U samim počecima medicinski potpomognute oplodnje (IVF-a), kako bi se povećale šanse za trudnoću, u maternicu su se često prenosila dva ili više embrija. To je doista podizalo vjerojatnost začeća u tom jednom pokušaju, ali je istodobno višestruko povećavalo rizik višestruke trudnoće i svih njenih komplikacija: prijevremenog poroda, niske porođajne težine, preeklampsije, carskog reza, postporođajnih komplikacija i dugoročnih neonatalnih posljedica. SET je odgovor moderne reproduktivne medicine na taj problem: jedan postupak, jedan odabrani embrij, uz plan naknadnih transfera zamrznutih embrija ako je potrebno. Velike stručne organizacije poput ESHRE-a i ASRM-a danas eksplicitno preporučuju SET u širokom rasponu scenarija, uključujući pravilo da se euploidni embrij (genetski uredan prema PGT-A) prenosi pojedinačno, bez obzira na dob.
Zašto je SET sigurniji, a i dalje učinkovit
Glavna korist SET-a je smanjenje rizika višestruke trudnoće. Primjena SET-a u velikim nacionalnim sustavima povezana je s povijesnim padom blizanačkih poroda nakon IVF-a: primjerice u Ujedinjenom Kraljevstvu udio višestrukih poroda pao je na oko 3–6% kako je SET postajao norma, u usporedbi s višestruko većim stopama u eri rutinskih dvostrukih transfera. To je istodobno smanjilo i prijevremene porode te neonatalne komplikacije.
Učinkovitost je danas poduprta trima stupovima: vitrifikacijom (vrlo visok preživljaj zamrznutih embrija), selektivnim odabirom blastocista (petoga dana) i, kad je indicirano, PGT-A testiranjem. Praktično, to znači da se uspjeh ne gleda više samo “po jednom prijenosu”, nego kumulativno kroz seriju planiranih SET-ova iz iste aspiracije jajnih stanica. Takva “sekvencijalna” strategija u novijim je analizama pokazala jednake ili bolje kumulativne stope rađanja uz niže stope komplikacija nego jednokratan prijenos dvaju embrija.
Kada je SET posebno preporučljiv, a kada se još razmatra DET
Smjernice ESHRE-a iz 2024. i mišljenje ASRM-a jasno naglašavaju SET kao polazište odluke. SET je standard kod prijenosa euploidnog embrija, kod pacijentica mlađih dobi s dobrim embrijskim rasponom, kao i u situacijama povišenog opstetričkog rizika gdje bi višestruka trudnoća bila posebno opasna. DET se ponegdje još razmatra u odabranim slučajevima: kod starijih pacijentica s ograničenim embrijskim potencijalom (npr. slaba kakvoća, bez PGT-A), nakon više neuspjelih prijenosa ili uz posebne kliničke okolnosti. No i u tim scenarijima smjernice traže vrlo individualiziranu procjenu koristi i rizika te informirani pristanak.
“Svježi” ili zamrznuti embrij? Što kaže praksa
U prvim desetljećima IVF-a “svježi” transferi imali su prednost. Danas, zahvaljujući vitrifikaciji, zamrznuti transferi (FET) često postižu uspjehe usporedive sa svježima, a ženama daju i fleksibilnost: ciklus se može optimizirati, endometrij pripremiti u “mirnijem” hormonalnom okruženju, a rizik sindroma hiperstimulacije svesti na minimum strategijom “freeze-all”. Nacionalne baze podataka pokazuju stabilan rast rezultata po embriju i sve veću uporabu FET-a u zadnjim godinama, uz kontinuirani pad višestrukih poroda — što osnažuje SET filozofiju.
