Postoje knjige koje čitamo kako bismo se umirili. I postoje one druge, mnogo rjeđe i važnije, koje nas uznemire upravo zato što nam kažu istinu koju smo dugo odgađali čuti. „Imati hrabrosti ne svidjeti se drugima”, knjiga koju je napisao Ichiro Kishimi, nije priručnik za brzo samopouzdanje, nije literatura za uljepšavanje stvarnosti i nije knjiga koja će čitatelju laskati. Upravo je u tome njezina snaga. Ona ne obećava lagodan put do sreće, nego nas poziva na nešto puno zahtjevnije i vrjednije: na unutarnju slobodu.
Forma dijaloga između mladića i filozofa
Na prvi pogled, ova knjiga djeluje gotovo jednostavno. Napisana u formi dijaloga između mladića i filozofa, ona priziva drevnu tradiciju filozofskog razgovora, gotovo sokratskog ispitivanja života, uvjerenja i strahova. No ispod te pristupačne forme krije se tekst koji zadire duboko u čovjekove najsuptilnije nesigurnosti: potrebu za odobravanjem, strah od odbacivanja, osjećaj manje vrijednosti i onu tihu, ali razornu naviku da vlastiti život živimo prema tuđim očekivanjima.
Čini se kao živimo u vremenu gdje je gotovo sve podređeno dojmu, prihvaćenosti i stalnoj potrebi da budemo viđeni, potvrđeni i poželjni pa ova knjiga djeluje gotovo subverzivno. Njezina temeljna poruka nije gruba, ali jest radikalna: nećemo pronaći smisao života dok god ga budemo tražili u tuđem priznanju. To je misao koja boli, ali i oslobađa. Jer jednom kada prestanemo živjeti kao zatočenici tuđih mišljenja, otvara se prostor za autentičnost, onu tihu, zrelu i ne uvijek ugodnu istinu o tome tko smo, što želimo i što smo spremni preuzeti kao vlastitu odgovornost.
Ono što ovu knjigu čini iznimno vrijednom nije samo njezina psihološka pronicljivost, nego i moralna hrabrost s kojom pristupa čitatelju. Ona nas ne pozicionira kao žrtve okolnosti, prošlosti ili karaktera. Naprotiv, poziva nas da prestanemo graditi identitet na starim ranama i isprikama. To nije okrutan stav, kako bi se moglo pomisliti, nego duboko osnažujući. Jer ako nismo samo proizvod onoga što nam se dogodilo, tada imamo mogućnost izbora. A gdje postoji izbor, postoji i nada.
Ako ste u potrazi za smislom
Za ljude koji su u potrazi za smislom, ova knjiga može biti posebno važna. Ne zato što nudi gotove odgovore, nego zato što razotkriva pogrešna pitanja. Smisao se, sugerira ona, ne nalazi u tome da budemo savršeni, voljeni od svih ili neopterećeni teškoćama. Smisao se rađa u trenutku kada čovjek prihvati da život nije projekt dokazivanja, nego prostor sudjelovanja. Kada prestane pitati: “Kako da me svi prihvate?” i počne se pitati: “Kako da živim istinito, korisno i hrabro?”
U tom smislu, „Imati hrabrosti ne svidjeti se drugima” nije samo knjiga o samopomoći; ona je knjiga o dostojanstvu. O dostojanstvu čovjeka koji prihvaća da neće uvijek biti shvaćen. Koji zna da ne može kontrolirati tuđe dojmove, ali može oblikovati vlastiti karakter. Koji se više ne odriče sebe kako bi kupio mir. U svijetu prepunom buke, pritisaka i emocionalne ovisnosti o tuđem mišljenju, to je gotovo revolucionarna poruka.
Za one koji se osjećaju iscrpljeno
Posebno je dragocjena za one koji se osjećaju iscrpljeno od ugađanja, za ljude koji predugo nose teret očekivanja obitelji, partnera, društva ili vlastitih unutarnjih kritičara. Ova knjiga neće ih maziti, ali bi ih mogla osoviti na noge. Podsjetit će ih da osobna snaga ne nastaje kada nas svi potvrde, nego kada sami sebi prestanemo biti stranci. Kada naučimo živjeti bez stalne potrebe za vanjskom dozvolom.
Književno gledano, njezina vrijednost leži upravo u toj rijetkoj sposobnosti da složene filozofske ideje prevede u razgovor koji djeluje blisko, gotovo intimno. Ona ne impresionira stilskom raskoši, nego jasnoćom. Ne osvaja retoričkom akrobatikom, nego preciznošću misli. I upravo zato ostaje s čitateljem i nakon posljednje stranice. Ne kao još jedna pročitana knjiga, nego kao neugodno iskren sugovornik koji nas je natjerao da preispitamo ono što smo smatrali normalnim.
Cijena neautentičnog života
Možda najveća kvaliteta ove knjige jest to što ne nudi iluziju lakog spasa. Ona ne kaže da će biti jednostavno prestati mariti za to hoćemo li se svima sviđati. Ne kaže da će nas takav izbor poštedjeti samoće, nesigurnosti ili boli. Ali kaže nešto važnije: da je cijena neautentičnog života mnogo veća. Jer život proveden u stalnom prilagođavanju, u strahu od tuđeg suda i u odricanju od vlastitog glasa, nije miran život, to je polagana unutarnja izdaja.
Zato je ova knjiga snažna preporuka svima koji osjećaju da su se negdje putem udaljili od sebe. Svima koji žele ne samo bolje razumjeti vlastite obrasce, nego i pronaći hrabrost da ih promijene. I svima koji naslućuju da smisao možda ne leži u tome da budemo prihvaćeni, nego da budemo cjeloviti.
„Imati hrabrosti ne svidjeti se drugima” nije knjiga koja će se svakome svidjeti. I baš zato je vrijedna čitanja.
FOTO: Unsplash, Pexels
