Postoji posebna kategorija serija koje ne gledamo samo jednom. Vraćamo im se kad nam treba utjeha, kad smo bolesni na kauču, kad želimo pozadinski zvuk dok radimo nešto drugo, ili jednostavno kad nam je dosta novih priča i želimo nešto poznato. Ovo nisu nužno “najbolje” serije ikad snimljene, to su serije koje funkcioniraju kao stari džemper. Evo nekoliko koje su, prema mišljenju gledatelja diljem svijeta, izdržale test vremena i ponovnog gledanja.
Prijatelji (Friends)
Najklasičniji primjer “comfort” serije. Nema velike napetosti, nema kliffhangera koji vas drže budnima do 3 ujutro, a upravo je to razlog zašto joj se ljudi vraćaju. Možete uskočiti na bilo koju epizodu, u bilo kojem trenutku, i odmah znati što se događa. Humor i danas funkcionira, iako neke šale nose pečat devedesetih i ranih dvijetisućitih.
Ured (The Office, američka verzija)
Slično kao Prijatelji, ali s drugačijim ritmom humora, neugodnim, “mockumentary” stilom koji se gradi na malim, ljudskim trenucima. Serija koju ljudi puštaju dok kuhaju, čiste stan ili rade nešto drugo, jer je toliko poznata da ne treba punu pažnju, a opet uvijek nasmije.
Gilmore Girls
Idealna za jesen i zimu, za dane kad vam treba nešto toplo i sporo. Odnos majke i kćeri, mali gradić, brzi dijalozi puni referenci, serija koja se prirodno veže uz određeno raspoloženje, pa joj se ljudi vraćaju sezonski, gotovo ritualno.
Sopranovi (The Sopranos)
Za razliku od prethodnih, ovo nije “background” serija, zahtijeva pažnju. Ali upravo zato ponovno gledanje otkriva slojeve koji su prvi put promakli: simboliku, predznake, način na koji je lik Tonyja Soprana građen kroz sitne detalje. Serija koja se mijenja ovisno o tome tko ste kad je gledate.
Igra prijestolja (prve sezone)
Kontroverzno jer je završetak podijelio publiku, ali prve sezone i danas se smatraju vrhuncem televizijske produkcije. Mnogi gledatelji vraćaju se samo do određene točke, dovoljno da ponovno prožive politiku, intrige i svijet koji je bio revolucionaran za televiziju kad je izašao.
Sablazan (Fleabag)
Kratka, gusta, emotivno precizna. Upravo zato što ima samo dvije sezone, lako je vratiti se cijeloj seriji odjednom. Svako ponovno gledanje otkriva nešto novo u pogledima izravno u kameru, u onome što lik ne izgovori naglas.
Zašto se uopće vraćamo starim serijama
Poznata priča smanjuje kognitivni napor. Kad znamo što slijedi, mozak se opušta na način na koji ne može kod nečeg novog i neizvjesnog. Zato dramske, spore i tople serije često “pobjeđuju” u kategoriji rewatcha, dok akcijski trileri i serije s velikim obratima to rjeđe uspijevaju. Jednom kad znate obrat, dio čarolije nestane.
Serije za ponovno gledanje nisu nužno one koje bismo preporučili nekome tko ih tek treba upoznati. To su serije koje su postale dio našeg osobnog rituala, gotovo poput starog prijatelja kojem se vraćamo ne zato što nam je uvijek zanimljiv, nego zato što nam je poznat i siguran.
FOTO: Screenshot
