Neke gradove pamtimo po muzejima, neke po restoranima, a neke po mjestima na kojima smo poželjeli ostati cijelo poslijepodne. Od gotičke crkve pune knjiga u Maastrichtu do nekadašnjeg kazališta u Buenos Airesu, ovo su knjižare koje nisu samo usputna stanica na putovanju. Zbog njih vrijedi promijeniti itinerar. Ponekad i kupiti avionsku kartu.
Postoji posebna vrsta putnika koja prije odlaska u novi grad ne traži samo najbolji restoran, izložbu koju ne smije propustiti ili bar u kojem se pije dobar negroni. Traži knjižaru.
Ne nužno zato što joj treba još jedna knjiga. Realno, knjiga kod kuće vjerojatno već ima više nego vremena u kojem ih može pročitati. Ide se zbog nečeg drugog.
Zbog drvenih polica koje se protežu do stropa. Zbog starih ljestava naslonjenih na njih. Zbog osobe koja sjedi u kutu i čita već sat vremena. Zbog neobičnog izdanja knjige koju već imamo. Zbog vrećice s logotipom neovisne knjižare koju ćemo poslije mjesecima nositi gradom.
I zbog onog vrlo specifičnog osjećaja da smo na trenutak ušli u nečiji idealan život.
Jer najljepše knjižare više nisu samo trgovine.
One su arhitektura, kulturna povijest, kafići, mjesta susreta i možda jedan od posljednjih prostora u gradu u kojem je sasvim prihvatljivo provesti sat vremena bez jasnog razloga.
Ovo su one zbog kojih bismo putovali.
Livraria Lello, Porto: knjižara koja izgleda kao scenografija
Ako postoji knjižara koju je Instagram učinio gotovo jednako poznatom kao grad u kojem se nalazi, onda je to Livraria Lello.
Otvorena je 1906. u središtu Porta, a zgradu je projektirao Francisco Xavier Esteves. Neogotička arhitektura, detalji secesije, vitraž na stropu i dramatično stubište učinili su je jednom od najprepoznatljivijih knjižara na svijetu. I da, stubište je stvarno toliko fotogenično.
Još je zabavnija činjenica da ono izvorno uopće nije bilo crveno. Tijekom restauracije 1993. slučajno je obojeno tom bojom, a pogreška se pokazala toliko dobrom da je ostala – i postala jedan od njezinih zaštitnih znakova.
Danas se ulazak naplaćuje kroz sustav ulaznice-vouchera čija se vrijednost može iskoristiti za kupnju knjige, što je uvedeno kako bi se knjižara mogla nositi s ogromnim turističkim interesom i istodobno očuvati svoju primarnu funkciju.
Porto je već dovoljno dobar razlog za vikend, ali ovo je mjesto na kojem čak i osoba koja tvrdi da “ne fotografira turističke stvari” vrlo brzo izvadi mobitel.
Boekhandel Dominicanen, Maastricht: knjige umjesto oltara
Možda najdramatičniji dokaz da se staroj arhitekturi može dati potpuno novi život nalazi se u nizozemskom Maastrichtu.
Boekhandel Dominicanen smješten je u dominikanskoj crkvi iz 13. stoljeća.
I nije riječ o prostoru koji je samo dekorativno “inspiriran” crkvom.
Gotički svodovi, visoki prozori, kameni stupovi i povijesne zidne slike i dalje su ondje. Usred njih nalazi se monumentalna višekatna konstrukcija prepuna knjiga koja posjetitelju omogućuje da praktički hoda kroz unutrašnjost crkve na nekoliko razina.
Povijest zgrade pritom je gotovo nevjerojatna. Nakon odlaska dominikanaca krajem 18. stoljeća služila je, među ostalim, kao konjušnica, skladište, koncertna dvorana, autosalon i – sasvim ozbiljno, parkiralište za bicikle.
Knjižara se u njoj otvorila 2006., a od 2014. djeluje kao neovisni Boekhandel Dominicanen. Na mjestu nekadašnjeg crkvenog kora danas se može popiti kava, a prostor služi i za književne razgovore, debate i koncerte.
Ispijanje kave ispod gotičkog svoda dok oko vas ljudi listaju knjige vrlo je ozbiljna konkurencija bilo kojem muzeju.
