke organizacije. Poruka je jasna: žena je poželjna ako rađa i ostaje u okviru „naravnog“.
Mediji i nostalgija: retro je ponovno in
Kroz popularnu kulturu i medije također svjedočimo suptilnom povratku tradicionalnih uloga. Instagram profili „tradwives“ (tradicionalnih žena) slave žene koje se odriču karijere da bi služile obitelji. U TikTok videima gledamo savršeno stilizirane majke koje peku kruh i odgajaju petero djece uz osmijeh. Netflix serije poput The Crown i Bridgerton romantiziraju doba kada su žene bile „kraljice doma“.
Ove poruke, premda naizgled bezopasne, često zamagljuju stvarnost povijesne nepravde i neravnopravnosti.
Žena danas: između izbora i očekivanja
Retradicionalizacija ne dolazi kao eksplicitna zabrana prava – ona se događa tiho, kroz pritisak, sramoćenje, valorizaciju „prirodne“ žene i moraliziranje izbora koji odstupaju. Suvremena žena često je rastrgana između ideala moderne neovisnosti i tradicionalnih očekivanja: biti majka, ali i karijerno uspješna; biti poželjna, ali ne „previše slobodna“; biti poslušna tradiciji, ali i nositeljica napretka.
Primjerice, mlade žene u Hrvatskoj sve češće svjedoče neformalnim pritiscima na „ženstvenost“, sklonost „obiteljskim vrijednostima“ i očekivanje da će se „s vremenom primiriti“. Feministički pokret se na to neprestano pokušava oduprijeti – ali povratak tradiciji dolazi iz mnogih kutova.
Je li retradicionalizacija nužno loša?
Važno je postaviti i kontra-pitanje: može li povratak nekim oblicima tradicije biti osnažujuć? Za neke žene, izbor da budu domaćice ili majke nije nužno podređenost, već osobna odluka. Problem nastaje kada tradicija postane obaveza, a izbor se pretvori u dužnost.
Ravnoteža se, dakle, ne nalazi u potpunom odbacivanju tradicije, već u pravu žene da bira – slobodno, informirano i bez osude.
Retradicionalizacija društva ne mora biti opasna ako se odvija kao slobodan povratak vlastitim korijenima. No kad postane alat za kontrolu, zaustavljanje društvenog napretka i redefiniranje uloge žene unutar rigidnih okvira – tada postaje izazov demokraciji, jednakosti i osobnoj slobodi.
U konačnici, borba nije protiv tradicije, već za mogućnost izbora. I u tom izboru, prava žena ne smiju biti prošlost nego temelj budućnosti.
FOTO: Unsplash, Pexels
