Sve počinje nevino; upališ TV ili skrolaš po mrežama i eto ih, reality likovi u punom sjaju. Ubijaju dosadu, serviraju dramu, smiju se i plaču pred kamerama, tuku se jastucima ili međusobno, šapuću zakulisne planove, traže ljubav ili barem ugovor s nekom firmom za šampon. I dok ih gledaš, pomalo se uvlačiš u taj svijet – jer možda te nerviraju, možda te nasmijavaju, možda ti postanu neobjašnjivo dragi. I prije nego shvatiš, već si uhvaćen u mrežu spektakla koji ne prestaje.
Ali što je to u reality showovima što ljude tako neodoljivo privlači? Je li to samo voajerizam? Ili je možda riječ o nečem dubljem, suptilnijem – nekoj kolektivnoj opsesiji koja nas pretvara u publiku modernog gladijatorskog spektakla, gdje se umjesto krvi prolijeva suza sponzoriranog maskare?
Kako su ljudi zavoljeli reality?
Reality showovi nisu nikakva nova pojava. Još 1973. godine američki eksperiment An American Family pratio je život obične obitelji, a rezultat je bio šok – razvod, drama i kraj iluzije o savršenom domu. Britanski Big Brother iz 2000. godine otvorio je vrata fenomenu kakav poznajemo danas – zaključaj grupu ljudi u kuću, pusti kamere da snimaju i čekaj što će se dogoditi. I dogodilo se.
Od tada do danas dobili smo čitav spektar – od američke tvornice reality zvijezda (Survivor, Keeping Up with the Kardashians, Love Island) do balkanskih mutacija poput Zadruge, Elite i Gospodina savršenog. Svijet je postao velika kuća s kamerama, a svaka generacija dobila je svoju dozu instant-famea.
Zašto se gleda reality?
Odgovor je jednostavan – jer su reality showovi koktel zabave, voajerizma, identifikacije i bijega od stvarnosti.
POISTOVJEĆIVANJE
Sudionici reality showova nisu glumci, nego “obični ljudi”. Kad vidimo djevojku koja plače jer ju je “dečko prevario s cimericom iz kuće”, ili tipa koji priča kako se izdigao “iz ničega”, lako se s njima povežemo. To su ljudi sa sličnim problemima, strahovima, snovima – samo što su njihovi problemi montirani u prime-time terminu.
DRAMA BEZ POSLJEDICA
Reality showovi su moderna verzija antičke tragedije. Gledamo pad i uspon, izdaju i pomirenje, ali bez stvarnih posljedica po nas same. To je emocionalni tobogan na siguran način – kao da promatraš nesreću na cesti, ali znaš da nitko neće stvarno nastradati.
BIJEG OD STVARNOSTI
Dok se u stvarnom životu bavimo ratovima, krizama i računima, reality show nudi paralelni svijet u kojem je najveći problem tko će koga nominirati za izbacivanje ili tko je ukrao tuđi puder.
SENZACIJA I ŠOK
Publika voli skandale. Što je luđe, to bolje. Sjetimo se britanskog Love Islanda, gdje su sudionici postajali zvijezde samo zato što su se ljubili pred kamerama. Ili Kardashiana, obitelji koja je na privatnim dramama izgradila milijardersko carstvo.
Reality show kao ogledalo društva
Kažu da je televizija ogledalo društva. Ako je tako, onda bi reality show bio onaj trenutak kad se u ogledalu vidiš nakon tri dana nespavanja i zapitaš: “Jesam li ja stvarno ovako izgledao cijelo vrijeme?”
Reality showovi ne stvaraju ništa novo – oni samo reflektiraju postojeće vrijednosti. U zemljama gdje vlada siromaštvo i nepravda, sudionici realityja sanjaju o slavi jer je to brza karta za izlazak iz bijede. Na Zapadu, gdje je kapitalizam poprimio oblik spektakla, reality služi za promicanje celebrity kulture i iluzije uspjeha.
Nije slučajno što su Kardashian imperij, britanski Big Brother i balkanske reality zvijezde produkt istog sistema – sistema u kojem su stvarni problemi zamijenjeni površnim pričama, a status se mjeri brojem pratitelja, a ne stvarnim postignućima.
Posljedice – slava, pad, realnost
Za sudionike reality showa, život nakon izlaska može biti vrtlog uspjeha ili propasti.
Neki postaju zvijezde
Kardashiani su najbolji primjer kako reality može biti lansirna rampa za biznis, milijune i utjecaj. Kod nas, neki bivši natjecatelji koriste popularnost za karijere u showbiznisu, influencerstvu ili čak politici.
Neki se izgube
Pritisak slave zna biti prevelik. Mnogi sudionici reality showova doživjeli su psihičke slomove, financijske probleme pa čak i tragedije.
Društvo se sve više retradicionalizira
Dok se natjecatelji bore za pažnju i status, publika se uvjerava da su to “pravi uzori”. Tako se kroz reality format promoviraju konzervativni odnosi, patrijarhalne vrijednosti i ideja da su skandali, intrige i sukobi jedini način uspjeha.
Zabava i iluzija: Gdje je granica?
Reality showovi su zabava, ali su i iluzija. Oni su socijalni eksperimenti koji pokazuju koliko smo fascinirani tuđim životima, koliko nas privlače skandali i kako lako zaboravljamo na vlastite probleme dok gledamo tuđe.
Pitanje je – gdje je granica? Hoćemo li doći do toga da ćemo jednog dana gledati ljude kako se natječu tko će preživjeti na pustom otoku dok glasamo SMS-om koga da pustimo gladovati još tjedan dana? Možda je pravo pitanje: gledamo li reality show zato što nas zabavlja, ili zato što smo postali dio njega?
FOTO: Unsplash, Pexels, Youtube, Instagram
