Karlovac pamtimo po rijekama i parkovima, po geometriji Zvijezde, ali tek jesen donosi njegov najtiši, najmističniji sloj – maglu. Ona je istovremeno i misterij i svakodnevica, prirodna pojava koja oblikuje ritam grada, ali i inspirira one koji u njoj vide više od sivila. Upravo iz takvog pogleda nastao je Festival magle, jedinstveni kulturno–umjetnički projekt koji iz godine u godinu privlači sve veću pažnju javnosti.
Iza festivala stoji idejna autorica i organizatorica, žena koja maglu ne doživljava kao prepreku, nego kao neograničeno kreativno platno. Kroz razgovor otkriva kako je jedna gerila-ideja o „prodaji magle“ prerasla u međunarodno prepoznat kulturni događaj, što je magla naučila nju i Karlovčane, kako se gradi identitet grada koji je dugo bio skriven iza stereotipa – i zašto će, unatoč svemu, uvijek birati raditi s osmijehom i prkosom.
· Festival magle ove je godine ponovno privukao veliki interes. Kao njegova idejna autorica i organizatorica, kako biste opisali identitet festivala nekome tko nikada nije bio u Karlovcu?
Fog Festival je jednotjedni mozaik događanja u Karlovcu, s temom magle kao prirodne pojave koja obavije grad u jesenje doba. Svaki dan ima nešto: izložba maglovitih fotografija, noćne šetnje s turističkim vodičima, magloviti cocktail-party uz magloviti film, stručna meteorološka predavanja i predavanja o mističnim pojavama, radionica slikanja magle, radionice za djecu na temu magle…
· Zašto baš magla? Što vas je motiviralo da fenomen koji mnogi doživljavaju kao sivilo i “nešto što smeta” pretvorite u simbol kreativnosti, zajedništva i kulturnog identiteta grada?
Jer zašto ne magla? To je ono što imamo i što nas je sve u gradu povezalo na magloviti način. A ne trošimo nikakve prirodne resurse, totalno smo ekološki festival. I da, svjesna sam loše strane magle, ili kako je uvredljivo nazivaju „magluštine“, ali moramo se pomiriti s činjenicom da živimo u maglovitom području. Kako stvari stoje, klima se mijenja i nema više one magle koja je znala ući u grad i mjesecima ga držati u sivilu, pa tko zna, možda će nam i nedostajati magla u budućnosti.
Motivaciju i inspiraciju sam pronašla pomalo iz inata. Sve je krenulo pokušajem gerila-marketinške kampanje za povećanje vidljivosti Karlovca na turističkoj karti Hrvatske i svijeta kada smo lansirali prvu teglicu „Karlovačke magle“ i odlučili prodavati maglu, svjesno koketirajući s dvosmislenošću te fraze. Vijest o tome da Karlovčani „prodaju maglu“ poharala je medije i Hrvatske i okolice, došla do BBC-a, i time smo definitivno ostvarili cilj povećanja vidljivosti. Nakon toga, nekako spontano, rodila se i ideja o Festivalu magle koju su podržali svi koji su dio turističke scene grada i koji shvaćaju na koji se način gradi taj put. I evo nas u trećoj godini Fog Festivala, sve se više pronalazimo u magli i gradimo zajedno još jedan identitet grada na četiri rijeke i bezbroj parkova.
· Postoji li trenutak s ovogodišnjeg festivala koji vas je osobno najviše dirnuo ili inspirirao, onaj koji će ostati zapisan u vašem „mentalnom albumu”?
Kad radiš sa strašću, sve postaje osobno. Ne znam drugačije osim iskreno i cijelom dušom. Najupečatljiviji trenutci ovogodišnjeg Fog Festivala događali su se svaki dan i uvijek su povezani s drugim ljudima, emotivnim susretima, podrškom i zahvalnosti. Lebde takvi trenutci u sjećanju poput čestica magle i ostaju u memoriji mentalnog albuma zauvijek.
· Organizacija festivala uvijek nosi izazove. Jeste li ove godine imali situaciju u kojoj ste morali improvizirati i aktivirati „plan B”?
Naravno da uvijek postoji improvizacija i aktiviranje, ne samo plana B, nego i plana C. To donosi podosta stresa, ali i čaroliju snalaženja za koju nisam bila sigurna postoji li ili ne. Kad shvatiš da se sve može okrenuti, kad se snađeš u nesnalaženju, kad imaš prijatelje koji uskoče tamo gdje treba, to je ta priča o Karlovcu i Karlovčanima za koju vrijedi živjeti.
· Što se promijenilo od prvog izdanja Festivala magle do danas, u organizacijskom smislu, ali i u vašem osobnom rastu?
Svake godine priključi se neka nova ekipa s novim idejama, a početni postav igrača ostaje kao temelj i učvršćuje veze. Sad smo već pametniji i znamo što je bolje za posjetitelje, što više vole i kako reagiraju. Naučila sam kako dobro komunicirati, ali i s kim komunicirati.
· Kao netko tko aktivno oblikuje kulturnu scenu grada, kako vidite današnji Karlovac: kao grad koji tek otkriva svoj potencijal ili grad koji se već probudio?
