Ljeto na Tuškancu i kino na otvorenom, savršena je kulisa za uživanje u filmovima koji se prikazuje na platnu uokvirenom šumom i svježinom tako blizu, ali dovoljno daleko od gradske vreve. Krijesnice koje nose magiju svjetla na svojim leđima, tu su za pojačavanje doživljaja.
Moj odabir je bio „Uvijek postoji sutra“ – talijanski crno-bijeli film iz 2023. koji je u matičnoj zemlji potpuno pomeo euforiju koja se podigla oko Barbenheimera. Raduje činjenica je ovo najgledaniji talijanski film u posljednjih 27 godina.
Drama s elementima komedije, prvijenac je redateljice Paole Cortellesi. Ona je i iznijela glavnu ulogu u filmu s toliko karizme i šarma da je nemoguće zamisliti bilo koju drugu glumicu na njenom mjestu. Ispričala je priču inspiriranu životom svoje bake, a u ovoj dirljivoj ekranizaciji realiteta talijanske žene u poslijeratnom Rimu 1946., lako se prepoznaju i životi naših baka, ali i žena koje danas nemaju tu sreću živjeti u emancipiranom i slobodnom okruženju. Ovakva trpnja, povlačenje i poniznost, za mnoge je žene značio i znači model preživljavanja i kupovanje mira kako bi imale krov nad glavom i kakav-takav status u društvu.
U ovoj drami isprekidanoj trenucima humora, Cortellesi koja tumači lik Delie, s mnogo je emocija, ali bez zrna patetike, odigrala lik majke odlučne da si oduzme slobodu usprkos brutalnom nasilju svog supruga i podmukloj muškoj dominaciji koja se uvlači u svaki kutak društva. Ovo je film koji priča o emancipaciji, društvenim normama, mentalitetu, odgoju i rodnim ulogama s kojima se i danas borimo.
Redateljski debi koji nikoga nije ostavio ravnodušnim
Film je također priča o međusobnoj podršci dviju generacija žena, majke i kćeri, koju u posljednji trenutak spašava od sudbine slične njezinoj. U tišini, promišljeno i hrabro, majka dokazuje da je ništa neće spriječiti u naumu da osigura sretniji i bezbrižniji život za svoju kćer.
„Uvijek postoji sutra“, prožet je referencama na talijanski neorealizam, s pohodima na komediju koja upravo stavlja naglasak na sve devijacije društva koje počiva na nepravdi. Gorko slatki okus, provlači se od samog početka do kraja. Strepnju, suosjećanje i iskrenu radost za sve male i velike pobjede protagonistice, Cortellesi je s lakoćom izmamila iz svakog gledatelja.
Naime, Paola Cortellesi je počela 2000-ih kao komičarka na televiziji. Proslavila se glumeći slavne osobe u udarnim terminima, a zatim je nastavila glumiti u uspješnim popularnim komedijama koje su joj donijele prestižne nagrade. Prije desetak godina počela je razvijati svoje scenarističke vještine, prije nego što se pripremila stati iza kamere. Od kostima, oslikavanja odnosa u brakovima, susjedstvu, međugeneracijske solidarnosti, skorojevića do iskrenih prijateljstava i dokaza kako stranci često odigraju važne uloge u našim životima, sve je uklopljeno u film koji doslovno proleti pred očima. Pred očima vam zaigraju stvarni likovi koje ste susreli u životu i smjeste se kao sjena likova u koje gledate.
S ovim redateljskim uspjehom, Cortellesi si je zasigurno utrla put za stvaranje kvalitetnih filmova s porukom i oplemenjenih finom estetikom koje publika, ali i kritika s nestrpljenjem očekuju.
