Miom je dobroćudni tumor maternice koji se sastoji od mišićnih vlakana i fibroznog tkiva, a najčešće se javlja u reproduktivnoj dobi žene. Iako je riječ o najčešćem zdjeličnom tumoru kod žena, miomi gotovo nikad ne postaju zloćudni i nemaju povećan rizik za rak maternice.
Miom, poznat i kao fibrom, leiomiom ili fibroid, nastaje nepravilnim rastom glatkih mišićnih stanica maternice koje formiraju fibrozne čvorove unutar tkiva. Statistike pokazuju da čak dvije od tri žene razviju neku vrstu mioma tijekom života, a većina ih ne zna da ih ima jer ne uzrokuju simptome. Miomi se dijele prema lokaciji u maternici na intramuralne koji se nalaze u mišićnom zidu maternice i predstavljaju najčešći tip, subserozne koji se nalaze izvan zida maternice i imaju potencijal za veći rast, submukozne koji se nalaze ispod sluznice prema šupljini maternice i često uzrokuju jake krvarenja te parazitske koji se nalaze na peteljci odvojeni od maternice.
Simptomi
Kod sedamdeset i pet posto žena miomi ne uzrokuju nikakve simptome. Kod preostalih dvadeset i pet posto žena simptomi ovise o broju, veličini i lokaciji mioma. Najčešći simptomi uključuju obilnu i dugotrajnu menstruaciju koja traje dulje od tjedan dana, bolnu menstruaciju, bol ili pritisak u zdjelici, učestalo mokrenje i poteškoće s pražnjenjem mokraćnog mjehura te zatvor. Također se mogu javiti bolovi u leđima ili nogama, bolan spolni odnos, neplodnost ili komplikacije u trudnoći.
Rizični čimbenici
Točan uzrok nastanka mioma nije poznat, ali njihov rast je podložan ženskim spolnim hormonima, posebno estrogenu. Rizični čimbenici uključuju nasljednost jer ako majka ili sestra ima miom rizik je veći, rasnu pripadnost jer su miomi češći kod crnkinja kojima je pojavnost tri do devet puta češća, rana menarha odnosno rana pojava prve menstruacije, nuliparitet odnosno nijednu trudnoću, pretilost i viši indeks tjelesne mase, manjak vitamina D u organizmu, prehranu bogatu crvenim mesom a siromašnu povrćem i voćem, konzumaciju alkohola te psihološki stres.
Dijagnostika
Miomi se dijagnosticiraju putem ginekološkog pregleda palpacijom te ultrazvuka koji predstavlja glavnu dijagnostičku metodu. Kod velikih mioma kada ultrazvuk nije dovoljan koristi se magnetska rezonanca.
Liječenje
Liječenje ovisi o simptomima, veličini i lokaciji mioma, kao i o želji žene za očuvanjem plodnosti. Kod manjih mioma bez simptoma liječenje nije potrebno i preporučuju se redovite kontrole. Medikamentozno liječenje uključuje oralne hormonske kontraceptive, progestine, ulipristal acetat te GnRH agoniste i antagoniste uz hormonsku nadomjesnu terapiju.
Kirurško liječenje obuhvaća miomektomiju koja predstavlja uklanjanje samo mioma laparoskopijom ili laparotomijom, histerektomiju koja je uklanjanje maternice i predstavlja definitivno rješenje, embolizaciju uterine arterije kojom se smanjuje protok krvi prema miomu te MR-HIFU koja je neinvazivna metoda fokusiranim ultrazvukom. Danas se mnoge operacije izvode laparoskopijom bez otvaranja stomaka što omogućuje brži oporavak.
Važne napomene
Miom je dobroćudna tvorba i gotovo nikad ne postaje zloćudna. Nakon menopauze miomi se obično smanjuju zbog pada razine estrogena. Svaki miom treba biti na oku s redovitim ginekološkim pregledima. Ako je miom veći od pet centimetara ili smanjuje kvalitetu života potrebno je kirurško liječenje. Miom nije razlog za strah, ali je važno pratiti simptome i redovito posjećivati ginekologa radi pravovremene dijagnoze i liječenja po potrebi.
FOTO: Unsplash, Pexels
