Postoje teme koje se uporno guraju u ladicu “svjetonazora”, kao da govorimo o ukusu za umjetnost ili omiljenoj boji. A onda dođe stvarnost – i podsjeti nas da nije riječ o teoriji, nego o tijelu, vremenu, novcu, zdravlju i strahu.
U Europi 2025. godine još uvijek je moguće da žena živi u državi članici EU, a da joj je siguran prekid trudnoće praktično nedostupan: zbog zakona, zbog “priziva savjesti” koji se pretvara u kolektivnu blokadu, zbog cijene, zbog udaljenosti, zbog ponižavajućih procedura, zbog toga što sustav računa na to da će odustati. I da će šutjeti.
Zato je važno ono što se danas dogodilo u Strasbourgu.
Što je Europski parlament izglasao i zašto je to velika stvar
Europski parlament je 17. prosinca 2025., glasao za rezoluciju povezanu s europskom građanskom inicijativom “My Voice, My Choice”, koja predlaže uspostavu financijskog mehanizma kako bi žene iz zemalja u kojima je pobačaj zabranjen ili teško dostupan mogle obaviti zahvat u drugoj državi članici, bez toga da im “sloboda kretanja” vrijedi samo ako imaju dovoljno novca na računu.
Prema Reutersu, ishod glasanja bio je 358 za i 202 protiv, a sljedeći ključan korak je odluka Europske komisije, s rokovima koji se vežu uz ožujak 2026.
To nije “čarobni štapić” koji preko noći mijenja nacionalne zakone. Ali jest politička poruka i konkretan okvir solidarnosti: ako je već činjenica da žene u EU nemaju jednaka prava u praksi, onda Unija može napraviti barem ono što joj je u nadležnosti – smanjiti štetu, smanjiti rizik i smanjiti nejednakost.
My Voice, My Choice u jednoj rečenici (i zašto se oko nje diže tolika buka)
“My Voice, My Choice” je europska građanska inicijativa (ECI) koja je prikupljala potpise kako bi Europsku komisiju obvezala da razmotri prijedlog. Inicijativa je formalno predana 1. rujna 2025. uz 1.124.513 verificiranih izjava potpore.
Poruka je sažeta bez okolišanja: “Pravo na zdravstvenu skrb za prekid trudnoće osnovno je ljudsko pravo svake žene…” i to ne smije ovisiti o adresi ni prihodima.
Bit prijedloga je financijski mehanizam na razini EU koji bi (dobrovoljnim uključivanjem država) omogućio pokrivanje troškova skrbi u prekograničnim situacijama, bez “gaženja” nacionalnih nadležnosti. Europski parlament to eksplicitno opisuje kao opt-in model, na dobrovoljnoj osnovi, uz EU financijsku potporu, “bez uplitanja u nacionalne zakone i regulative”.
I baš zato dio protivnika inicijative mora proizvoditi dim: ako ne mogu reći da je prijedlog “ilegalan” ili “naredba Bruxellesa da se uvede pobačaj”, onda im ostaje ideološka panika.
Hrvatska: legalno na papiru, komplicirano u praksi
U Hrvatskoj prekid trudnoće jest legalan, ali “legalno” ne znači automatski i dostupno. Godinama gledamo isti obrazac: pravo postoji, a onda ga na terenu razgrađuju organizacijske prepreke, neujednačena praksa, liste čekanja, troškovi i, posebno, priziv savjesti.
U jesen 2025. tema je eksplodirala oko Petrove: prema javno iznesenim podacima, od 49 ginekologa njih 37 se poziva na priziv savjesti, a i među medicinskim sestrama/primaljama veliki dio koristi isto pravo.
Istovremeno, novinarska istraživanja upozoravaju da je broj bolnica bez priziva savjesti sve manji, odnosno spominje se da ih je samo pet.
A kad pravo ovisi o tome imate li auto, slobodne dane, podršku, dovoljno novca i dovoljno živaca, to više nije pravo, nego test iz izdržljivosti.
I cijena je faktor. U Hrvatskoj se već godinama govori o iznosima reda veličine oko tristotinjak eura za zahvat, što za mnoge nije “sitnica” nego ozbiljan trošak.
Zašto je ovo pitanje zdravlja, dostojanstva i pravednosti
Zato što zabrane i prepreke ne ukidaju pobačaje. One ukidaju siguran pobačaj.
Zato što “sloboda izbora” bez stvarnog pristupa postaje privilegija. Ako imaš novac, informaciju, veze i mogućnost putovanja, nađeš rješenje. Ako nemaš, sustav te ušutkava ili gura u rizik.
Zato što se u toj priči prečesto gubi osnovno: osoba koja je trudna nije ideološki simbol. To je netko tko pokušava preživjeti vlastitu situaciju, medicinsku, socijalnu, obiteljsku, psihološku i donijeti odluku u vremenu koje neumoljivo curi.
Što dalje: Komisija, politički pritisak i (naša) stvarnost
Danas izglasana rezolucija ne znači da je borba gotova. Znači da se više ne može glumiti da problem ne postoji.
U ožujku 2026. Europska komisija treba reći hoće li (i kako) ići dalje s prijedlogom. A mi, ovdje, trebamo prestati pristajati na narativ da je dostupnost prekida trudnoće “sporedna tema”.
Jer kad se zdravlje pretvori u lutriju po poštanskom broju, to nije vrijednosna rasprava. To je politička odluka o tome tko ima autonomiju, a tko se mora snalaziti.
I zato je inicijativa “My Voice, My Choice” važna upravo ovakva kakva jest: kao podsjetnik da Europa nije samo tržište i granice bez rampi, nego i obećanje da dostojanstvo nije luksuz.
FOTO: Instagram, Unsplash
