Neću se praviti da nisam čula kritike kako je knjiga teška za čitanje. Kako je zamršena i pisana nejasno dok radnja prelazi iz perioda u period. Miješaju se vremena. Malo smo u sadašnjosti, malo u devedesetima, malo u sedamdesetima, pa smo opet u sadašnjosti pa se nađemo usred osamdesetih. No, meni je ovaj stil bio baš prigodan i logičan za specifičan karakter Matthewa Perrya od koga bih na nekom druženju očekivala takav redoslijed pričanja priče, u trenucima oversharinga kada popuste sve kočnice i filteri.
On je u svom flambojantnom stilu pisao memoare koji su unatoč tami i gorčini koja ga je obavijala, prepuni njegovog briljantnog humora i sarkazma koji je odgojio generacije i promijenio način na koji govori Amerika, ali i cijeli svijet koji je pratio Prijatelje. S nostalgijom, sjetom, ali i dubokim suosjećanjem čitala sam njegove riječi prisjećajući se Chandlera i vremena kada sam kao dijete počela pratiti seriju koja mi je u trenu postala omiljena, a Chandlerov pogled na život i njegova uloga u društvu je bila moja šalica čaja.
Unatoč neopterećenosti vremenskim slijedom radnje, prvi i posljednji odlomak su točno tamo gdje trebaju biti. Sve između je luđački rollercoaster koji putuje kroz blještavilo, šarenilo, jad i doslovno – govna.
Knjiga počinje njegovim najbolnijim iskustvom, najdubljim dnom u koje je upao, a završava tračkom optimizma gdje je, iako usamljen i razočaran, napokon svjestan sebe na putu stabilnosti. Iako, teško se oteti dojmu kako je knjiga zapravo njegov oproštaj.
Kada poznata i utjecajna osoba svoje najskrivenije tajne javno podijeli, pritom pokazujući svoje najniže padove, neuspjehe, bolove i gubitke uzrokovane teškom ovisnošću o opijatima i alkoholom, onda je jasno da niti slava, uspjeh ni bogatstvo nemaju mnogo toga sa srećom, unutarnjim mirom i samopoštovanjem. Nisu lijek za mentalne bolesti i poremećaje, ali su izvrsno gorivo za nabavljanje ilegalnih supstanci. No, nikako nisu jamstvo osobnog blagostanja. Tko u blještavi svijet Hollywooda zakorači s neizliječenim ožiljcima, oni najčešće postaju sve veći. “Mislim da zapravo morate ostvariti sve svoje snove da shvatite da su to pogrešni snovi”.
Praznina
Sigurna sam da ste (barem u medijima) vidjeli slavne skulpture tzv. Putnike (Les voyageurs) francuskog umjetnika Brune Catalana. Veliki kipovi koji izgledaju kao da su nedovršeni, kroz koje se vidi horizont i koji predstavljaju prazninu koju čovjek zauvijek ima u sebi kada napusti svoje rodno mjesto. Ta slika mi se često stvarala pred očima dok sam čitala memoare svog omiljenog glumca iz djetinjstva. No, njegova praznina nije uzrokovana napuštanjem mjesta iz kojeg dolazi. To je, naprotiv, za njega bio radostan potez natopljen velikom nadom i vjerom u ispunjenje njegovih snova o uspjehu i slavi. Praznina koju je Matthew Perry osjećao je praznina koja je nastala u najranijem djetinjstvu, kad je njegov otac ostavio njega i majku. Huk slapova Nijagare koji se čuo na mjestu gdje ih je ostavio i otišao u Kaliforniju, a gdje je po njih došao djed, za Matthewa je bio soundtrack za napuštanje, neizvjesnost i nedostajanje. Praznina se širila nedostatkom osjećaja sigurnosti i pripadanja, a produbila se osjećajem nedostatnosti i nezasitnom potrebom za ljubavlju i priznanjem. Bez obzira na silnu količinu ljubavi i pažnje koju je ipak, tijekom života dobivao, praznina se pretvorila u provaliju koju je pokušavao zatrpati silnom količinom opijata i alkohola koji su ga u početku činili mirnim i zadovoljnim, a kasnije su ga pretvorili u ovisnika, koji se više puta morao u teškim bolovima boriti za svoj život. Opijati uzrokuju zatvor, a desetak dana bez obavljanja velike nužde, uzrokovalo je puknuće debelog crijeva, odnosno 14 dana kome i pet mjeseci bolnice.
