Baby Lasagna- društvena stvarnost upakirana u vrckavi Eurovison performans

Sadržaj članka

Podijeli

Postoji li formula za uspjeh na Euroviziji? Osim presvlačenja na pozornici, dramatičnog svjetla i autentičnosti, teško je reći što jamči uspjeh. O svemu ovome se može raspravljati jer svatko će drugačije objasniti svoje vrednovanje i definiciju ovih ključnih faktora za uspjeh na sceni. No, ono što je javna tajna, Eurovizija je politički performans umotan u show bizz slatkoću koja tu i tamo pogodi emotivnu stranu promatrača.

Jedne se godine pažnja preusmjerava na prava LBGTIQ populacije, druge je fokus na ratu u Ukrajini, treće na body positivity, sljedeće na getoizaciji djece migranata… Reklo bi se, eurovizijska je pozornica presvučen središnji Dnevnik u šljokice.

Kao i u stvarnom životu, istina se uvijek najbolje izražava kroz šalu i ironiju, tako se i na naoko zabavnom programu u koji su uprte oči cijelog svijeta, najbolje oslikava realnost svijeta u kojem živimo. Vrhunske vokalne sposobnosti i točno „gađanje“ tonova najmanje je važno u ovoj priči. Važna je poruka, svrha i provokacija uz koju se pritom i dobro đuska.

Aktualna tema- napuštanje doma

I dok se po gradskim kuloarima već mjesecima provlače priče o promjeni strukture stanovništva u Hrvatskoj. O problematici iseljavanja mladih i obrazovanih hrvatskih državljana na Zapad i „popunjavanju njihovih mjesta“ NKV radnicima s Istoka, ne prestaje se govoriti. U prometnim nesrećama na hrvatskim prometnicama sve češće sudjeluju prepuni kombiji i osobni automobili krijumčara migranata. Slična je situacija i u drugim europskim zemljama. Stoga, kada je ako ne sada, idealan trenutak da se i kroz pjesmu, na velikoj pozornici, sa savršenim monitoringom i mega marketingom, progovori o napuštanju svog doma i napadu anksioznosti koji prati taj poduhvat? Baby Lasagna je aktualnu temu pretočio u zabavan, ali istovremeno ozbiljan i slojevit nastup koji se izdvojio od svih mlakih, blijedih i dosadnih izvedbi ovogodišnje Dore.

Opraštanje od doma, roditelja i mačke, istarska ikonografija koja se provlači kompozicijom kako bi joj dala začin lokal patriotizma (kako i priliči eurovizijskoj pjesmi), odlazak u svijet koji donosi neizvjesnost, težnja da se od seoskog dječaka postane napredan gradski dečko, prodaja krave kako bi se imalo s čim preživjeti (za prvu ruku) u tuđini i naglašavanje da nema povratka… Sve su to slike pune ironije, ali i istine s kojom se mogu poistovjetiti milijuni mladih provincijalaca iz cijelog svijeta, slušajući Rim tim tagi dim.

Baby Lasagna objasnio kako se shvaća Eurovizija

Baby Lasagna točno je, pamtljivo i pitko upakirao upravo tu problematiku u Rim Tim Tagi Dim. Vrućom temom, energičnim nastupom, promišljenom simbolikom i modernom produkcijom, potpuno logično i zasluženo je osigurao svoje mjesto na eurovizijskoj pozornici. Neki će reći da je to Rammstein za siromašne, drugi da podsjeća na Dubiozu kolektiv, treći da je kopija pjesme švedskog benda Pain- Party in my head, dok će se ostali složiti da je upravo Rim Tim Tagi Dim, ono je što trebalo u ovom trenutku hrvatskoj glazbi.

Nakon fijaska mnogo iskusnijih i etabliranih izvođača, ali bezidejnih i mlakih poslušnika diskografske klike i zastarjelih kompozitora i menadžera, Baby Lasagna je objasnio kako je moguće preskočiti prepreke i nasmijati se u lice svim onima koji drže konce u svojim rukama, vodeći hrvatsku glazbu u ponor. Posebno zabavlja činjenica da je ovaj mladi glazbenik ušao u natjecanje izbora za hrvatsku pjesmu Eurovizije, prestižnu Doru, nakon odustajanja izvođačice koja bi vjerojatno i da je falšala kao i većina natjecatelja, ušla u drugi krug.

Baby Lasagna je zato najbolje što se dogodilo hrvatskoj glazbi u posljednje vrijeme jer donio je punokrvnost i svježinu koja je odavno iščezla s domaće scene. Sretno u Švedskoj!

FOTO: IG @the_baby_lasagna_

AUTORICA TEKSTA

Slični članci