Pitanje ženstvenosti možda zvuči jednostavno, ali iza njega stoje desetljeća društvenih, kulturnih i političkih konstrukcija. “Ženstvenost” nije urođena kvaliteta, već društveni konstrukt. Ideja koja se mijenja kroz vrijeme, prostor i ideologiju.
U feminističkoj teoriji, osobito onoj 2. vala (60-e i 70-e), ženstvenost je često kritizirana kao mehanizam kontrole koji žene gura u ulogu tihe, nježne, privlačne, pasivne i poslušne. Judith Butler, poznata feministkinja i filozofkinja, tvrdi da rod (uključujući ženstvenost) nije nešto što imamo, već nešto što radimo – ponavljamo ponašanja koja društvo od nas očekuje, sve dok se ne počnu činiti “prirodnima”.
Kako se ženstvenost mijenjala kroz desetljeća?
1965. – Ženstvenost pod budnim okom patrijarhata
U tadašnjim društvima (posebno u bivšoj Jugoslaviji i šire), ženstvenost se definirala kroz ulogu majke, domaćice i tihe podrške mužu. Iako su žene radile, očekivanja su bila da istovremeno održe “žensku” gracioznost. Rodne uloge bile su vrlo rigidne.
1975.–1985. – Feministički val i napukline u “ženstvenom”
S dolaskom feminističkog aktivizma (i na Zapadu i kod nas), ženstvenost se počela preispitivati. U Jugoslaviji su žene bile formalno ravnopravne, no “emancipacija” je često podrazumijevala da žene rade dvostruko: i na poslu i kod kuće. Istovremeno, mediji su i dalje promovirali estetiku ženske skromnosti i žrtve.
1995. – Tranzicija, kapitalizam i komodifikacija ženstvenosti
Nakon ratova i prelaska u kapitalizam, ženstvenost postaje sve više povezana s vanjskim izgledom, potrošnjom i tjelesnim idealima. Masovni mediji nameću tijelo kao primarni izraz “prave žene”, dok se feminizam marginalizira kao nešto “radikalno”.
Prema studiji Ivane Spasić (2000.) o ženama u post-socijalističkoj Srbiji, žene se sve više suočavaju s paradoksom: moraju biti moderne, zaposlene, obrazovane, ali i njegovane, poslušne, ženstvene. Ovaj dvostruki standard stvara ogromni psihološki pritisak.
2025. – Fluidnost, ali i kontradikcije
Danas ženstvenost može biti sve i ništa. Feministički diskursi (posebno post-strukturalistički i queer) naglašavaju rodnu fluidnost, a ženstvenost je sve manje povezana s biološkim spolom. Ipak, stari obrasci ne nestaju. Influenceri, Instagram estetika, “trad wife” trendovi i konzumerizam često obnavljaju klasične stereotipe pod krinkom “osobnog izbora”.
Eurobarometar o rodnoj ravnopravnosti (2023.) pokazuje da čak 42% ispitanika u Hrvatskoj smatra da je glavna uloga žene briga za obitelj – znatno više od EU prosjeka. To ukazuje na snažan otpor prema dekonstrukciji tradicionalne ženstvenosti.
Kako ženstvenost oblikuje nas i mi nju?
Feministkinje poput Simone de Beauvoir podsjećaju nas: “Ženom se ne rađa, ženom se postaje.” To znači da ženstvenost nije istina, već performans – naučena uloga. Danas, kada možemo kritički promišljati rodne norme, ključno je pitati se. Za koga njegujemo ženstvenost? Možemo li biti slobodne, a da se ne svidimo? Je li ženstvenost izvor snage ili alat kontrole?
Ženstvenost nije neutralna već politička kategorija. Kroz desetljeća se mijenjala – od idealizirane domaćice, preko dvostruko opterećene “superžene”, do današnje (ne)određene figure između samopromocije i samoostvarenja.
Feministička misao nas poziva da ne odbacimo ženstvenost već da je razmontiramo, preispitamo, i gradimo iznova, po vlastitim pravilima.
FOTO: Unsplash, Pexels
