Postoji infekcija koju će tijekom života pokupiti većina spolno aktivnih ljudi. Ne neki rizični postotak, ne nesretna manjina. Prolazi najčešće nečujno, bez simptoma, i tijelo je u pravilu samo izgura kroz godinu ili dvije. A onda, u manjini slučajeva, ne izgura. I upravo je ta manjina razlog zašto o humanom papiloma virusu vrijedi govoriti otvoreno, bez srama i bez šaputanja jer je riječ o jednom od rijetkih karcinoma koji danas znamo gotovo u potpunosti spriječiti.
To je možda i najveća nelagoda oko HPV-a: činjenica da imamo alate, a da ih ne koristimo dovoljno.
Što je zapravo HPV
Humani papiloma virus nije jedan virus, nego porodica od više od dvjesto tipova. Većina njih je posve bezopasna. Manji broj uzrokuje genitalne bradavice. A devetak takozvanih visokorizičnih tipova povezuje se s razvojem karcinoma i to ne samo raka vrata maternice, nego i raka anusa, vanjskih spolnih organa te grla i ždrijela. To je dio priče koji se prečesto izostavlja: HPV nije “ženski problem”. Prenosi se spolnim kontaktom, pogađa sve spolove, i muškarci su jednako prijenosnici i jednako mogu oboljeti.
Ono što virus čini podmuklim jest njegova tišina. Infekcija sluznice ne vidi se golim okom niti se osjeti. U pravilu nema boli, nema znaka, nema upozorenja. Zato se na nju ne reagira osjećajem nego testiranjem.
Brojke govore jasno. U gotovo svim slučajevima raka vrata maternice u podlozi stoji dugotrajna infekcija visokorizičnim HPV-om. U Hrvatskoj svake godine od te bolesti oboli oko tristo žena, a više od stotinu izgubi bitku. To su žene koje su nečije majke, sestre, prijateljice i velik dio tih ishoda danas je, medicinski gledano, bio izbježiv.
Dvije linije obrane
Dobra vijest, i ona koja zaslužuje da bude glasnija od straha, jest da protiv ovog raka imamo dvije provjerene linije obrane koje se međusobno nadopunjuju: cijepljenje i probir. Jedno bez drugog nije dovoljno. Zajedno su izvanredno učinkoviti.
Cjepivo: zaštita koja djeluje najbolje prije nego što zatreba
Cjepivo protiv HPV-a (u Hrvatskoj se primjenjuje devetvalentni Gardasil 9) štiti od devet tipova virusa koji uzrokuju najveći dio bolesti i kod žena i kod muškaraca. U Hrvatskoj je dostupno još od 2007. godine, a danas je besplatno i preporučuje se za djevojčice i dječake od petog do osmog razreda osnovne škole, uz mogućnost cijepljenja na vlastiti zahtjev za sve u dobi od devet do dvadeset pet godina.
Zašto baš ta dob? Iz dva razloga koja imaju smisla čim ih se objasni. Prvo, imunološki odgovor na cjepivo izrazito je snažan u mlađoj dobi. Drugo, i ovdje je važno zadržati racionalnost umjesto nelagode, cjepivo najbolje štiti onoga tko se cijepi prije nego što je uopće mogao doći u dodir s virusom, dakle prije prvih spolnih odnosa. To nije moralni sud o ničijem životu; to je biologija. Cijepiti dijete s dvanaest godina ne znači ništa pretpostaviti o njegovoj budućnosti, nego mu jednostavno dati zaštitu dok je ona najpotpunija.
To, naravno, ne znači da je nakon određene dobi kasno. Stručnjaci ističu da korist od cjepiva postoji i kasnije, sve do dvadeset pete godine. Ako ste tu dob već prešli, razgovor s liječnikom o pojedinačnoj situaciji i dalje ima smisla.
Procijepljenost u Hrvatskoj polako raste, ali još uvijek zaostaje za idealnom procijepljenošću. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, barem jednu dozu cjepiva do petnaeste godine primilo je oko 55 posto djevojčica i 39 posto dječaka iz generacije rođene 2009. daleko od cilja Svjetske zdravstvene organizacije, koji je iznad devedeset posto. Upravo zato se najavljuje da bi cijepljenje u Hrvatskoj uskoro moglo postati obvezno, što bi nas svrstalo uz nekolicinu zemalja koje su povukle taj potez s jasnim ciljem: dugoročno iskorijeniti rak vrata maternice.
A nuspojave, oko kojih kruži najviše straha? U pravilu blage i kratkotrajne, bol ili crvenilo na mjestu uboda, povremeno glavobolja ili umor i prolaze same.
Probir: pregled koji se ne preskače
Cjepivo je prevencija. Probir je rano otkrivanje i potreban je čak i cijepljenima, jer cjepivo ne pokriva baš svaki tip virusa.
Ovdje je ključ u dva testa koja se često brkaju. Papa test pregledava stanice vrata maternice i traži već nastale promjene. Test na HPV ide korak ranije: molekularnom metodom utvrđuje je li uopće prisutan genetski materijal visokorizičnog virusa, dakle procjenjuje rizik prije nego što se išta vidljivo dogodi. Sve se uzima jednako jednostavno, tijekom redovitog ginekološkog pregleda.
Hrvatska Nacionalnim programom ranog otkrivanja raka vrata maternice obuhvaća sve žene u dobi od dvadeset pet do šezdeset četiri godine. Program se trenutačno reorganizira prema suvremenom modelu u kojem se mlađe žene prate Papa testom, a žene od tridesete naviše takozvanim kotestiranjem, istodobnim Papa testom i testom na HPV, što se smatra najpouzdanijom metodom jer kombinira prednosti obaju pristupa. Pilot-faza tog modela provodi se u Virovitičko-podravskoj županiji.
Poruka iza svih tih protokola jednostavna je: žena koja redovito ide na ginekološki pregled i ne preskače probir daje samoj sebi najveću moguću prednost. Promjene otkrivene u predstadiju uklanjaju se brzo, uspješno i bez trajnih posljedica. Rak vrata maternice nije bolest koja udari iznenada, on se razvija godinama, i upravo te godine probir pretvara u priliku.
Što konkretno možete učiniti
Sva ova medicina svodi se na nekoliko vrlo praktičnih koraka.
Ako imate djecu u osnovnoškolskoj dobi, informirajte se kod školskog liječnika o cijepljenju i ne dopustite da odluku donese inercija ili tuđa dezinformacija. Riječ je o jednoj od najbolje istraženih i najsigurnijih intervencija koje danas imamo na raspolaganju.
Ako ste mlađi od dvadeset pet i niste cijepljeni, raspitajte se, cjepivo je i dalje dostupno, a kod onih izvan školskog sustava daje se u epidemiološkim ambulantama zavoda za javno zdravstvo.
Bez obzira na sve ostalo: idite na redovite ginekološke preglede i odazivajte se na probir. To je, posve nepatetično rečeno, najjednostavniji način da preuzmete kontrolu nad nečim što previše žena prepusti slučaju.
I posljednje, možda najvažnije: razgovarajte o tome. HPV nije sramota niti presuda o nečijem životu, nego virus toliko raširen da je zapravo dio statistike većine nas. Tišina oko njega ne štiti nikoga, štiti samo nelagodu. A nelagoda nije nešto što vrijedi braniti po cijenu zdravlja.
FOTO: Unsplash, Pexels