Libreria Acqua Alta, Venecija: knjižara koja se pomirila s vodom
Ako ste ikada pokušali zaštititi jednu knjigu od prolivene kave, pokušajte zamisliti vođenje knjižare u gradu koji redovito poplavi. Venecijanska Libreria Acqua Alta problem je riješila vrlo venecijanski. Knjige se nalaze u gondolama, kadama, čamcima, na policama i raznim povišenim površinama, a kroz prostor se provlače mačke koje su s vremenom postale gotovo jednako poznate kao sama knjižara.
Otvorena je 2002. i danas prodaje nove i rabljene knjige, rijetka izdanja, stare sveske te veliku kolekciju naslova posvećenih Veneciji. Sama knjižara svoj prostor opisuje kao svojevrsni mikrokozmos grada – zajedno s neobičnim namještajem, gondolama, mačkama i povremenom acqua altom koja doista uđe unutra. Poznate stepenice od starih knjiga u dvorištu i gondola prepuna knjiga pretvorile su je i u jednu od najfotografiranijih lokacija u gradu. Da, turistička je. Da, bit će ljudi. I svejedno vrijedi otići.
Teško je zamisliti knjižaru koja pripada svojem gradu više od ove. Da je Libreria Acqua Alta u bilo kojem drugom gradu, djelovala bi kao scenografija. U Veneciji djeluje potpuno logično.
El Ateneo Grand Splendid, Buenos Aires: možda jedina knjižara kojoj nedostaje samo večernja haljina
Prvo je bilo kazalište. Danas su u parteru police s knjigama.
El Ateneo Grand Splendid nalazi se u četvrti Recoleta, u zgradi nekadašnjeg kazališta Grand Splendid otvorenog 1919.
Sačuvani su balkoni, ornamentalni detalji, velika kupola s freskama i crveni kazališni zastori. Na nekadašnjoj pozornici danas se nalazi kafić.
Prije transformacije u knjižaru 2000. prostor je imao impresivnu kulturnu povijest: u njemu su se održavale operne i baletne predstave, prikazivali rani zvučni filmovi, a u zgradi je djelovala i diskografska kuća Odeon. Ondje je snimao i Carlos Gardel, jedna od najvećih figura tanga. Danas možete sjediti ondje gdje je nekada bila publika, otvoriti knjigu i pogledati prema pozornici. To nije loš način provođenja poslijepodneva. Buenos Aires ima snažnu književnu kulturu i grad je koji nekako već izgleda kao da pripada romanu. Ovo je njezin najraskošniji fizički izraz.
Shakespeare and Company, Pariz: knjižara u kojoj želite napisati roman čak i ako nemate roman
Nije najveća. Nije najraskošnija. Ali malo je knjižara na svijetu koje nose toliko književne mitologije.
Današnji Shakespeare and Company nalazi se preko puta Notre-Damea i otvorio ga je Amerikanac George Whitman 1951. pod imenom Le Mistral. Godine 1964. preimenovao ga je u čast knjižare Sylvije Beach, vlasnice originalnog Shakespeare and Companyja, mjesta na kojem su se okupljali Joyce, Hemingway, Fitzgerald, Gertrude Stein i drugi autori pariške modernističke scene.
Whitmanova knjižara nastavila je tu tradiciju na svoj način.
James Baldwin, Anaïs Nin, Allen Ginsberg, William Burroughs i Julio Cortázar samo su neki od autora povezanih s njezinom poviješću. Još je neobičnija tradicija takozvanih Tumbleweedsa – pisaca i putnika kojima je knjižara desetljećima dopuštala da ondje besplatno prespavaju u zamjenu za pomoć u trgovini, čitanje i kratku autobiografiju. Prema samoj knjižari, kroz prostor ih je prošlo oko 30.000.
Police su pretrpane, prostorije sitne, stepenice uske i cijelo mjesto djeluje kao da bi se iza sljedećeg ugla mogao pojaviti duh nekog američkog pjesnika.
Savršeno. Neke knjižare posjećujemo zbog arhitekture. Ovu posjećujemo zbog priče koju je desetljećima gradila oko sebe.
Daunt Books, London: knjižara za ljude koji planiraju putovanja i kada nikamo ne idu
Na londonskom Marylebone High Streetu nalazi se Daunt Books, jedno od onih mjesta zbog kojih poželite kupiti novu knjigu, novi kaput i kartu za vlak do mjesta o kojem ste prije pet minuta prvi put pročitali.
