Asertivni odgovori na nametljiva pitanja: kako postaviti granicu bez osjećaja krivnje
„Kad će beba?“
„Kolika ti je plaća?“
„Zašto još nisi udana?“
„Jeste li planirali trudnoću?“
„A koliko ste platili stan?“
Gotovo svatko se barem jednom našao u situaciji da mu netko postavi pitanje koje djeluje previše osobno, neugodno ili jednostavno nije njegova stvar. Problem nije samo u pitanju. Problem je u tome što nas često od malih nogu uče da budemo pristojni, ljubazni i da odgovaramo na pitanja čak i onda kada nam je neugodno.
Zbog toga mnogi ljudi na nametljiva pitanja odgovore više nego što žele, a kasnije se pitaju zašto su uopće dijelili informacije koje su željeli zadržati za sebe. Imate pravo ne odgovoriti.
Zašto nas takva pitanja toliko uznemire?
Nametljiva pitanja često stvaraju osjećaj da moramo birati između dvije neugodne opcije. Ili ćemo odgovoriti i otkriti nešto privatno ili ćemo odbiti odgovoriti pa riskirati da ispadnemo nepristojni. No postoji i treća opcija, a riječ je o asertivnosti.
Asertivnost nije agresivnost. To nije svađa, podizanje tona ili ponižavanje druge osobe. Asertivnost znači poštovati sebe jednako koliko poštujemo druge. Drugim riječima, možemo postaviti granicu bez potrebe za objašnjavanjem, opravdavanjem ili ispričavanjem.
Rečenice koje možete koristiti
Kada netko postavi pitanje na koje ne želite odgovoriti, ne trebate smišljati komplicirana objašnjenja.
Dovoljno je izgovoriti neke od ovih rečenica. „To je nešto što bih radije zadržala za sebe.“ „Ne volim razgovarati o tome.“ „To je privatna tema za mene.“ „Radije ne bih ulazila u detalje.“ „Hvala na interesu, ali to zadržavam za sebe.“
Što je odgovor kraći, to je granica jasnija.
Kada osoba ne odustaje
Neki ljudi ne prihvaćaju prvi odgovor. Tada počinju dodatna potpitanja.
„Pa zašto?“
„Ma samo pitam.“
„Ne moraš se ljutiti.“
U takvim situacijama nije potrebno braniti svoju odluku.
Možete mirno ponoviti: „Kao što sam rekla, ne želim razgovarati o tome.“ Ili „To nije tema o kojoj želim pričati.“ Tehnika mirnog ponavljanja granice često je učinkovitija od dugih objašnjenja. Što više objašnjavate, druga osoba dobiva više prostora za raspravu.
Najveća pogreška koju radimo
Mnogi ljudi nakon postavljanja granice odmah krenu u opravdavanja.
„Ne želim o tome pričati, ali znaš, situacija je komplicirana…“ I onda granica nestane. Granica ne treba opravdanje. Imate pravo nešto zadržati za sebe samo zato što to želite.
Niste dužni biti dostupni svima
Postoji uvjerenje da bliske osobe imaju pravo znati sve o nama. No bliskost nije isto što i neograničen pristup. Čak i u obitelji, među prijateljima ili kolegama postoje teme koje ne želimo dijeliti. To ne znači da nekoga ne volimo ili da nešto skrivamo. To znači da poštujemo vlastitu privatnost.
Ljudi će se naviknuti na granice koje postavite
Ako ste godinama odgovarali na svako pitanje, moguće je da će se ljudi iznenaditi kada prvi put kažete „Ne želim o tome razgovarati.“
To ne znači da radite nešto pogrešno. Ljudi se često opiru novim granicama upravo zato što su navikli da ih nemate. No, s vremenom će naučiti da postoje teme o kojima odlučujete govoriti vi, a ne oni. Privatnost nije nepristojnost. Jedna od najvažnijih životnih vještina jest naučiti reći: „To zadržavam za sebe“ i to bez osjećaja krivnje i bez potrebe da se zbog toga ikome opravdavate.
FOTO: Unsplash, Pexels, Dupephotos
