Mikroplastika više nije samo tema ekoloških dokumentaraca ili vijesti o oceanima punima otpada. Posljednjih nekoliko godina istraživanja su pokazala da se sitne čestice plastike, manje od pet milimetara, nalaze doslovno posvuda oko nas i u nama. U zraku koji udišemo, vodi koju pijemo, hrani koju jedemo, ali i u krvi, plućima, jetri, posteljici, majčinom mlijeku pa čak i u mozgu. Ono što je donedavno bilo predmet nagađanja, danas postaje predmet ozbiljnih kliničkih i eksperimentalnih studija, a rezultati sve više zabrinjavaju znanstvenu zajednicu.
U ovom tekstu donosimo pregled najrelevantnijih i najnovijih znanstvenih istraživanja o učincima mikroplastike na ljudsko zdravlje, s poveznicama na same studije, kako biste mogli sami provjeriti izvore i produbiti temu ako vas zanima.
Kako mikroplastika uopće ulazi u tijelo
Prema opsežnom pregledu objavljenom u časopisu Journal of Environmental Management, mikroplastika u organizam ulazi na tri osnovna načina: gutanjem putem hrane i vode, udisanjem sitnih čestica iz zraka te, u manjoj mjeri, kroz kožu. Autori navode da su čestice plastike već pronađene u krvi, debelom crijevu, testisima, endometriju, sjemenoj tekućini, ispljuvku, majčinom mlijeku i fekalijama, što pokazuje koliko se duboko i široko ove čestice šire kroz organizam.
Slično potvrđuje i pregledni rad objavljen u časopisu Frontiers in Environmental Science, koji ističe da se školjkaši smatraju jednim od najznačajnijih izvora unosa mikroplastike hranom, dok je konzumacija soli također prepoznata kao put unosa čestica u tijelo. Udisanje mikroplastike iz kućne prašine i zraka također se sve više prepoznaje kao značajan put izloženosti, dok se kroz kožu čestice apsorbiraju u znatno manjoj mjeri, osim ako je koža oštećena ili upaljena.
Srce i krvne žile: veza koja je iznenadila kardiologe
Jedna od najodjeknutijih studija posljednjih godina objavljena je u ožujku 2024. u prestižnom časopisu New England Journal of Medicine, koji inače rijetko objavljuje radove o okolišnim uzrocima bolesti. Talijanski istraživači predvođeni Raffaeleom Marfellom pratili su 304 pacijenta koji su podvrgnuti kirurškom uklanjanju plaka iz karotidne arterije zbog suženja krvne žile. Analizom uklonjenog plaka utvrdili su prisutnost mikro- i nanoplastike, najčešće polietilena i polivinilklorida, kod gotovo 60 posto pacijenata.
Ono što je posebno zabrinulo znanstvenu i medicinsku zajednicu jest da su pacijenti kod kojih je plastika pronađena u plaku, tijekom prosječno 34 mjeseca praćenja, imali gotovo četiri i pol puta veći rizik od srčanog udara, moždanog udara ili smrti od bilo kojeg uzroka u odnosu na one kod kojih plastika nije pronađena. Autori su naglasili da studija ne dokazuje uzročno-posljedičnu vezu, no da rezultati snažno upućuju na to da bi mikroplastika mogla predstavljati novi, dosad nepriznati čimbenik rizika za kardiovaskularne bolesti.
Mikroplastika u mozgu i moguća veza s demencijom
Još jedna studija koja je 2025. godine izazvala veliku pozornost objavljena je u časopisu Nature Medicine. Istraživači sa Sveučilišta Novi Meksiko, predvođeni toksikologom Matthewom Campenom, analizirali su moždano, jetreno i bubrežno tkivo osoba preminulih 2016. i 2024. godine. Otkrili su da mozak sadrži znatno veće koncentracije mikroplastike od jetre i bubrega, te da je količina plastike u moždanom tkivu iz 2024. bila oko 50 posto veća nego u uzorcima iz 2016. godine, što prati globalni trend rasta plastičnog otpada u okolišu.
Dodatno, kod osoba koje su imale dijagnosticiranu demenciju pronađene su i do deset puta veće koncentracije mikroplastike u mozgu u odnosu na osobe bez te dijagnoze. Autori naglašavaju da ovo ne dokazuje da mikroplastika uzrokuje demenciju, nego da postoji povezanost koju je nužno dalje istražiti, budući da bolesti poput demencije mogu same po sebi utjecati na sposobnost mozga da uklanja strane čestice.
Vrijedi napomenuti da je ova studija izazvala i određene znanstvene kontroverze oko metodologije mjerenja, pa je njemački Savezni institut za procjenu rizika (BfR) objavio detaljnu stručnu analizu u kojoj priznaje kvalitetu metoda, ali poziva na oprez pri tumačenju uzročnosti.