Šljokice na crnilo
Ljudi, čak i oni najuspješniji od nas, su bića s gomilom pogrešaka i prtljagom prošlosti s kojima se pokušavamo nositi u svakodnevici. Očaravajući osmijeh, humor, sarkazam, dobar izgled, bogatstvo, brzi automobili, raskošne vile sa zadivljujućim pogledom i priznanja tek su akcesoari koji su poslužili Matthiewu Perryju da doda šljokice na crnilo koje je nosio u sebi i flasteri koji su poslužili za prekrivanje rana u borbi s demonima koji su ga progonili.
Čitajući knjigu doslovno ćete čuti njegov glas, u nekim rečenicama se tako živo osjeti njegov poluosmijeh i užurbani pokreti dok izgovara sarkastične komentare na svoj račun. No, na drugim pak mjestima osjetit ćete muku i težinu pametnog i nježnog čovjeka koji se sunovratio u pakao i pritom je izgubio snagu za put natrag. Toliko racionalnosti, oštroumnih zapažanja, ogoljene, bolne istine, razočaranja, ali i fino nijansiranih, tananih emocija prošarao je Perry, slikovito dočaravši široku lepezu svog unutrašnjeg bića.
Na dijelovima se čini da se banalno opravdava, bespotrebno ponižava bliske ljude, a ponekad ostaneš zadivljen njegovom visokom profesionalnošću, odgovornošću prema suradnicima, dovitljivošću, poštenjem, dubokom emotivnošću i borbenošću. I onda shvatiš da je to samo čovjek koji se tražio kako bi napokon dosegao permanentni osjećaj samopouzdanja i vjere da će netko ostati uz njega i kada upozna sve verzije njegove osobnosti. Unatoč greškama i manama, ne može mu se osporiti šarm i inteligencija koja plijeni čak i kada je u najgorem izdanju.
U svemu je išao do kraja, a njegova angažiranost u pomoći ovisnicima imala je ogroman utjecaj. Nakon što je 15 puta išao na rehabilitaciju i na iste potrošio 7 milijuna dolara, odradio 6000 sastanaka anonimnih alkoholičara i prošao 14 operacija tijekom svoje ovisnosti o drogama, sebi nije pomogao, ali mnogima jest. Godine 2013. dobio je i nagradu Champion of Recovery od Ureda za nacionalnu politiku kontrole droga Obamine administracije.
Za one koji pate
Njegova je želja bila da knjigom „Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar“ pomogne onima koji pate, da iz vlastite, vrlo intimne perspektive ispriča svoju priču o kojoj se godinama nagađalo, ali i da se (nisam sigurna koliko uspješno) ispriča onima koje je povrijedio dok je bio u potrazi za komadićem mira i satisfakcije za ranjenog sebe. Roditelji, žene koje su ga voljele pa čak i neki prijatelji, nisu ostali neokrznuti njegovim bolom koji je i ih usput išibao.
Ukoliko očekujete pikanterije sa snimanja Prijatelja i pitku priču o Hollywoodu srednjovječnog komičara, onda Prijatelji, ljubavnici i velika, užasna stvar nisu knjiga za vas. No, ako ste jednako kao Perry zaljubljeni u divne poglede i zalaske sunca, ako ste ikada patili, borili se sa samopouzdanjem, ako možete naslutiti kako izgleda praznina u duši, ako vas zanima kako predgovore piše Lisa Kudrow, kakav je i s čim se suočava stvarni Matthew Perry, onda ćete zasigurno biti zadovoljni nitima koje je ostavio kako biste se još jednom povezali s (anti)junakom vremena kojeg više nema. Ono što je ostavio jest podsjetnik kako se ne treba odnositi prema samome sebi i kako je postavljanje granica važno za funkcionalan život koji donosi barem tračak zadovoljstva.
FOTO: Instagram, Marko Turkalj