Nije samo zabava i to ona razuzdana bez granica. Došla sam sa predrasudama jer Tajland kao destinaciju ispričat će svatko iz svoje perspektive.
Nedavno sam pročitala tekst koji je napisao jedan naš putopisac i baš je uhvatio bit Tajlanda.
Moj prvi doticaj s tom divnom zemljom (a koja meni nije divna) jer ja ću svugdje naći ono što je dobro i pozitivno, a često ću zanemariti negativno) je bila plaža i turizam, turisti i domaćini.
Bang Tao Beach
Sjela sam ispod kokosa na Bang Tao beachu, jedna od onih plaža koje su najviše stradale 2004. godine prilikom tsunamija, a prije toga sam otišla u cjenkanje za dva kostima jer sam, naravno, svoje zaboravila doma i odmarajući se, još u latentnom jet legu, promatrala plažu i turiste koji su mahom iz Europe i Indije pronašli mjesto pod žarkim suncem oko novogodišnjih praznika.
Rano sam stigla ravno ispred kućice gdje mi kćer trenutno živi, a ona je bila glavni razlog dolaska. Još uvijek sam bila pod adrenalinom i u pozitivnom šoku.(pretpostavljam da je svima tako iako ljudi ne priznaju da ih novo i drugačije uzbuđuje). Prolazeći od Phuket international airporta do Thalanga promatrala sam prirodu u polusatnoj vožnji. Mene obično očara priroda. Prvi dojam je bio gledajući arhitekturu u prirodi, da je uokviruje bogata vegetacija iako je tu na Phuketu prenaglašena izgradnja hotela i resorta, svugdje se nešto gradi. I najmanja kućica ima bujnu vegetaciju u okućnici i obavezan hram (privatni hramić) gdje ostavljaju razne predmete vjerovatno za zazivanje dobre sudbine jer oni su mahom budisti.
Hramovi ispred kuća, hotela, javnih zgrada
Vratila sam se prije nekoliko tjedana, a ovo vrijeme je visoka sezona, a godišnje doba zima kao i kod nas…..to mi izmami svaki put osmijeh na lice jer mi je bilo simpatično vidjeti još uvijek okićene jelke i vrtove hotela, dekorirane lobije, a temperatura vani je bila oko 30. Ajme, koji ugodan osjećaj. Stalno je bilo toplo, ne prevruće (tek očekuju vrućine za mjesec, dva). No, spoznaja da je kod nas bilo -10, a ja sam tu na +30 bila je nerealna.
Phuket old town ( za vrijeme noćnog marketa)
Promatram goste koji pomalo bahato naručuju ručak na plažu, a domaćini bosonogi dolaze s pladnjevima krcatima one fine Thai hrane. Isto mi je trebalo vremena da se upustim u kušanje svega i svačega finoga iz njihove kuhinje. Tom yum soup je zaštićena nematerijalna baština kao kod nas soparnik ili kulen i stvarno je posebnog okusa, ali stalno sam po restoranima vikala (No spicy, no spicy),…ne pomaže, uvijek je začinjeno i ljutkasto. Ne, zapravo je ljuto.
Nakon prvog dojma i 27 u moru (a ja stigla bolesna i iscrpljena jer kod nas je vrhunac gripe), navečer sam izašla van, Svih dana sam izlazila. Za jednu gospođu u respektabilnim godinama neočekivano, ali volim vidjeti i doživjeti sve. Dakle, u moru raznih klubova pronašla sam jedan koji je bio udoban, vrhunskog uređenja ( i danju i noću ) jer obično oni koji noću izgledaju wauuu danju izgube svoju privlačnost. I program je izvrstan. Imaju odlične performere, a vodila me kćer, zapravo.
Odmah su me odveli i na Patong da se šokiram na Bangli noćnim životom i naviknem na kaos. Krcate ulice, posebno Bangla, prometni kolaps u kojem se guraju taxiji, tuk tukovi, pješaci, naravno uz miris i oblake dima kanabisa. U Thalang smo se vratili negdje oko 4.00. Eto i to sam vidjela. Nije baš da mi je falilo to iskustvo, ali nije me „ubilo“. Zanimljivo je bilo tu večer jer smo se našli u jednom trenu okruženi samo Hrvatima u lobiju hotela gdje su odsjeli prijatelji moje kćeri…ali ne samo oni. Fešta domaćeg „svita“, jer su došli proslaviti Novu na Thailand. U jednom trenu je izgledalo kao da smo negdje u Dalmaciji u kafiću i gledamo utakmicu na videozidu.
