Ako ste se ikad izgubili u beskonačnom scrollanju po Netflixu i u jednom trenutku pomislili: „A što sad da gledam?“ odgovor je često jednostavniji nego što se čini. Stari hrvatski filmovi. Ne zato što su „naši“, nego zato jer su puni humora koji i danas funkcionira, emocija koje nisu zastarjele i priča koje pogađaju ravno u srce, bez obzira na to u kojem desetljeću ih gledamo.
Kad ne znate što gledati, vratite se njima. Gotovo nikad ne razočaraju.
Zato smo složili listu od 10 starih hrvatskih filmova i jedan bonus film, koje biste barem jednom u životu trebali pogledati bez obzira jeste li filmski entuzijast ili samo tražite dobar večernji izbor.
1. H-8 (1958.)
Film Nikole Tanhofera temeljen je na stvarnoj prometnoj nesreći u kojoj nikada nije otkriven krivac. Radnja prati putnike u autobusu na relaciji Zagreb–Beograd, njihove svakodnevne brige, male radosti i neizgovorene strahove, dok se sudbina polako, ali neumoljivo približava.
Zašto gledati: Napet, emotivan i zapanjujuće moderan za svoje vrijeme. Ovo je jedan od onih filmova koji dokazuju da dobar triler ne treba efekte samo ljude i vrijeme koje curi.
2. Rondo (1966.)
Minimalistička drama Zvonimira Berkovića o ljubavnom trokutu ispričana gotovo isključivo kroz razgovore, poglede i tišinu. Glazba, šah i svakodnevni susreti postaju pozornica za suptilnu emocionalnu borbu.
Zašto gledati: Film bez klasične akcije, ali s konstantnom unutarnjom napetošću. Dijalozi su precizni, a emocije se osjećaju u svakoj pauzi.
3. Tko pjeva zlo ne misli (1970.)
Priča o zagrebačkoj obitelji tridesetih godina prošlog stoljeća danas je više od filma — to je dio kolektivne memorije. Glazba, humor i nostalgija stapaju se u jedan od najcitiranijih domaćih klasika.
Zašto gledati: Topao, šarmantan i beskrajno gledljiv. Film kojem se uvijek vraćate s istim osjećajem ugode.
4. Ritam zločina (1981.)
Kriminalistička drama Ivana Gorana Viteza s elementima filozofskog trilera. Kroz priču o malom čovjeku i velikim silama sudbine, film polako gradi osjećaj nelagode i neizbježnosti.
Zašto gledati: Zbog atmosfere koja vas tiho uvlači i pitanja koja ostaju dugo nakon odjavne špice.
5. Lisice (1970.)
Jedan od najhrabrijih filmova hrvatske kinematografije. Krsto Papić bez uljepšavanja prikazuje represiju, strah i šutnju u poslijeratnoj Jugoslaviji kroz sudbinu običnih ljudi.
Zašto gledati: Brutalan, iskren i duboko potresan. Film koji ne nudi utjehu, ali nudi istinu.
6. Martin u oblacima (1961.)
Romantična i poetična priča o mladom pjesniku koji pokušava pronaći svoje mjesto u svijetu, Zagrebu i vlastitim snovima.
Zašto gledati: Zbog lakoće, šarma i osjećaja da je život, unatoč svemu, pun mogućnosti. Idealan film za tihe večeri.
7. Mirisi, zlato i tamjan (1971.)
Adaptacija romana Slobodana Novaka koja se bavi temama starenja, bolesti, krivnje i odgovornosti. Radnja je suzdržana, ali emocionalno iznimno snažna.
Zašto gledati: Tih film koji ostavlja dubok trag. Ne gleda se lako, ali se pamti dugo.
8. Breza (1967.)
Film Ante Babaje, prema pripovijetki Slavka Kolara, donosi tragičnu priču mlade žene u okrutnoj ruralnoj sredini, gdje emocije nemaju prostora za preživljavanje.
Zašto gledati: Vizualno izniman i emocionalno snažan. Jedan od najljepših i najtužnijih filmova domaće kinematografije.
9. U raljama života (1984.)
Metafilm, melodrama i ironijski komentar ženskih očekivanja, ljubavi i braka. Rajko Grlić spaja sapunicu i stvarnost u iznenađujuće suvremen film.
Zašto gledati: Pametan, duhovit i ispred svog vremena. Film koji i danas govori o istim dilemama.
10. Imam dvije mame i dva tate (1968.)
Nježna i iskrena priča o razvedenim roditeljima i dječaku koji pokušava razumjeti novi obiteljski poredak, bez dramatiziranja i moraliziranja.
Zašto gledati: Iznenađujuće moderan film koji pokazuje da obitelj ne mora biti savršena da bi bila puna ljubavi.
Bonus: Kako je počeo rat na mom otoku (1996.)
Iako mlađi od ostalih, ovaj film Vinka Brešana već je statusni klasik. Kroz humor, ironiju i apsurd prikazuje početak rata, balansirajući smijeh i tugu u istoj sceni.
Zašto gledati: Jer malo koji film uspijeva istovremeno nasmijati i slomiti srce. A upravo to ga čini nezaboravnim.
Stari hrvatski filmovi nisu samo podsjetnik na prošlost. Oni su dokaz da dobre priče ne stare samo čekaju da ih ponovno otkrijemo.
AUTORICA TEKST: Ines Nothhaft
FOTO: Screenshot