Karlovac, kao i svi gradovi, kroz povijest se mijenjao i bio nekad jako važan, pa zatim padao u sjenu, pa opet u krug. To je puls života grada. Danas smo opet na nekog pragu otkrivanja potencijala i njegove prezentacije, opet ljudi otkrivaju Karlovac i dolaze u posjet kako bi uživali u zelenom, u rijekama, u otkrivanju već davno otkrivenog. Mislim da nam zlatne godine tek stižu, zato i radimo sve kako bismo osvijetlili dobre strane života u Karlovcu.
· Imate li dojam da je Festival magle promijenio način na koji posjetitelji izvana gledaju na Karlovac?
Nije promijenio, ali ga mijenja. Ponekad ga mijenja kroz čuđenje u stilu „pa kaj su oni normalni?“, a ponekad kroz otkrivanje maglovitog grada kroz koji svi prolaze, a samo hrabri skrenu u njegovo središte i ostaju ugodno iznenađeni da se iza sivila magle i iza sivila autoceste krije grad u kojem se svatko ugodno osjeća.
· Što je, po vašem mišljenju, ključno da bi Karlovac zadržao mlade ljude i privukao kreativce i poduzetnike?
To je pitanje političke volje vodstva grada i države. Moje mišljenje više pripada utopističkom arhetipu.
· Paviljon Katzler, pod vašim vodstvom, postao je jedno od najprepoznatljivijih kulturnih mjesta u Karlovcu. Kada biste morali opisati njegovu misiju, kako bi ona glasila?
Misija Paviljona Katzler je održavanje pozitivnog mišljenja o Karlovcu kroz aktivnosti prezentacije njegove povijesti i kulture. Kratko, ali sadržajno. I naravno uz potporu svog karlovačkog urbanog plemena koje djeluje kao mala urbana gerila u borbi protiv urbicida.
· Možete li izdvojiti osobu ili trenutak u Paviljonu koji vas je najviše oblikovao, potvrdio ili pogurao naprijed?
Prvo se mora dogoditi nešto loše da bi krenulo na bolje, pa je tako prvi očajni potez u lošim vremenima bio stavljanje velike osmrtnice u izlog Paviljona Katzler kad smo objavili da je Paviljon umro. I onda sam shvatila… obriši suze i digni zastavu, nitko ti neće pomoći ako si luzer. Od tog trenutka imam osmijeh na licu, unatoč i usprkos. Sad smo proslavili 20. godišnjicu. Uz osmijeh. Uz prijatelje i ljude koji cijene ono što radim i radimo. Turistička zajednica grada Karlovca je od pred koju godinu odličan partner, tu je i većina institucija grada iza kojih uvijek stoji čovjek koji zna što radi, uspjeli smo osigurati i malu sezonsku potporu Grada Karlovca, ali najviše se guramo sami.
· Što vas motivira da ustrajete u kulturnim projektima, čak i kada se čini da je javnost skeptična ili “nije još spremna” za nešto novo?
Postoji „javnost“ i „javnost“, prva nikad nije spremna, a druga jedva čeka nešto novo. Motiviraju nas obje.
Kultura je preživjela i doba kuge i kolere, da nije toga ne bismo evoluirali kao civilizacija. I kad je najveća kriza, i kad je sve puno negativnih, mi se ne damo. Ustrajanje u kulturnim projektima više nije igra, sad je odgovornost daleko veća.
· Osim Festivala magle i Paviljona Katzler, aktivni ste i na blogu te radite više projekata vezanih uz vizualni identitet Karlovca. Koji biste projekt izdvojili kao “vaš najosobniji potpis”?
Volim legende o sirenama, strašnim Labatorcima, priče o sudbinama ljudi. Volim slova. Uvijek se ispočetka čudim kako se sve može opisati sa samo 30 slova.
Ljudi čine grad. Ne čine ga niti kameni spomenici niti ovi u odijelima koji se vole usidriti na naslovnice. Mi smo grad! I zato volim priče o gradu, obične i neobične, „malih“ ljudi koji mijenjaju svijet.
Tako je nastao i „Rječnik karlovačkog urbanog plemena“, knjižica izgubljenih i zaboravljenih riječi s karlovačkog tla. Skupljala sam riječi više od 10 godina, po kućama, špajzama, automehaničarskim radnjama… Nevjerojatno je to da je najčitanija knjiga u Karlovu – rječnik! Pa tko još čita rječnike? Karlovčani!
· Je li već sada prerano pitati, planirate li nešto novo ili drugačije za sljedeće izdanje Festivala magle?
Jedini plan kojeg imam za sljedeći Fog Festival je da nema plana! Šalim se, naravno, ali jedino što je definirano je vrijeme, prvi tjedan studenog 2026. Naravno da krećemo s foto-natječajem „Uhvati maglu objektivom“ i otvorenjem izložbe nagrađenih fotografija, a za sve ostale novosti još je prerano. Plan je tu, okvirni i magloviti…
· Ako jednog dana magla „nestane” kao simbol, koja bi nova tema mogla postati zaštitni znak Karlovca?
Hmm… o tome zaista nisam razmišljala. Čitajući SF romane ovog mi časa svašta pada na pamet, a razmišljajući o geološkim promjenama Zemlje možda nam se i vulkan vrati. Hahaha! Ma, pričat ćemo mi o karlovačkoj magli zauvijek!
· Što biste voljeli da ljudi ponesu sa sobom nakon festivala, osim fotografija – osjećaj, misao, poruku…?
Obećanje da će doći opet jer im je bilo zanimljivo upoznavati grad na drugi način.
FOTO: Morana Rožman, privatna arhiva