Probavni, reproduktivni i dišni sustav
Sustavni pregled objavljen u časopisu Environmental Science & Technology krajem 2024. godine analizirao je dostupne ljudske i životinjske studije o učincima mikroplastike na probavni, reproduktivni i dišni sustav. Autori navode da su za reproduktivne ishode, poput kvalitete spermija, i za probavne ishode, poput slabljenja imunološkog odgovora, dokazi iz životinjskih studija ocijenjeni kao “visoke” razine pouzdanosti, dok je ljudskih opservacijskih studija još uvijek razmjerno malo, svega tri uključene u analizu.
Pregledni rad posvećen isključivo reproduktivnom zdravlju žena, objavljen u časopisu Archives of Gynecology and Obstetrics, ukazuje na to da eksperimentalne studije na životinjama i humanim stanicama pokazuju da mikroplastika može negativno utjecati na funkciju jajnika i razvoj embrija, iako autori jasno navode da su potrebna daljnja klinička istraživanja na ljudima kako bi se ti nalazi mogli sa sigurnošću primijeniti i na ljudsku populaciju.
Kada je riječ o dišnom sustavu, pregled objavljen u časopisu Frontiers in Public Health navodi eksperimentalne dokaze da izlaganje mikroplasticima može usporiti rast stanica pluća i izazvati morfološke promjene na stanicama, dok druge studije upućuju na dodatno pogoršanje već postojeće astme kod izloženosti mikroplastici.
Jetra pod pritiskom
Sustavni pregled objavljen 2025. godine, koji je obuhvatio 25 studija provedenih između 2022. i 2025. godine, usredotočio se na učinke mikro i nanoplastike na zdravlje jetre. Analizom studija na ljudskim jetrenim stanicama znanstvenici su dosljedno zabilježili oksidativni stres, upalu, staničnu smrt, poremećaje u funkciji mitohondrija te poremećaje metabolizma masti, pri čemu su nanoplastike, odnosno najsitnije čestice, pokazale najveću toksičnost. Učinci su bili izraženiji što je doza čestica bila veća i što su čestice bile manje.
Djeca kao posebno osjetljiva skupina
Pregled objavljen u časopisu Journal of Environmental Management posebno upozorava da mikroplastika predstavlja povećan rizik za zdravlje i razvoj djece, s obzirom na to da su njihovi organski sustavi još u razvoju, a omjer unosa hrane i tekućine u odnosu na tjelesnu masu veći nego kod odraslih. Autori navode da bi mehanizmi poput oksidativnog stresa i upale, koji su već dokumentirani kod odraslih, kod djece mogli imati dugoročnije i teže posljedice upravo zbog osjetljivosti razvojnih procesa.
Što znanost još ne zna
Važno je naglasiti da većina spomenutih istraživanja, osim studije o karotidnim plakovima, još uvijek dolazi iz laboratorijskih i životinjskih modela, a ne iz velikih kliničkih studija na ljudima. Sustavni pregled objavljen u prosincu 2025. u časopisu Cureus izričito razdvaja mehanističke spoznaje dobivene iz eksperimentalnih i životinjskih studija od izravnih kliničkih dokaza na ljudima, te zaključuje da su potonji i dalje ograničeni i pretežno opservacijski, iako dosljedno upućuju na povezanost izloženosti mikroplastici s upalnim i metaboličkim promjenama u organizmu.
Također, pregledni članak u časopisu Cancer Cytopathology, u kojem je citirana i sama Tracey Woodruff s Kalifornijskog sveučilišta u San Franciscu, jedna od vodećih istraživačica na ovom području, ističe da je dosadašnji dokazni materijal uglavnom ograničen na in vitro i životinjske studije, no da broj upozoravajućih signala ubrzano raste, što opravdava daljnja ulaganja u istraživanje ove teme.
Znanost o mikroplastici i njezinom utjecaju na zdravlje tek je u ranoj, ali izrazito aktivnoj fazi razvoja. Dokazi iz kliničkih studija na ljudima, poput one objavljene u New England Journal of Medicine, pokazuju da prisutnost mikroplastike u tijelu može biti povezana s ozbiljnim zdravstvenim ishodima poput srčanog i moždanog udara, dok istraživanja mozga upućuju na to da bi ove čestice mogle imati i neurološke posljedice koje tek trebamo razumjeti. Istovremeno, velik dio dokaza i dalje dolazi iz laboratorijskih uvjeta, pa je oprez pri tumačenju rezultata nužan koliko i ozbiljno shvaćanje upozoravajućih signala koje znanstvenici bilježe iz godine u godinu.
Za sada, znanstvenici se slažu barem oko jedne stvari: mikroplastika je stigla u svaki kutak našeg tijela brže nego što smo uspjeli razumjeti njezine posljedice, a to je razlog više da istraživanja na ovu temu pratimo i dalje, s pažnjom kakvu ova tema zaslužuje.
FOTO: Unsplash, Pexels
