Parasocijalni odnosi: zašto se vežemo za influencere i AI

Sadržaj članka

Podijeli

Ako ti se ikad dogodilo da se iskreno razveseliš kad influencerica objavi “life update”, ili te stegne u prsima kad omiljeni kreator nestane na tjedan dana, nisi “luda” niti “previše osjetljiva”. Vjerojatno si u parasocijalnom odnosu, odnosno u jednostranom osjećaju bliskosti s osobom (ili nečim) što te zapravo ne poznaje. Toliko je postalo rašireno da je “parasocial” proglašen riječju godine 2025. u Cambridge Dictionary.

Što su parasocijalni odnosi i zašto su “normalni”

Parasocijalni odnos je psihološka veza u kojoj se jedna strana osjeća kao da nekoga poznaje, razumije i ima s njim/njom odnos, iako kontakt nije stvaran, uzajaman ili je minimalan. To se može događati s glumcima, pjevačima, TV licima, ali danas najčešće s influencerima jer su stalno prisutni, “u našoj kuhinji”, “na našem kauču”, u formi koja djeluje intimno i privatno.

Naše se društvene i emocionalne “postavke” nisu promijenile preko noći, ali mediji jesu. Mozak je naučen čitati lica, glas, ton i ponavljanje kao znak poznatosti i sigurnosti. Kad nekoga gledaš svaki dan, slušaš sat vremena u podcastu i znaš mu rutinu, lako se stvori dojam da postoji odnos, čak i kad realno ne postoji.

Zašto su influenceri posebno “zarazni” za naš osjećaj bliskosti

Influenceri ne žive u dalekom, nedostižnom svijetu. Njihov “proizvod” je dojam pristupačnosti. Oni ne nastupaju samo kao stručnjaci ili zabavljači, nego i kao prijatelji, suputnici, ponekad i kao “starija sestra” ili “mentor”. Platforme to još pojačavaju jer dobivaš mikro-nagrade: storije, Q&A, lajk, komentar koji “možda” vide, osjećaj da sudjeluješ u nečijem životu i da si dio zajednice. Pregled istraživanja pokazuje da ulogu imaju i doživljaj socijalne prisutnosti, zajednice te razni oblici interakcije koji “podebljavaju” osjećaj odnosa.

Tu se događa i važna stvar: granica između autentičnosti i performansa se muti. Influencer može biti stvaran, ali sadržaj je i dalje sadržaj, često strateški oblikovan, komercijaliziran i optimiziran za pažnju. U tom miksu, parasocijalna bliskost postaje vrlo korisna za marketing jer povjerenje i emocija povećavaju spremnost na preporuku i kupnju.

Može li parasocijalna veza biti dobra stvar

Može. Parasocijalni odnosi nisu automatski štetni. Za nekoga mogu biti inspiracija, osjećaj pripadnosti, poticaj za promjenu navika, kreativnost ili čak “meki” oblik socijalne podrške u periodima kad je život izoliran, stresan ili prepun. Neka istraživanja povezuju parasocijalne veze sa subjektivnim doživljajem podrške i dobrobiti, osobito kad ne zamjenjuju stvarne odnose nego ih nadopunjuju.

Kada postaje problem: crvene zastavice bez moraliziranja

Problem nastaje kad parasocijalni odnos počne zauzimati mjesto stvarnih odnosa, kad emocionalno ulaganje postane glavni izvor regulacije raspoloženja ili kad se počne gubiti osjećaj granica. To se može vidjeti kroz stalno provjeravanje objava “da ne propustim”, ljutnju ili ljubomoru kad kreator surađuje s nekim drugim, osjećaj osobne izdaje zbog promjene stila sadržaja, ili kroz pritisak da se brani nepoznata osoba “kao da je obitelj”. Takva dinamika nije rijetka jer je odnos po definiciji asimetričan: ti ulažeš stvarne emocije, a druga strana većinom upravlja pažnjom mase.

AI je nova razina: parasocijalno, ali uz odgovor “u realnom vremenu”

S influencerima je odnos jednostran, ali ipak znaš da je osoba stvarna i da ti se ne obraća osobno (osim rijetko). Kod AI-a se događa nešto novo: sustav ti uzvraća poruku, pamti kontekst, prilagođava ton i može djelovati iznimno empatično. Time se parasocijalna dinamika još brže “učvrsti”, jer dobivaš iluziju uzajamnosti, čak i kad je riječ o simulaciji razgovora.

U OpenAI i MIT Media Lab istraživanju o emocionalnoj upotrebi chatbota i dobrobiti, naglašava se da su učinci nijansirani: neki korisnici mogu osjetiti kratkoročno olakšanje, ali kod intenzivnog korištenja i emocionalno “nabijenih” razgovora pojavljuju se povezanosti s većom usamljenošću i emocionalnom ovisnošću, pri čemu autori naglašavaju da korelacija ne znači nužno uzročnost.

Dodatno, novija istraživanja sve češće koriste upravo teoriju parasocijalnih odnosa da objasne zašto se ljudi vežu za chatbotove, kako usamljenost može povećati privlačnost takvih interakcija i kako se može razviti obrazac u kojem AI postaje “prva adresa” za emocije.

Zašto nas ovo uopće privlači: sigurnost bez rizika

U stvarnim odnosima postoji rizik. Možeš biti odbijena, pogrešno shvaćena, može doći do konflikta, a treba i vrijeme. Parasocijalni odnosi nude emocionalni doživljaj odnosa bez istog rizika. Kod influencera dobivaš narativ, rutinu i osjećaj zajednice. Kod AI-a dobivaš dostupnost 0–24, strpljenje, “empatiju” bez zamora i razgovor koji se vrti oko tebe. To je moćno, posebno u fazama kad si preopterećena, anksiozna ili usamljena.

Kako zadržati zdrave granice, a ne odustati od sadržaja koji voliš

Zdrava mjera obično ne izgleda kao “izbriši sve aplikacije”. Više izgleda kao svjesno vraćanje ravnoteže. Ako primijetiš da ti se raspoloženje previše veže uz tuđe objave, da te sadržaj iscrpljuje ili da ti zamjenjuje stvarnu bliskost, smisleno je smanjiti dozu, promijeniti “input” i namjerno povećati offline kontakte, čak i kroz male stvari poput kave, šetnje ili poziva. Kod AI-a pomaže postaviti vrlo jasnu namjenu, primjerice koristiti ga kao alat za strukturiranje misli ili vježbu refleksije, ali ne kao jedini emocionalni oslonac, i ne kao zamjenu za stručnu pomoć kad je teško.

Parasocijalno nije sramota, ali je vrijedno razumjeti

Parasocijalni odnosi su nuspojava vremena u kojem su pažnja i bliskost postali proizvodi. Nisu dokaz slabosti, nego dokaz da ljudska potreba za povezanošću uvijek nađe put, čak i kroz ekran. Razlika je u tome upravljaš li ti svojim navikama i emocijama ili one upravljaju tobom. A to je već tema koja, realno, pripada svima nama.

FOTO: Unsplash, Pexels

AUTORICA TEKSTA

Slični članci