Ovo je bio sami početak no moj boravak na Phuketu obuhvatio je puno više toga.
Phuket je divna priroda. Pronašla sam turu koja vodi u srce rain foresta. Džungla je zahtjevna tura skoro pa privatna jer je maksimalan broj u turi 10. Nas je bilo 6, uglavnom Evropljana i dvoje Meksikanaca. Naporna i fizički teška dionica u kojoj se usponi izmjenjuju sa strmim silascima zahtijeva više nego dobru fizičku spremu. Sama sebe sam iznenadila, ali sport mi nije stran tako da sam uspjela, a naravno prizori koji su se nizali ispred mene su bili fantastični, a ta tišina isprekidana zvukovima prirode i zvukovima divljine me očarala.
Jungle ranger
Phuket je i mjesto nekoliko utočišta slonova koje se može doći hraniti može ih se timariti i kupati. Uživale smo i u toj aktivnosti posebno zato jer čovjek postaje svjestan da se te životinje pokušavaju zaštititi od iskorištavanja za teški fizički rad ili transporta u cirkuse. Jungla je dio Nacionalnog parka Phuket Khao Phra Taew, osim ovog nacionalnog parka posjetila sam još nekoliko jer je sam otok okružen s nekoliko nacionalnih parkova kao Similan Islands, Phang Nga, Phi Phi…sve sam ih obišla. Očarana Dalmatinka morem, podvodnim svijetom, stijenama, otocima, lagunama drugačijima od onoga što imamo doma. Iskoristila sam sve mogućnosti i odlaske na sve razvikane i manje razvikane plaže i punktove. Obišla James Bond island u Pang Nga nacionalnom parku, a onaj dio u kojem te kajakom vode u lagune sa brojnim mangrovama u kojima se krije biljni i endemski životinjski svijet je možda najljepši dio mog putovanja.
Tura Kajacima u Pang Nga
Navečer promatranje bioplanktona u tamnoj spilji, još je jedan od zanimljivih doživljaja. Prekrasna i sasvim drugačija formacija otoka od onih na koje sam navikla čini zapravo obilazak destinacije iz snova. Negdje si to vidio, ali ti ni u najluđim snovima nije palo na pamet da ćeš jednoga dana to stvarno doživjeti. Druga vrsta otoka i plaža je Phi Phi ; Maya beach (ona plaža iz Di Capriovog The beach filma) i Khay island.
Maya beach sa crvenom zastavom zbog baby morskih pasa
Svi ovi izleti su bili u mojoj organizaciji (naravno uz angažiranje agencija) Get your Guide i Tui. S Tui sam išla na izlet kajacima koji je po mome i bio u najboljoj organizaciji. Između lokacija koje smo posjetili domaćini su služili jako ukusna jela jer je na trajektu kuhinja.
Similan island i Phi Phi su bili izleti sa gliserima jer je najteže doći do udaljenih nacionalnih parkova i prilično su adrenalinske vožnje tim gliserima. Tko ne podnosi more bolje je ne ići na te izlete.
James Bond island
No, sve ove izlete sam si organizirala nakon posjete Bankoku.
S kim u Bankok nego s mojom neustrašivom kćeri. Ona tvrdi da je Thailand jako siguran. I je siguran je, ali ipak upozoravaju na potpuno drugačiju atmosferu u Bankoku i opasnost od džeparenja.
Dodatak svemu je bio Bankok i dva dana opuštanja uz Chao Phraya River u vrhunskom hotelu, razgled starog dijela grada Kraljevske palače, What Pho, What Arun koji sam uspjela uloviti po slijetanju aviona u Bankok i smještanja u hotel u kojem te maze i paze, gdje se osjećaš dobrodošlo. Sa vrha je pogled na Bankok fantastičan, restoran Michelinove zvjezdice i bar koji omogućuju divne prizore na ovaj komad Chao Praye dokle pogled seže. Na osmom katu je bazen, a usluga je vrhunski doživljaj (baš su nas razmazili).