Posebno je poznata po putopisnoj literaturi i načinu slaganja knjiga prema zemljama i geografskim regijama, zbog čega se uz turističke vodiče mogu pronaći romani, povijest i memoari vezani uz istu destinaciju.
Interijer Marylebone poslovnice, duge drvene galerije, police, velika staklena površina iznad prostora i osjećaj stare privatne biblioteke – dio je njezina šarma.
Daunt danas ima više londonskih lokacija, ali upravo je Marylebone ona zbog koje se dolazi s druge strane grada. Ovo mjesto opasno je za osobu koja voli i knjige i putovanja. Uđete po roman, izađete razmišljajući treba li u listopadu ipak otići u Gruziju.
Cărturești Carusel, Bukurešt: razlog više da ponovno razmislite o Bukureštu
Bukurešt još uvijek nema turistički status Pariza, Rima ili Beča. Možda je baš zato zanimljiv.
U povijesnoj jezgri grada, u ulici Lipscani, nalazi se Cărturești Carusel, jedna od najfotogeničnijih knjižara u ovom dijelu Europe.
Otvorena je 2015. u povijesnoj zgradi i zamišljena kao višeetažni prostor posvećen knjigama, dizajnu i kulturi. Sam Cărturești nastao je 2000. s idejom stvaranja zajednice oko knjiga, a Carusel je kasnije postao njegov najprepoznatljiviji projekt.
Bijeli stupovi, zakrivljene galerije i veliki otvoreni atrij daju joj gotovo kazališni karakter.
Ona je možda i najbolji podsjetnik da “city break” ne mora uvijek značiti isti popis od pet europskih metropola. Zagreb–Bukurešt nije put na drugi kraj svijeta, a kombinacija stare arhitekture, brutalizma, nove gastronomske scene i ovakvih mjesta čini grad puno zanimljivijim nego što mu reputacija sugerira.
Daikanyama T-Site, Tokio: knjižara za odrasle koji još uvijek imaju hobije
A onda Tokio napravi nešto sasvim drugačije. Daikanyama Tsutaya Books dio je kompleksa T-Site u četvrti Daikanyama i zamišljen je kao svojevrsna “knjižnica u šumi”.
Tri povezana objekta presijeca 55 metara dugačka “Magazine Street”, iz koje se granaju odjeli posvećeni različitim područjima. Fasadu prekriva uzorak sastavljen od stiliziranog slova T, a kompleks je projektirao Klein Dytham Architecture nakon arhitektonskog natječaja na kojem je sudjelovalo 80 ureda.
Ali najzanimljiviji je koncept. Ovo nije knjižara koja pretpostavlja da odrasla osoba dolazi samo po knjigu.
Tu su arhitektura, umjetnost, putovanja, automobili, kuhanje, film, glazba, časopisi, ploče i stručni knjižari-konzultanti za pojedina područja. U kompleksu postoji i dovoljno prostora da sjednete, listate i pijete kavu.
Drugim riječima, nije napravljena oko ideje kupovine.
Napravljena je oko znatiželje. Pokazuje kako bi fizička knjižara mogla izgledati u budućnosti ako se prestane pokušavati natjecati s internetom i počne nuditi ono što internet ne može, prostor u kojem želite biti.
Možda zato još uvijek trebamo knjižare
Možemo kupiti gotovo svaku knjigu bez ustajanja s kauča.
Možemo je imati na čitaču za nekoliko sekundi. Algoritam nam može preporučiti sljedećih dvadeset naslova na temelju svega što smo već pročitali.
Tehnološki gledano, knjižara nam više nije potrebna.
I možda su upravo zato ovakva mjesta postala još privlačnija. Jer knjižara radi nešto što algoritam teško može. Dopusti nam da tražimo jedno, pronađemo nešto potpuno drugo i izgubimo vrijeme između polica.
Možemo uzeti knjigu čiji naslov nikada ne bismo upisali u tražilicu.
Kupiti roman samo zato što nam se sviđa naslovnica. Razgovarati s nekim tko ga je pročitao. Sjesti. Gledati. Najbolje knjižare razumjele su da se u 21. stoljeću ne prodaju samo knjige. Prodaje se i osjećaj života u kojem za knjige imamo vremena. Možda zato zbog nekih od njih stvarno vrijedi otputovati. Čak i ako se vratimo kući s još jednom knjigom koju nemamo kamo staviti.
FOTO: Unsplash, Instagram
