Zamislite dvije žene. Iste kvalifikacije, ista radna mjesta, isti broj godina iskustva. Jedna dobiva dijete. Druga ne. Pet godina kasnije, njihove plaće su drastično različite i ne u korist one koja je postala majka.
Ovo nije anegdota. To je jedan od najrobustnijih nalaza moderne ekonomije rada, dokumentiran u desetinama istraživanja na milijunima podatkovnih točaka. Zove se motherhood penalty, ili, slobodnije prevedeno, kazna za materinstvo.
Brojke koje je teško ignorirati
Počnimo s onim što podaci nedvosmisleno pokazuju.
Prema analizi Bankratea iz 2024. godine, majke koje rade puno radno vrijeme zarađuju 35 posto manje od očeva koji rade puno radno vrijeme i to je veći jaz nego što je bio 2022. ili 2023. Ako se taj trend nastavi, majka će tijekom sljedećih 30 godina zaraditi oko 600.000 dolara manje od oca s usporedivim profilom.
Institut za istraživanje politike žena (IWPR) u svom izvještaju za 2025. godinu bilježi da majke zarađuju svega 61,8 centi za svaki dolar koji zarade očevi. Usporedbe radi, gotovo tri četvrtine majki s djecom mlađom od 13 godina danas je zaposleno ili aktivno traži posao, što je viša stopa nego prije pandemije. Majke su na tržištu rada prisutnije nego ikad. Zarađuju manje nego ikad u odnosu na muškarce.
Istraživanje Sveučilišta Columbia, jedno od statistički najsnažnijih u ovom području, pratilo je prihode roditelja šest godina nakon rođenja prvog djeteta. Nalaz: prihodi zaposlenih žena padaju prosječno za polovinu nakon što dobiju dijete, i ostaju deprimirani godinama. Što je posebno zanimljivo, taj pad događa se i ženama koje su prije poroda zarađivale više od svojih partnera.
Nije samo pitanje sati
Česta pretpostavka je da majke zarađuju manje jer jednostavno rade manje, skraćeno radno vrijeme, stanke u karijeri, fleksibilni aranžmani. I to je dijelom točno. No istraživanja pokazuju da to objašnjava samo dio razlike.
Studija objavljena u PNAS-u, koja je analizirala više od 811.000 povijesti zaposlenja iz administrativnih baza podataka, dokumentirala je nešto zabrinjavajuće: kazna za materinstvo ne nestaje ni u kontekstima u kojima bismo to očekivali. Ne nestaje u tvrtkama kojima upravljaju žene. Ne nestaje u tvrtkama u kojima su žene većina zaposlenika. Ne nestaje čak ni kada je žena bila glavna hraniteljica obitelji prije nego što je dobila dijete.
Zapravo, istraživači su pronašli neke od najvećih kazni upravo kod žena s najvišim primanjima, onih koje su, ekonomski gledano, imale najjači argument da partneri preuzmu veći dio brige o djeci. A partneri to uglavnom nisu učinili.
Fatherhood bonus: Druga strana jednadžbe
Da bi slika bila potpuna, važno je razumjeti što se događa na drugoj strani.
Dok majke suočavaju s kaznom, očevi dobivaju premiju. U 2024. godini očevi s djecom mlađom od 18 godina zarađivali su u prosjeku 25 posto više od muškaraca bez djece. Ista životna odluka, postati roditeljem, jednoj grupi oduzima novac i prilike, drugoj ih daje.
Ovo nije slučajno. Postoji kulturna pretpostavka, često neizgovorena ali prisutna u odlukama poslodavaca, da otac koji ima obitelj postaje odgovorniji i stabilniji zaposlenik. Majka koja ima obitelj postaje rizičniji i manje dostupan zaposlenik. Oboje su stereotipi. Oboje imaju realne financijske posljedice.
Dugoročni trag
Jedno od pitanja koje se u istraživanjima dugo izbjegavalo bilo je: traje li ta kazna zauvijek?
Djelomično dobra vijest: istraživanje objavljeno u PMC-u pokazuje da se efekti materinstva na participaciju u tržištu rada ublažavaju kako djeca odrastaju. Žene u četrdesetima i pedesetima uglavnom nadoknađuju izgubljeno u smislu radnih sati i statusa na poslu.
Ali tu su i lošije vijesti. Istraživanje objavljeno u Journal of Applied Psychology u prosincu 2025. pratilo je gotovo 6.000 žena kroz više od 40 godina. Zaključak: žene koje su postale majke rano u karijeri zaradile su između 495.000 i 556.000 dolara manje tijekom 30 godina od žena koje su odgodile majčinstvo ili ga nikad nisu iskusile. I to nakon kontrole za dob, obrazovanje, rasu, bračni status i radne sate.
Konkretno: odgađanje majčinstva nije samo osobna odluka. Podaci pokazuju da je to i jedna od financijski najznačajnijih odluka u životu žene.
Strukturalni problemi, ne osobne odluke
Zašto ovo uopće postoji? Istraživači identificiraju nekoliko mehanizama koji se međusobno pojačavaju.
Prvo, postoji diskontinuitet karijere, pauze, skraćena radna vremena i sporije napredovanje u godinama kada je rast plaće najbrži, tipično u ranim tridesetima. Izgubljena iskustva i prilike za napredak teško se nadoknađuju.
Drugo, majke ne mijenjaju poslodavca prema bolje plaćenim pozicijama onoliko često koliko to čine muškarci ili žene bez djece, uglavnom zbog potrebe za fleksibilnošću i stabilnošću, što ih zadržava u pozicijama ispod njihovog potencijala.
Treće, i možda najvažnije, postoji nejednaka raspodjela neplaćenog kućanskog i skrbničkog rada. Istraživanje Pew Research Centra iz 2023. pokazuje da žene preuzimaju disproporcionalni udio kućanskih i skrbničkih obaveza čak i kada zarađuju jednako ili više od svojih partnera.
I četvrto: implicitna diskriminacija. Studije s fiktivnim životopisima pokazuju da poslodavci majke percipiraju kao manje kompetentne i manje motivirane čak i kada su svi ostali parametri identični dok očeve percipiraju kao stabilnije i predanije.
Što to znači za nas konkretno
Ako ste u tridesetima i razmišljate o ovim temama, ili ih već živite, podaci postavljaju neka neugodna pitanja.
Sustavi koji bi trebali ublažiti ove efekte, pristupačna dječja skrb, plaćeni roditeljski dopust, fleksibilni modeli rada bez karijerne stigme, u većini zemalja još uvijek nisu dostupni svima ili ne funkcioniraju dovoljno dobro. Individualne strategije (odgađanje majčinstva, pažljiv odabir partnera koji će ravnomjerno dijeliti skrb, pregovaranje o uvjetima rada) mogu umanjiti kaznu, ali je ne eliminiraju.
Ono što podaci jasno pokazuju jest da motherhood penalty nije rezultat individualnih izbora ili nedovoljnog truda majki. To je sistemski fenomen koji se ne smanjuje samo zato što žena radi dovoljno naporno, bira dovoljno dobru tvrtku ili ima dovoljno podržavajućeg partnera.
Razumjeti ga nije pesimizam. Razumjeti ga, i imenovati ga, prvi je korak prema tome da se s njim nešto napravi.
FOTO: Unsplash, Pexels
