Proljeće nije samo sezona čišćenja ormara. Ponekad je to i jedina godišnja doba kad si dopustimo da počnemo iznova, polako, bez pritiska, s knjigom u ruci.
Postoji neka vrsta kolektivnog dahanja koja se dogodi negdje između ožujka i travnja. Dani se dulje, svjetlo se mijenja, i odjednom si svjesna da si cijelu zimu bila u nekom režimu preživljavanja – funkcionirala, odgovarala na mailove, punila perilicu, kuhala večere. A sad, nekako, ima prostora za nešto više.
Proljetni reset ne mora biti zeleni smoothie i nova rutina vježbanja u pet ujutro. Ponekad je to samo dobra knjiga koja te uhvati za gušu i ne pušta dok ne postaneš malo drugačija osoba nego što si bila kad si je otvorila.
Ovo je pet romana koji to zaista rade.
“Convenience Store Woman” – Sayaka Murata
Keiko ima trideset i šest godina, radi u konvenijensu i savršeno je sretna. Problem je u svima ostalima. Ovaj kratki, pronicljiv roman japanske autorice Sayake Murate pita jedno važno pitanje: tko zapravo odlučuje što je normalan život? Čitaš ga za jedno popodne, a pitanja koja ostave traju tjednima. Idealno za onoga tko je umoran od objašnjavanja vlastitih izbora.
“Conversations with Friends” – Sally Rooney
Da, Rooney je sveprisutna. Ali ovaj njezin prvi roman – koji je tiši, oštiji i emotivno zahtjevniji od “Normal People” – zasluži vlastitu proljetnu čitateljsku sezonu. Frances je dvadesettrogodišnja pjesnikinja koja ulazi u aferu s oženjenim muškarcem i pri tome ne zna što osjeća, ali izuzetno precizno artikulira što misli. Čitati Rooney je podsjetnik da zbunjenost nije znak slabosti nego znatiželje.
“Moja genijalna prijateljica” – Elena Ferrante
Ako ga nisi čitala, sada je vrijeme. Ako jesi , ponovi ga s dvadeset ili trideset novih godina iskustva. Ferrante piše o prijateljstvu između žena na način na koji to rijetko itko radi: bez romantiziranja, bez sentimentalnosti, s punom težinom ambicije, ljubomore i ljubavi koja traje cijelim životom. Proljeće je savršen trenutak za prvu od četiri knjige neapolitanske sage, jer jednom kad počneš, neće biti povratka.
“Breasts and Eggs” – Mieko Kawakami
Roman koji se ne da svrstati ni u jednu kategoriju – a to je možda i razlog zašto ga treba čitati. Japanska autorica Mieko Kawakami piše o tijelu, majčinstvu, klasnoj nejednakosti i odluci da živiš po vlastitim pravilima, čak i kad ti nitko ne nudi nacrt. Kawakami ne daje odgovore. Daje prostor. A to je katkad više nego dovoljno.
“Žena na prozoru” – A.J. Finn
Za one dane kad je reset potreban, ali mozak jednostavno ne podnosi duboku prozu. “Žena na prozoru” psihološki je triler koji drži u napetosti, ali s dovoljno psihološke dubine da se ne osjeća kao prazna zabava. Anna Fox ne izlazi iz stana i misli da je svjedočila zločinu. Počeš čitati u subotu navečer, završiš u nedjelju poslijepodne i osjećaš se nekako čistije.
Proljetni reset s knjigom funkcionira upravo zato što ti ne govori što trebaš promijeniti. Daje ti ogledalo, malo vremena i tiho dopuštenje da budeš netko tko čita, razmišlja i ne mora nikuda žuriti.
FOTO: Profil, Amazon, Dupephotos
