Jeste li i vi kao dijete čuli: „Sram te bilo!“? Ta kratka, ali snažno nabijena rečenica prenosila se s koljena na koljeno i postala gotovo sastavni dio odgoja u mnogim obiteljima. Generacije su odrastale uz nju, često ni ne preispitujući njezino značenje ni posljedice. Iako je izgovarana s ciljem da se dijete “nauči pameti” ili ispravi njegovo ponašanje, danas sve više razumijemo koliko riječi mogu oblikovati dječji doživljaj sebe, svojih emocija i odnosa sa svijetom oko sebe. Stručnjaci za dječju psihologiju i odgoj sve glasnije upozoravaju da posramljivanje, premda često korišteno iz neznanja ili navike, ostavlja duboke emocionalne rane. Umjesto da potiče razvoj savjesti i empatije, ono često izaziva osjećaje manje vrijednosti, tjeskobu i teškoće u uspostavljanju zdravog samopouzdanja. Vrijeme je da preispitamo obrasce koje smo naslijedili i da djeci pružimo podršku koja im je zaista potrebna.
Što je posramljivanje?
Posramljivanje nije isto što i postavljanje granica. Ono djeci šalje poruku da s njima nešto nije u redu, ne da su nešto pogrešno napravila, nego da su oni sami pogrešni. I tu nastaje problem.
Psiholozi razlikuju krivnju i sram:
Krivnja: „Napravio sam nešto loše.“
Sram: „Ja sam loš.“
Dok krivnja može pomoći djetetu da nauči što je u redu, sram često uništava osjećaj vlastite vrijednosti.
Što kaže znanost o posramljivanju djece?
Istraživačica sramote Dr. Brené Brown objašnjava da je sram emocionalno razoran jer dijete uči skrivati dijelove sebe kako bi izbjeglo osudu.
Prema Eriku Eriksonu, jednom od najpoznatijih razvojnih psihologa, djeca koja su često posramljivana mogu razviti duboku sumnju u sebe, strah od pogreške i perfekcionizam.
Preporučujem: TED Talk Brené Brown – Listening to Shame
Kako različite kulture koriste sram u odgoju
Zanimljivo je kako posramljivanje nije jednako prisutno svugdje:
U Skandinaviji i mnogim zapadnim zemljama popularizira se pozitivno roditeljstvo koje naglašava razumijevanje i podršku.
U istočnim kulturama, poput Japana, sram tradicionalno igra ulogu kontrole ponašanja, ali sve više se promoviraju metode bez posramljivanja.
U afričkim zajednicama stariji članovi često „ispravljaju“ djecu kroz priče, pjesme ili grupne razgovore bez javnog srama.
Koje su posljedice posramljivanja?
Dijete koje je često posramljivano:
- Povući će se i možda skrivati istinu kako bi izbjeglo neugodu.
- Može razviti strah od pogrešaka i perfekcionizam.
- Često osjeća da nije dovoljno dobro — što se lako prenosi i u odraslu dob.
- Teže gradi zdrave odnose s drugima.
Što možemo raditi umjesto toga?
Usmjerite kritiku na ponašanje, ne na dijete.
Loše: „Sram te bilo što si lagao!“
Bolje: „Laganje nije u redu. Reci mi zašto se to dogodilo, pa ćemo naći rješenje.“
Pohvalite trud, ne samo rezultat. To djeci daje hrabrost da uče iz pogrešaka. Budite dosljedni, ali blagi: Disciplina je učenje, a ne prijetnja. Dijete nije loše, ponašanje možda jest.
Umjesto srama, ponudimo djeci prostor da pogriješe i poprave stvari. Tako odgajamo ljude koji znaju gdje su granice, ali i koji vjeruju u sebe.
FOTO: Unsplash, Pexels
