Na početku trudnoće, među nalazima krvne slike, urina i ostalih pretraga, pojavljuje se i oznaka krvne grupe s plusom ili minusom. Većini žena taj podatak do tada nije značio mnogo. No kada liječnik kaže da je trudnica Rh negativna, često se odmah otvori cijeli niz pitanja: je li trudnoća rizična, može li krvna grupa majke naštetiti djetetu i što znači ako je partner Rh pozitivan?
Dobra je vijest da Rh negativan status nije bolest, komplikacija ni znak da s trudnoćom nešto nije u redu. Riječ je o nasljednoj osobini krvi koja u određenim okolnostima zahtijeva dodatno praćenje i preventivnu terapiju. Zahvaljujući testiranju i anti-D imunoglobulinu, ozbiljne komplikacije danas se u velikoj mjeri mogu spriječiti.
Što je Rh faktor?
Kada govorimo o Rh faktoru u trudnoći, najčešće zapravo govorimo o RhD antigenu, proteinu koji se može nalaziti na površini crvenih krvnih stanica. Osobe koje ga imaju označavaju se kao RhD pozitivne, a one koje ga nemaju kao RhD negativne. Ni jedan ni drugi status nije bolji, zdraviji ili “normalniji”. To je jednostavno genetski određena karakteristika, poput krvne grupe A, B, AB ili 0.
Rh status postaje važan u trudnoći kada je majka RhD negativna, a dijete naslijedi RhD pozitivan status od biološkog oca. Ni tada ne znači da će nastati problem, nego samo da postoji mogućnost da majčin imunološki sustav dođe u kontakt s djetetovim RhD pozitivnim krvnim stanicama.
Što se događa kada je majka Rh negativna, a dijete Rh pozitivno?
Majčin i djetetov krvotok nisu izravno spojeni. Posteljica omogućuje prijenos kisika i hranjivih tvari, ali u pravilu zadržava njihove krvne stanice odvojenima. Ipak, mala količina djetetove krvi ponekad može dospjeti u majčin krvotok. To se može dogoditi tijekom poroda, ali i nakon vaginalnog krvarenja, ozljede trbuha, određenih invazivnih pretraga, pobačaja, izvanmaternične trudnoće ili pokušaja vanjskog okretanja djeteta.
Ako imunološki sustav RhD negativne trudnice prepozna RhD pozitivne krvne stanice kao strane, može početi stvarati anti-D protutijela. Taj proces naziva se senzibilizacija ili aloimunizacija.
Jednom stvorena protutijela mogu ostati prisutna godinama. U sadašnjoj ili nekoj budućoj trudnoći mogu prijeći kroz posteljicu i početi razgrađivati crvene krvne stanice RhD pozitivnog djeteta. Posljedica može biti fetalna anemija, a u težim slučajevima hemolitička bolest fetusa i novorođenčeta.
Je li prva trudnoća uvijek sigurna?
Često se može čuti da prva trudnoća nije rizična jer se senzibilizacija događa tek pri prvom porodu. To je djelomično točno, ali je previše pojednostavnjeno.
Rizik u prvoj trudnoći uglavnom jest manji jer do većeg kontakta krvi majke i djeteta najčešće dolazi tijekom poroda. Međutim, senzibilizacija se može dogoditi i ranije, primjerice nakon krvarenja, invazivnog zahvata, ozljede trbuha, prethodnog pobačaja, izvanmaternične trudnoće ili transfuzije krvi.
Zbog toga se ne pretpostavlja da je prva trudnoća automatski zaštićena. RhD negativnim trudnicama kontroliraju se protutijela, a anti-D zaštita primjenjuje se kada je indicirana.
Što je indirektni Coombsov test?
Na početku trudnoće RhD negativnoj trudnici radi se test kojim se provjerava postoje li u njezinoj krvi protutijela usmjerena protiv crvenih krvnih stanica. Često se naziva indirektni Coombsov test ili test probira na eritrocitna protutijela.
Ako protutijela nisu pronađena, trudnica nije senzibilizirana i može primiti preventivni anti-D imunoglobulin. Ako su protutijela već prisutna, anti-D ih ne može ukloniti. Tada se trudnoća prati prema drukčijem protokolu, uz dodatne krvne pretrage i, prema potrebi, specijalistički ultrazvučni nadzor.
Pozitivan nalaz ne znači automatski da je dijete ugroženo. Važno je utvrditi o kojem se protutijelu radi, u kojoj je količini prisutno i ima li dijete antigen na koji ono reagira.
Kako anti-D injekcija štiti trudnoću?
Anti-D imunoglobulin sadrži gotova protutijela koja uklanjaju RhD pozitivne fetalne stanice iz majčina krvotoka prije nego što ih njezin imunološki sustav stigne prepoznati i počne proizvoditi vlastita, dugotrajna protutijela.
Jednostavnije rečeno, anti-D ne liječi već nastalu senzibilizaciju, nego je nastoji spriječiti.
