Svake godine, početkom travnja, svijet obilježava Međunarodni tjedan borbe protiv uličnog uznemiravanja. No iza tog simboličnog tjedna stoji problem koji traje dvanaest mjeseci godišnje, u tramvajima, na stepenicama, u parkovima, na stajalištima, usred bijela dana.
Ulično uznemiravanje nije komplement. Nije flert. Nije bezazlena situacija koju “ne treba dramatizirati”. To je oblik rodno uvjetovanog nasilja koji ostavlja vidljive i nevidljive tragove na živote onih koji ga doživljavaju i to svakodnevno.
Brojke koje ne možemo ignorirati
Statistike su zabrinjavajuće. Prema istraživanju koje je proveo Ipsos za L’Oréal Paris, čak 80 posto žena doživjelo je seksualno uznemiravanje u javnom prostoru, a 76 posto mu je svjedočilo. Uz to, 85 posto ljudi ne zna kako reagirati u takvim situacijama, zbog čega samo 25 posto svjedoka intervenira, iako intervencija poboljšava situaciju u čak 84 posto slučajeva.
Na razini Europske unije slika nije nimalo bolja. Rezultati velikog istraživanja o rodno uvjetovanom nasilju pokazuju da je seksualno uznemiravanje na poslu doživjelo oko 31 posto radno aktivnih žena, a taj udio raste na oko 42 posto među mladim ženama u dobi od 18 do 29 godina.
U Hrvatskoj još uvijek ne postoje sustavno prikupljeni službeni podaci o uličnom uznemiravanju, što samo po sebi govori o tome koliko je taj problem dugo ostajao nevidljiv. Svjedočanstva djevojaka i žena na društvenim mrežama otkrivaju da se na ulicama susreću s mnogim neugodnim, ali i situacijama opasnima po život i zdravlje, a uz žene posebno su ugroženi i pripadnici rodnih i spolnih manjina.
Što je zapravo ulično uznemiravanje?
Ulično uznemiravanje obuhvaća širok spektar ponašanja. To uključuje razne tipove uznemiravanja i nasilja, od buljenja i zviždanja, preko uhođenja i dodirivanja, do najtežih oblika seksualnog nasilja.
Hollaback! Hrvatska, inicijativa usmjerena na suzbijanje uličnog uznemiravanja, upozorava da se ne radi o izoliranim incidentima ili komplimentima, već o obliku rodno uvjetovanog nasilja i vidu seksizma. Bez obzira radi li se o seksističkim šalama, dobacivanjima ili seksualnom nasilju, ništa od toga nije bezazleno.
Ključno je razumjeti da počinitelji nisu “neznanci koji ne znaju bolje”, počinitelji su u najvećoj mjeri muškarci, i kada se spoj roda žrtve i roda počinitelja uzme u obzir, možemo govoriti o jasno rodno uvjetovanom nasilju.
Gdje se uznemiravanje događa?
Tramvaji su pri vrhu mjesta na kojima su žene najčešće izložene uznemiravanju, i to ujutro te od podne do 18 sati. Uz tramvaje, tu su cjelokupni javni prijevoz, taksi, ulice, trgovi i parkovi.
Žene se ne osjećaju sigurno u javnim prostorima. Žene izbjegavaju javni gradski prijevoz. Žene izbjegavaju prolaziti noću kroz slabije osvjetljene prostore. Razlog je što doživljavaju uznemiravanje i nasilje u javnom prostoru, o čemu šute jer ne znaju kome prijaviti, jer se počinitelj najčešće ne poznaje.
Udruga Sigurna mjesta: mapirati problem kako bi se moglo djelovati
Jedna od ključnih snaga u borbi protiv uličnog uznemiravanja u Hrvatskoj je Udruga Sigurna mjesta. Nastala iz volonterskog angažmana četiri žene, politologinje i konzultantice Dunje Bonacci Skenderović, profesorice Ivane Šalinović, psihologinje Erne Tomiše i socijalne radnice Nine Sabolić, udruga je kao prvu aktivnost prevela aplikaciju Safecity na hrvatski jezik.
Safecity je platforma koja omogućava sigurno i anonimno prijavljivanje uličnog uznemiravanja. Jednostavan i brz način za korisnike da podijele svoja iskustva i prijave incidente, stvarajući zajednicu koja podržava sigurnost i poštovanje u javnom prostoru.
Udruga ne staje na digitalnom alatu. U veljači 2026. Sigurna mjesta i Knjižnice grada Zagreba pokrenuli su akciju u kojoj građani na 42 lokacije KGZ-a i u Bibliobusu mogu preuzeti bookmarker s QR kodom koji vodi do aplikacije za anonimno dijeljenje iskustava uznemiravanja. Cilj je pokazati da iskustva nisu “iznimka”, nego dio svakodnevice o kojoj se premalo govori, a još rjeđe sustavno reagira te prikupiti podatke potrebne za kreiranje učinkovitih javnih politika, edukaciju i konkretne promjene u gradu.
Zašto žrtve šute i kako to promijeniti
Žrtve teško prijavljuju ulično uznemiravanje jer je počinitelj najčešće nepoznata osoba, jer osjećaju strah, sram i krivnju, a ponekad nisu ni u potpunosti svjesne što im se zapravo dogodilo.
No šutnja ima cijenu. Prijava uličnog uznemiravanja važna je i za samu žrtvu — mogućnost dijeljenja iskustva izvan uskog kruga doprinosi razrješenju traume. Istovremeno, svaka prijava postaje dio šire slike koja omogućuje institucijama da djeluju.
Kako reagirati – kao svjedok ili žrtva
Program Stand Up, koji provodi Zaklada SOLIDARNA u suradnji s L’Oréal Paris, osposobljava ljude za sigurno reagiranje na ulično uznemiravanje koristeći 5D metodologiju organizacije Right To Be, međunarodne nevladine organizacije stručnjakinja u borbi protiv svih oblika uznemiravanja. Do danas je više od 3,7 milijuna ljudi obučeno putem tog programa u 46 zemalja.
Metodologija 5D uključuje: odvraćanje pažnje, delegiranje (uključivanje treće osobe), dokumentiranje, odgodu (provjeru žrtve nakon incidenta) i direktnu intervenciju, uvijek procjenjujući vlastitu sigurnost.
Što možemo učiniti?
Borba protiv uličnog uznemiravanja nije samo stvar aktivizma, ona je stvar kulture i zajedničke odgovornosti. Možemo preuzeti aplikaciju Safecity i prijaviti incident koji smo doživjeli ili svjedočili. Možemo poduprijeti rad Udruge Sigurna mjesta. Možemo razgovarati o ovoj temi s prijateljima, djecom, na radnom mjestu.
Sve dokle god ulično uznemiravanje ostaje “sitnica o kojoj se ne govori”, ono ostaje i prostor u kojemu žene i drugi ugroženi ne mogu slobodno disati. A sloboda kretanja u javnom prostoru nije privilegija, ona je pravo.
Za anonimnu prijavu uličnog uznemiravanja posjetite: sigurnamjesta.eu ili preuzmite aplikaciju Safecity na Google Play i Apple Store.
FOTO: Pexels, Unsplash, Dupephotos
