Ako ste mislili da je “ghostanje” najgora stvar koja vam se može dogoditi u digitalnom paklu modernih odnosa, imam loše vijesti. Ghostanje je, dame i gospodo, samo predigra. Tko god je izmislio ghostanje, nije znao što slijedi. A slijedi – zombing. Kad vas ghostanje preplavi pitanjima, zombing dolazi s odgovorom. Krivim odgovorom.
Za neupućene, ghostanje je onaj trenutak kad se netko, poput duha, naprosto izgubi iz vašeg života. Jedan dan šaljete poruke, pričate o životu, ljubavi i seriji koju oboje volite, a drugi dan – puf! Nema ga. Profil mrtav, tišina s druge strane. Izbrisani ste iz njihove stvarnosti, i to je to. Bolno, ali konačno.
Ali zombing? E, zombing je kad taj isti duh odluči da ipak nije dovoljno mrtav. Zombing je povratak. To je ghost koji iz groba izlazi da vam pojede mozak. Bez razloga, bez upozorenja, bez srama.
“Bok, kako si?” – epitaf normalnog života
Zamislite scenu. Ghostali su vas prije tri mjeseca. Prošli ste sve faze – nevjericu, tugu, ljutnju, konačno prihvaćanje. Obnovili ste se, krenuli dalje. Kad ono, u tri ujutro, poruka: “Hej, što ima?”.
Što ima? Ima to da si me ignorirao mjesecima, da sam te izbrisala iz mobitela, da je svaki naš razgovor sad arheološki artefakt, i da sam već zaboravila zvuk tvog imena. A sad, kad je tvoje dosadno postojanje pronašlo slobodan trenutak – “Hej”?
To je zombing. Fenomen zbog kojeg se ljudi vraćaju iz digitalnog mrtvila, bez plana, svrhe ili stida. Povratak na scenu ne traži opravdanje. Jer zombiji ne objašnjavaju. Oni samo hodaju – ili, u ovom slučaju, tipkaju.
Zašto zombiji rade to što rade?
Pitate se: zašto? Zašto bi netko, tko je jednom otišao bez riječi, odlučio da je sad pravo vrijeme za povratak? Razloga, kao i kod svakog horora, ima nekoliko.
Prvo, dosada. Nema veze što ste vi u međuvremenu postali živa osoba s osjećajima i planovima. Njima je dosadno. Kraljica dosade je skrolanje, a na putu do vašeg profila zombijima se aktivira sjena krivnje: „Šta ima s onim?“
Drugo, potvrda. Nisu vas ghostali jer ste loši – nego zato što su mogli. A sad žele znati mogu li opet. Povući će vas za rukav tek toliko da provjere jeste li još na liniji. I ako jeste, pobjegnu. Jer zombiji ne ostaju.
Treće, ego. Vaš život bez njih nije smio biti bolji. Ako jest, zombingom dolaze uništiti mir. Zombiji ne podnose zatvorene krugove – uvijek žele barem odškrinuta vrata.
Kako se obraniti od zombinga?
Kako se boriti protiv zombija? Isto kao u filmovima: bez osjećaja, bez milosti, bez emocija. Ignorirajte ih. Ne otvarajte vrata. Ako popustite, zombiji neće otići – neće ni ostati. Oni su ciklička katastrofa. Samo će se opet pojaviti kad najmanje želite i kad ste već zaboravili koliko ste puta čistili nered koji ostave iza sebe.
Zombing je, dragi moji, virus modernog doba. Svi smo mi potencijalne žrtve. Ako niste još doživjeli zombing, samo čekajte. Zombiji uvijek dolaze. Jedan klik, jedan „Hej“, jedan “Što ima?” – i gotovi ste.
Ali ne zaboravite, zombiji su ono što ostane kad iz njih izbacite dušu. Nemojte ih hraniti. I, ako baš morate, blokirajte ih. Jer što je za zombija bolji kraj nego crni ekran?
FOTO: Unsplash
