Michael Angelo Covino i Kyle Marvin vraćaju se s novim filmom koji nastavlja tamo gdje je stao “The Climb”. “Splitsville” je još jedan dokaz da ovaj tandem zna stvarati filmove o složenim odnosima koji ne nude laka rješenja. Ovo je priča o tome što se događa kada se pokušava pobjeći od vlastitih problema utjecanjem u tuđe.
Zašto “Splitsville” funkcionira gdje drugi filmovi o brakovima propadaju
Kada njegova žena Ashley traži razvod, Carey bježi kod prijatelja za podršku, samo da sazna da je tajna njihove sreće otvoren brak – ova premisa mogla je lako postati još jedna hollywoodska komedija o seksualnim nedorazumijima. Umjesto toga, Covino gradi nešto daleko neugodnije i iskrenije.
Za razliku od Apatowovih “man-child” komedija ili Juddovih sentimentalnih drama, “Splitsville” ne pokušava naći lako rješenje za složene probleme. Carey prelazi granicu i baca sve njihove živote u kaos, a film ima dovoljno odvažnosti da istraži posljedice bez moraliziranja.
Covino kao autor nelagode
Ono što me fascinira kod Covinove filmografije je kako koristi dugotrajne kadrove za stvaranje napetosti. Već u “The Climb” pokazao je majstorstvo u korištenju minimalnih resursa za maksimalni emocionalni učinak. U “Splitsvilleu” ta tehnika dolazi do punog izražaja.
Brillijantno kaotična tučnjava između Paula i Careyja, dva prilično patetična ne-borbena tipa – ovaj opis iz recenzije savršeno hvata Covinov pristup. On ne stvara likove koje ćemo obožavati, već ljude s kojima ćemo se prepoznati upravo zbog njihovih mana.
Zašto je ovo važan film za razumijevanje muškosti danas
Dakota Johnson kao Julie donosi potrebnu ravnotežu ovoj muškoj dinamici, ali film je u osnovi o tome kako muškarci ne znaju komunicirati o tome što ih muči. Dobrodušni Carey bježi kod prijatelja Julie i Paula za podršku, ali umjesto da se otvori, on komplikuje situaciju svojom nezrelošću.
Tu je i jezgra zašto “Splitsville” funkcionira – ne osuđuje svoje likove, već ih prikazuje kakvi jesu. U vremenu kada su muškarci pod pritiskom da se “otvore” emotivno, ovaj film pokazuje kako taj proces često izgleda ružno i nespretno.
Tehnički aspekti koji podržavaju priču
Covino kao redatelj pokazuje rijetku sposobnost – zna kada se umaknuti i pustiti scene da se razvijaju prirodno. Nema nepotrebnih kamera pokreta ili montaže koja bi skrivala slabosti glume. Kyle Marvin kao Carey donosi vulnerabilnost koju rijetko viđamo u komedijama, dok Adria Arjona kao Ashley izbjeagava stereotip “zle žene koja traži razvod”.
Gdje “Splitsville” zakazuje
Film ipak ima svoje mane. Ponekad se čini da Covino previše vjeruje da će publikum pratiti njegov sporiji tempo. Neki dijelovi, osobito u srednjem dijelu, osjećaju se kao da se vuku bez jasnog smjera. Premijera na Cannes festivalu sugerira da film cilja na art house publiku, ali ponekad se gubi između komedije i drame.
Također, otvoren brak kao tema nije dovoljno istražen. Film koristi tu ideju više kao pokretač radnje nego kao ozbiljan društveni komentar.
Zašto “Splitsville” važan za suvremenu kinematografiju
U vremenu kada Hollywood proizvodi ili superhero spektakle ili Netflix algoritamske komedije, Covino stvara nešto što je postalo rijedakost – osoban film o odraslim ljudima koji se bore s odraslim problemima.
“Splitsville” nije savršen, ali je važan. Pokazuje da još uvijek možemo praviti filmove koji govore istinu o tome kako živimo, volimo i razočaravamo se bez potrebe za velikim budžetima ili zvijezdama.
Covino se etablira kao glas generacije koja je odrasla uz obećanje da će otvorena komunikacija riješiti sve probleme, samo da otkrije da je istina daleko kompliciranija. “Splitsville” je neugodan, smiješan i tužan film koji će vas natjerati da razmislite o vlastitim odnosima. I baš je to ono što dobra kinematografija treba raditi.
FOTO: Screenshot, Instagram
