Nostalgija je opasna igra. Kada se klasici kinematografije odluče oživjeti u suvremenom ruhu, rijetko kada uspijevaju nadmašiti original. Nažalost, remake filma Vrana iz 2024. godine nije iznimka. Umjesto da prenese mračnu poetiku i emotivnu dubinu kultnog originala, novi film ostavlja dojam beživotne imitacije.
Jedan od ključnih problema ovog filma je njegova neuvjerljivost. Glavni glumac, unatoč trudu, nije uspio uhvatiti bit lika kojeg tumači. Ulogu koja bi trebala zračiti bolom, tugom, ali i osvetničkim žarom, pretvara u plošnu i dosadnu izvedbu, ostavljajući publiku ravnodušnom. Njegova interpretacija djeluje površno, gotovo kao da je presvukao kostim ikoničnog lika, ali zaboravio obući njegovu dušu.
Radnja, glumci i produkcija
U remakeu filma Vrana iz 2024., radnja se fokusira na Erica Dravena, kojeg glumi Bill Skarsgård. Nažalost, njegov lik je lišen prepoznatljivih karakteristika, prikazan tek kao mračna figura bez stvarne dubine. Skarsgård, poznat po ulogama u Itu i Barbarianu, ovdje ne uspijeva unijeti prepoznatljivu osobnost u lik Erica, koji se čini plošnim i nezanimljivim.
Njegova partnerica Shelly, koju tumači pjevačica FKA twigs, također ne dobiva priliku za dublji razvoj lika. Njihova se veza gradi površno, kroz montaže, bez stvarne emocionalne povezanosti s publikom.
Glavni antagonist, kojeg glumi Danny Huston, je slabo razvijen, s generičnim motivima koji ne donose ništa novo u žanr. Radnja filma odvija se oko Shellyne prošlosti i njezine povezanosti s mračnim silama, ali umjesto da vodi do napetog trilera o osveti, priča odlazi u pretjerano agresivan i nelagodan smjer.
Scenaristi William Schneider i Zach Baylin propuštaju priliku za stvaranje napetog trilera, odlučujući se za nespretan i neefikasan pristup priči, što film čini razočaravajućim pokušajem oživljavanja kultnog klasika.
Nedostaje dubine i impresivnosti
Vizualno, film se trudi rekreirati mračnu gotičku estetiku koja je obilježila original, ali u tome uspijeva samo djelomično. Iako su scene vizualno atraktivne, nedostaje im mistika i suptilnost koja je obilježila originalni film. Sve djeluje previše stilizirano, sterilno i proračunato, kao da se više pažnje posvetilo izgledu nego suštini.
Plošnost naracije još je jedan veliki nedostatak. Originalna Vrana bila je priča o ljubavi, gubitku i osveti, ali i o iskupljenju. Ova verzija, međutim, promašuje te nijanse, pretvarajući složenu priču u puku akcijsku vožnju bez emocionalne rezonance. Dijalozi su često banalni, lišeni dubine i značenja, dok su motivacije likova izmijenjene ili pojednostavljene do točke neprepoznatljivosti.
Remakeovi imaju odgovornost ili unaprijediti priču ili joj pružiti novu perspektivu, ali Vrana iz 2024. ostavlja dojam promašene prilike. Umjesto da se razvija, ona ne donosi ništa novo niti posebno vrijedno. Za one koji su voljeli original, ovaj će film vjerojatno ostati samo blijeda kopija.
U želji da oživi mit, autori su stvorili blijedu imitaciju koja nikako ne uspijeva prenijeti srž i snagu originala. Doduše, strip je ipak najbolje od ove priče. Svijet ne bi ništa propustio bez ovih ekranizacija.
FOTO: Screenshot