Uloga PGT-A, blastocista i laboratorijske kvalitete
SET najbolje “radi” kad se prenosi blastocist visoke kakvoće, po mogućnosti euploidan. PGT-A ne povećava nužno ukupni broj beba po aspiraciji, ali pomaže točno locirati koji embrij ima najveću šansu da se razvije u zdravu trudnoću — zato SET u kombinaciji s PGT-A često reducira “lutriju” po prijenosu i smanjuje vrijeme do rađanja živog djeteta u odabranim skupinama. Presudna je i kvaliteta laboratorija: kultura do blastociste, objektivna morfokinetička procjena, strogi sustavi osiguranja kvalitete i vrhunska vitrifikacija. ESHRE-ove preporuke detaljno pokrivaju upravo te “tehničke” čimbenike jer direktno utječu na to koliko sigurno možemo zagovarati SET za što više pacijentica.
Sigurnost majke i djeteta na prvom mjestu
Višestruka trudnoća nije samo “dvostruka radost”; ona je i povećan medicinski rizik. U usporedbi s jednoplodnom trudnoćom, blizanačke i trojčane trudnoće imaju znatno veće stope prijevremenog poroda, neonatalnog intenzivnog liječenja i dugoročnih pedijatrijskih komplikacija, a za majku nose viši rizik preeklampsije, gestacijskog dijabetesa i porođajnih komplikacija. SET taj rizik drastično smanjuje i u populacijskim se podacima prevodi u manje neonatalnih hospitalizacija i bolju perinatalnu statistiku.
“Ali DET mi diže šansu ovaj put” — kako gledati na vjerojatnost
Važno je razlikovati izglednost po jednom prijenosu od kumulativne vjerojatnosti kroz više SET-ova. DET može povećati šansu u tom ciklusu, ali pod cijenu znatno veće vjerojatnosti blizanačke trudnoće. Kad zbrojite ishode dvaju uzastopnih SET-ova naspram jednoga DET-a, razlika u krajnjem cilju, jedna zdrava beba, često se izravna ili preokrene u korist SET-a jer izbjegavate trošak komplikacija i gubitaka. Nedavno istraživanje iz UK HFEA registra sugerira da dvije uzastopne SET strategije mogu dati jednako ili veće stope rađanja uz niže ishode poput prijevremenog poroda ili neonatalnih gubitaka u usporedbi s jednim DET-om.
Financije, etika i psihologija odluke
SET mijenja i ekonomiju liječenja. Iako se čini da “više prijenosa = veći troškovi”, realni trošak komplikacija višestruke trudnoće (hospitalizacije, neonatalna skrb, gubitak radne sposobnosti) znatno nadmašuje trošak jednog dodatnog FET-a. Na razini sustava, zemlje koje su uvele SET kao normu bilježe manje prijevremenih poroda i bolje neonatalne ishode, uz usporedive kumulativne stope živorođenja. Etika je, zapravo, prilično jasna: ako imamo tehnologiju koja čuva ishode bez multipliciranja rizika za majku i dijete, dužnost je objasniti tu opciju i ne stavljati pacijentice u poziciju da biraju veći rizik iz straha ili pogrešne percepcije uspjeha. Naravno, odluka nosi i psihološku težinu: SET može značiti i da ćete, ako ovaj put ne uspije, morati ponovno prolaziti kroz nadu i čekanje. Dobra priprema, jasna komunikacija o kumulativnoj strategiji i podrška tima smanjuju taj teret.
Što pitati svoju kliniku prije odluke
Prije nego se odlučite, tražite transparentne podatke: kolika je stopa rađanja po embriju i po prijenosu u vašoj dobnoj skupini, koliko embriji preživljavaju vitrifikaciju i odmrzavanje, koje kriterije koristite za selekciju blastocista, preporučujete li PGT-A u vašoj situaciji i kako izgleda plan ako prvi SET ne dovede do trudnoće. Nacionalni registri (npr. CDC/SART u SAD-u, HFEA u UK-u) javno objavljuju ishode po klinikama i korisne metodološke napomene, vrijedi ih konzultirati da biste znali što i kako uspoređujete.
FOTO: Unsplash, Pexels, Dupe
