Međunarodni dan žena često se svodi na darivanje cvijeća i bombonjera, ali njegova poanta daleko je dublja. Povijesno, 8. mart simbolizira borbu za političku, ekonomsku i društvenu jednakost žena, no s vremenom je izgubio svoju oštrinu i postao tek formalnost. U svijetu gdje razlika u plaćama i dalje postoji, gdje trudnoća često znači rizik za radno mjesto, a neplaćeni kućanski rad ostaje uglavnom ženska odgovornost, važno je ponovno otvoriti ključna pitanja koja su pokrenula ovaj dan.
Od kruha i ruža do cvijeća i bombonjera
Fraza “Kruh i ruže”, koja potječe iz istoimenog štrajka tekstilnih radnica u SAD-u 1912. godine, sažima suštinu ženskih zahtjeva: kruh kao pravo na dostojanstven rad i ekonomsku sigurnost te ruže kao pravo na bolji život, kulturu i slobodno vrijeme. Danas se taj simbolizam zamjenjuje površnim gestama – ruže bez kruha postale su standard.
No, žene i dalje rade za niže plaće u usporedbi s muškarcima. Prema podacima Eurostata, rodni jaz u plaćama u Hrvatskoj 2023. iznosio je 11,3%, što znači da žene u prosjeku zarađuju manje za isti posao. Osim toga, žene su češće zaposlene u slabije plaćenim sektorima poput obrazovanja i zdravstva, dok su rukovodeće pozicije još uvijek većinom u rukama muškaraca.
Trudnoća – pravo ili prepreka?
Iako su zakonski zaštićene, žene u Hrvatskoj se i dalje suočavaju s diskriminacijom na tržištu rada zbog trudnoće. Prema istraživanju pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, svaka treća žena u Hrvatskoj doživjela je neki oblik diskriminacije na radnom mjestu zbog trudnoće – od nemogućnosti napredovanja do gubitka ugovora na određeno vrijeme.
Trudnoća se često ne doživljava kao normalan dio života već kao problem poslodavcima. Istodobno, očevima se često ne daju jednake mogućnosti za korištenje roditeljskog dopusta, što dodatno opterećuje žene.
Neplaćeni rad: nevidljiv, ali ključan
Kućanski poslovi i briga o djeci i dalje su pretežno ženska odgovornost. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, žene u Hrvatskoj u prosjeku provedu dvostruko više vremena na neplaćene kućanske obaveze nego muškarci. I dok se u nekim obiteljima taj teret ravnomjernije raspoređuje, društvene norme još uvijek favoriziraju tradicionalnu podjelu uloga.
Ironično, žene koje se odluče posvetiti karijeri često su kritizirane kao “loše majke”, dok muškarce koji preuzmu dio kućanskih obveza društvo hvali kao “iznimne očeve”. Ova dvostruka mjerila pokazuju da ravnopravnost još nije postignuta.
Feminizam 2025.: Stigmatizacija i retradicionalizacija
Iako se feminizam izborio za mnoga prava, on je i dalje stigmatiziran. Nerijetko se prikazuje kao radikalni pokret umjesto kao ono što jest – borba za jednakost. Pojavljuju se i trendovi retradicionalizacije, gdje se promoviraju konzervativne vrijednosti koje ograničavaju ulogu žena na majčinstvo i obitelj.
Takvi procesi često dolaze iz političkih i društvenih krugova koji žele zadržati status quo. U isto vrijeme, stvarni problemi – ekonomska neovisnost, politička zastupljenost i ravnopravna podjela obaveza – ostaju neriješeni.
Povratak poante 8. marta
Ako želimo da 8. mart ponovno dobije svoje pravo značenje, moramo prestati gledati na njega kao na dan darivanja i početi ga shvaćati kao dan podsjetnika na borbu koja još nije gotova. Prava žena ne bi smjela ovisiti o dobronamjernosti poslodavaca, političara ili partnera, već o sustavnim promjenama koje osiguravaju jednake mogućnosti i jednak tretman u svim aspektima društva. Ruže su lijepe, ali bez kruha nemaju nikakvu vrijednost.
FOTO: Pexels
