Pokušavajući zadovoljiti standarde društva, doseći poslovne ciljeve, uklopiti se u društvo i dominirati, ljudi često zaborave na svoje iskonsko ja, potisnu svoje stvarne strahove, traume i želje zakopavajući ih duboko pod slojeve maske s kojom šetaju kroz život. No, postoje okidači koji razbiju tu istu masku u komadiće i puštaju demone da unište baš svaki privid uglađenosti i posloženog života na kojemu bi, samo naizgled, mnogi pozavidjeli. Baš to se dogodilo glavnoj junakinji predstave Anđeo od leda, Clari (Nataša Dangubić). Pokušavajući pomoći djevojkama iz popravnog doma, otključala je bol, traume, disfunkcionalnost vlastite obitelji i svoje duboko zakopane ožiljke. Vode su uzburkane i fasada savršenstva se urušila kao kula od karata.
Kažu da je krivnja mnogo moćniji pokretač, čak i od ljubavi. Ova se uvriježena teza, pokazala točnom, kada je u pitanju motiv koji je pokrenuo lavinu događaja u recentnoj predstavi koju je na pozornicu Zekaema postavio mađarski redatelj Árpád Schilling.
Put do pakla popločan je dobrim namjerama
Clara kao uspješna i cijenjena televizijska novinarka bez dlake na jeziku, beskompromisna, oštra i pravdoljubiva, napušta svoju profesiju, odriče se uloge zvijezde i počinje novo poglavlje svog života. Dogovara s popravnim domom suradnju kao voditeljica radionica s djevojkama smještenima u ovoj ustanovi. Želi im pomoći, svjesna da nemaju svi iste startne pozicije. Iskreno priznaje da su joj, kao kćeri poznatog glumca, sva vrata bila otvorena i da joj je bilo lako vinuti se u sam vrh političkog novinarstva jer je imala tako malo za dokazivati. Podrazumijevalo se da žena s takvim pedigreom, jednostavno – razbija. I dok prikuplja sredstva za poboljšanje uvjeta života u domu, osvaja srca štićenica, postaje cijenjena i priznata i od strane ravnateljice doma, zajednice i ministarstva, iznova uspijeva u svojim vizijama i projektima. Jedan od njih je i izvođenje djevojaka iz institucije kako bi im pokazala divan svijet u kojemu ona živi, darovala im dašak slobode i glamura.
No, u razgovoru s prvom djevojkom koju izvodi, na površinu isplivaju njene traume iz djetinjstva, seksualno zlostavljanje, disfuncionalnost rodbinskih i prijateljskih odnosa, poremećni odnosi i u primarnoj i u sekundarnoj obitelji. Dok Clarin suprug Diego (Filip Nola) i sin Caspar (Luka Knez) poput kore od banane skidaju svoj privid sretnih ljudi iznoseći mizeriju svoje vlastite zbilje, tuge i nezadovoljstva kojeg nose sa sobom poput zatvoreničke kugle. Do te mjere nezadovoljni i ogorčeni da preziru svoj život ogrezli u devijantnost, nihilizam i tjeskobu.
Predstava traje 3 sata. Za to vrijeme provodi gledatelje kroz šumu emocija, neraščišćenih odnosa, vozi ih kroz manipulaciju, strah, sram… I kroz onu staru- „put do pakla, popločan je dobrim namjerama“.
Scenografija i ansambl
Scenografija je jednostavna, ali upečatljiva. Sve blagodati moderne tehnologije su uključene u nju – od projekcije na platno uživo snimanih scena mobitelom, do pravog sudopera i instaliranih slavina u kojima glumci sasvim normalno toče vode, do štednjaka na kojemu se zaista kuhaju obroci čiji se miris širi čitavim kazalištem, do mapiranja i 2D animacija putem projektora koji na taj način stvaraju novu scenu koja se transformira od noćnog kluba, preko balkona i dnevne sobe do svečane dvorane za evente… Glumci su ozvučeni i koriste prijenosne mikrofone pa su emocije dodatno pojačane jer se izvrsno čuje svaki uzdah, svako nijansiranje tona i svaki šum.
Osim sjajnih, etabliranih glumaca i glumica već navedenih, sjajne uloge su iznijeli i Milivoj Beader, Doris Šarić Kukuljica, Dora Polić Vitez, Adrijan Pezdirc, Dado Ćosić, Nadežda Perišić Radović, Rakan Rushaidat, Zoran Ćubrilo i Petra Svrtan, a pravo osvježenje unijele su i polaznice Učilišta ZKM-a: Lucija Milojčić, Lucija Parunov, Petra Novalija, Lucija Stanković, Laura Jajaš, Lora Štiglić, Tonka Ružić, Dora Matijević, Lucija Gagić, Ela Petreković, Lara Škaler, Sofija Lalić i Nea Gjurček.
Poučno, emotivno i pročišćavajuće djelo koje je još jednom pokazalo da Zekaemu zasluženo pripada imidž modernog kazališta koje parira eminentnim europskim kazalištima.
FOTO: Marko Ercegović