Hotel Chatrium Riverside
Drugi totalno različiti Bankok je onaj noćni. China town i night market, pa jedan udaljeni na rubu gdje smo se vozile dobrih pola sata tuc tucom. Bankok koji živi noću nije mjesto koje će se svima svidjeti, ali je zanimljivo vidjeti ga.
Bankok nije ni čist grad, ali od grada sa širom okolicom od 11 do 11.5 milijuna ljudi teško je i očekivati da će biti savršeno čist. Kad govorimo o vrhunskim hotelima onda je ponuda usluga i izuzetna čistoća neupitna.
Moj doživljaj Bankoka počeo je ujutro odmah nakon ranog check in-a u hotel (da i tu su vrlo profesionalni i ne prave pitanje oko ranijeg dolaska). Kad je soba gotova možete dogovoriti masažu u hotelskom spa ili uživati u nekoliko restorana i barova u sklopu hotela.
Otišla sam ipak na turu rezerviranu sat i po prije samog početka jer sam shvatila da počinje u podne i da ću stići. Obilazak Starog Bankoka počeo je na mjestu gdje počinju obilasci s Get Your Guide-om. Bankok central pun divnih dućana, antikvarijata, galerija tradicionalne umjetnosti i suvremene umjetnosti. Taman za mene. Otuda smo brodom krenuli rijekom do našeg cilja.
Kraljevska palača je sagrađena 1782. i povijesni je kompleks koji je služio kao službena palača Kralju Siama, a osnovao ga je Rama I iz dinastije Chakri. Danas je vrhunska turistička atrakcija, a 150 godina je bila sjedište i rezidencija kraljeva Thailanda te mjesto ceremonija. Naš vodič je objasnio nekoliko važnih činjenica vezanih za nastanak palače, a prije samog obilaska upozoreni smo da je za sve palače koje smo taj dan trebali posjetiti propisan dress code, a to znači pokrivena ramena i koljena.
Najvažnija građevina i najpoštovanija relikvija u Thailandu je Wat Phra Kaew (Hram smaragdnog Buddhe), u kojem se ne smije fotografirati, ali zaista je predivna građevina u kojoj su mi privukli pozornost zidovi dekorirani prekrasnim uzorcima. Hram simbolizira budističku tradiciju, a sama skulptura Smaragdnog bude isklesana je od komada zelenog žada.
Tajlanđani ga smatraju čuvarom koji im donosi mir, sreću i napredak. Kralj tri puta godišnje mijenja njegovu odjeću jer na taj način simbolizira povezanost budizma i monarhije.
Prilikom prezuvanja cipela koje se skidaju pri ulasku u hram brzinom munje mi je nestala vrećica sa suvenirima koju sam odložila da bi odložila tenisice. Dakle, čuvajte stvari od džepara, i uvijek neku torbicu naprijed sa važnim dokumentima i novcem.
Od ulaska do izlaska iz kompleksa nižu se preksrasne građevine, a zlato je pravo zlato, a ne pozlata tako da površine bljeskaju i presijavaju se na Suncu.
Tijekog mnogih godina palača je doživjela niz renoviranja pa je u nekim djelovima imala znatan utjecaj zapadnjačke kulture, kao što je centralna kraljevska rezidencija Chakri Maha Prasat Hall koja podsjeća na Buckingemsku palaču. U donjim dijelovima ima stupove i lukove zapadnog stila, a u gornjem dijelu su tradicionalni višeslojni krovovi.
Svi kraljevi su doprinijeli širenju kompleksa izgradnjom dvorana, paviljona i dvorišta stvarajući zamršenu arhitektonsku mrežu građevina koje su riznica umjetnosti, arhitekture i religije, a veličaju tajlandske vještine i zanatstvo.
Prekrasni hramovi, s divnim dekoracijama, a negdje u srcu kompleksa je i poveći model Angcor Wat-a koji se nalazi u Cambodii.
Nekih 700m od Velike (Kraljevske) palače se nalazi Wat Pho najpoznatiji po ležećem Buddhi. Buddha inače ima nekoliko različitih položaja u kojima su načinjene skulpture. Vodič nam je objašnjavao da je položaj povezan sa danima u tjednu.