Rutinska profilaksa obično se daje u trećem tromjesečju. Ovisno o nacionalnom protokolu i ustanovi, može se primijeniti jedna doza oko 28. tjedna ili dvije doze tijekom trećeg tromjesečja. Međunarodne smjernice rutinsku profilaksu uglavnom smještaju između 28. i 34. tjedna trudnoće.
Nakon poroda određuje se RhD status djeteta. Ako je novorođenče RhD pozitivno, majci se anti-D obično daje unutar 72 sata. Ako je dijete RhD negativno, postporođajna doza nije potrebna.
Točan raspored, doza i potreba za terapijom ovise o nalazima, događajima tijekom trudnoće i protokolu rodilišta, pa je najbolje slijediti upute ginekologa i transfuzijske medicine.
Kada se anti-D može dati i prije planirane doze?
Anti-D može biti potreban nakon događaja kod kojih postoji mogućnost prijelaza djetetove krvi u majčin krvotok. Među njima su krvarenje u trudnoći, amniocenteza i drugi invazivni zahvati, trauma ili jači udarac u trbuh, izvanmaternična trudnoća, pobačaj u određenoj gestacijskoj dobi, prijevremeno odljuštenje posteljice te vanjski okret djeteta. Preporuke nakon ranog krvarenja ili gubitka trudnoće mogu se razlikovati ovisno o trajanju trudnoće, načinu liječenja i važećem protokolu. Zbog toga RhD negativna trudnica nakon krvarenja, pada ili zahvata treba kontaktirati svog liječnika i ne pokušavati sama procijeniti treba li joj injekcija.
Može li se krvna grupa djeteta utvrditi prije poroda?
U nekim zdravstvenim sustavima moguće je iz uzorka majčine krvi analizirati slobodnu fetalnu DNK i procijeniti je li dijete RhD pozitivno ili negativno. Ako se utvrdi da je dijete RhD negativno poput majke, anti-D profilaksa možda neće biti potrebna.
Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu razvio je i primjenjivao neinvazivno fetalno RHD genotipiziranje za ciljanu profilaksu, ali dostupnost i način upućivanja treba provjeriti s liječnikom ili ustanovom u kojoj se trudnoća prati.
Mit: Rh negativna krv potječe od vanzemaljaca
Internet je od rijetkosti RhD negativne krvi uspio stvoriti cijelu mitologiju. Prema različitim teorijama, RhD negativne osobe navodno su potomci vanzemaljaca, reptila, anđela ili neke izgubljene ljudske vrste. Za takve tvrdnje ne postoje znanstveni dokazi. RhD negativan status rezultat je nasljeđivanja određenih varijanti gena povezanih s Rh krvnogrupnim sustavom. Rijetkost neke osobine ne čini je misterioznom, nadnaravnom ni neljudskom.
Mit: Rh negativne osobe inteligentnije su i imaju posebne sposobnosti
Tvrdnje da RhD negativne osobe imaju viši kvocijent inteligencije, izraženiju intuiciju, nižu tjelesnu temperaturu, plave ili zelene oči te posebnu emocionalnu osjetljivost nisu znanstveno potvrđene.
Često se u takvim tekstovima spominje veća zastupljenost RhD negativnog statusa u pojedinim populacijama, primjerice među Baskima. No razlike u učestalosti krvnih grupa među populacijama mogu se objasniti genetikom, migracijama, nasljeđivanjem i povijesnom izolacijom, a ne posebnim sposobnostima.
Mit: Rh negativna žena ne može roditi zdravo dijete
Ovo je najštetniji mit jer pretvara nalaz koji se rutinski prati u izvor nepotrebnog straha.
RhD negativne žene svakodnevno prolaze uredne trudnoće i rađaju zdravu djecu. Ključno je na početku trudnoće odrediti krvnu grupu i protutijela, ponavljati kontrole prema preporuci liječnika te pravodobno primiti anti-D imunoglobulin kada je potreban. Preventivna primjena anti-D imunoglobulina izrazito je smanjila učestalost RhD senzibilizacije i hemolitičke bolesti novorođenčeta.
Što Rh negativna trudnica treba zapamtiti?
RhD negativan status zahtijeva pažnju, ali ne i paniku. Važno je znati svoju krvnu grupu, redovito kontrolirati protutijela i obavijestiti liječnika ako se pojavi krvarenje, dođe do ozljede trbuha ili se planira invazivna pretraga.
Anti-D injekcija nije znak da je s majkom ili djetetom nešto loše. Riječ je zapravo o preventivnoj terapiji čija je svrha zaštititi sadašnju, ali i buduće trudnoće. Sve ostalo, od vanzemaljskog podrijetla do priča o natprosječnoj inteligenciji, pripada intrigantnim dijelovima interneta, a ne medicini utemeljenoj na dokazima.
Tekst je informativnog karaktera i ne zamjenjuje savjet ginekologa, specijalista transfuzijske medicine ili drugog zdravstvenog stručnjaka.
FOTO: Unsplash, Pexels, Dupephotos