Budistički hram koji je mjesto najvećeg broja skulptura Buddhe. Osim ležeće, 46 metara duge skulpture Buddhe, tu se nalazi još 183 manjih skulptura.
Hram je ocijenjen kao jedan od šest najvažnijih hramova u Thailandu. Povezan je sa Kraljem Ramom I.
Ono što me je zainteresiralo je da je zapravo hram trenutno mjesto edukacije. Kažu da se ovdje školuju najbolji thailandski iscjelitelji, a postoji i muzej tradicionalne tailandske medicine i tailandske masaže. Ovaj hram se smatra najstarijim edukacijskim mjestom u Thailandu, a vrijeme nastanka je u vrijeme Ayutthaje. Kada je Ayutthaja pala u ruke Burme, kralj se preselio Thonburi tik do Wat Aruna koji se nalazi na suprotnoj strani Chao Phraya rijeke.
Mi smo se do tamo vozili tuk-tukom, a smjestili su me uz mladog Nijemca koji se oduševio kad sam mu rekla da sam iz Hrvatske pa je naravno počeo nabrajati gdje je sve bio.
A ne mogu ja ni daleko od škole jer su moji suputnici bili još neki bivši nastavnici i profesori. Tako sam upoznala par iz Irske koji sada putuje nakon godina provedenih u školi jednako kao i Australka koja još radi kao i ja. Razmijenili smo svoja iskustva u radu s djecom i svi imamo iste probleme. Dakle, globalno profesori bore iste bitke s učenicima.
Rastali smo se kraj marketa cvijeća,a ja sam žurila izaći s kćeri u noćni đir.
E-sim karticu sam taj dan onesposobila za pozive (nije za mene tehnologija tj. uznemiri me sve što mi je nepoznato). Ostala sam bez e-sima i naravno da je u Kineskoj četvrti koja obuhvaća ogromnu površinu bilo nemoguće naći se sa kćeri koja je išla sa drugim moto Grabom.
Kakva panika me ulovila. Neću se ja izgubiti, ona je odrasla, ali nekako kad se nađeš u toj situaciji obuzme te anksioznost jer na prvu nemaš rješenje.
No, vozač je bio pametan i on je komunicirao s njom. Nekoliko sati šetnje kroz market u kojem nema što nismo našle.
Maa Doo Bua stay
Ako želite zaista mir i lijepu atmosferu pa i zgodan restoran negdje u centru Thalanga nalazi se Maa do Bua hotel. Zapravo je kompleks tradicionalnih bungalova gdje se u centru nalazi malo jezerce puno lotosa i tradicionalnih brodica.
U restoranu možete naručiti lotos na razne načine. Ja sam probala prženi i pohani lotos.
A Vožnja do Ma Doo Bua kao i do ostalih mjesta koja nisu baš blizu su neizbježnim Grab motorima.
Grab mi je bio otkriće, a posebno povratak vožnji motorom. Nisam sigurno sjela na motor tridesetak godina, ali sam se odlučila na taj izbor jer je višestruko jeftinija vožnja nego automobilom.
Tako sam kilometre i kilometre prošla motorom, ali moram priznati da mi je nekoliko puta srce sišlo u pete. Međutim, za ove motoriste kažu da su vješti, a vještina se može vidjeti prilikom velikih gužvi kada oni uspijevaju zaobići rijeku automobila u vrtoglavoj vožnji.
Pri povratku iz Bankoka svi ovi izleti koje sam si organizirala su jedan po jedan ispunjavali moje dane i moju dušu.
I dalje pregledavam fotogaleriju, prisjećam se i grije me osjećaj sigurnosti, ljubaznosti, dragih ljudi, uslužnosti. Dvanaest divno provedenih dana koje sam si organizirala u zadnji tren.
Jednoga dana ću se vratiti, ali otići ću na Sjever jer sam istražila kakav Thailand se nalazi na suprotnoj strani Bankoka. Chang Mai, Chang Rai , Ayutthaya, Maeklong Railway Market i Floating market, sve je to još jedan novi svijet za otkriti.
TEKST: Teodora Grgić Jeličić
FOTO: Teodora Grgić Jeličić, Unsplash
