Proljeće nije samo sezona čišćenja ormara. Ponekad je to i jedina godišnja doba kad si dopustimo da počnemo iznova, polako, bez pritiska, s knjigom u ruci.
Postoji neka vrsta kolektivnog reseta koja se dogodi negdje između ožujka i travnja. Dani se dulje, svjetlo se mijenja, i odjednom si svjesna da si cijelu zimu bila u nekom režimu preživljavanja – funkcionirala, odgovarala na mailove, punila perilicu, kuhala večere. A sad, nekako, ima prostora za nešto više.
Proljetni reset ne mora biti zeleni smoothie i nova rutina vježbanja u pet ujutro. Ponekad je to samo dobra knjiga koja te ne pušta dok ne postaneš malo drugačija osoba nego što si bila kad si je otvorila.
Ovo je pet romana koji to zaista rade.
“Convenience Store Woman” – Sayaka Murata
Keiko ima trideset i šest godina, radi u konvenijensu i savršeno je sretna. Problem je u svima ostalima. Ovaj kratki, pronicljiv roman japanske autorice Sayake Murate pita jedno važno pitanje: tko zapravo odlučuje što je normalan život? Čitaš ga za jedno popodne, a pitanja koja ostave traju tjednima. Idealno za onoga tko je umoran od objašnjavanja vlastitih izbora.
“Conversations with Friends” – Sally Rooney
Da, Rooney je sveprisutna. Ali ovaj njezin prvi roman – koji je tiši, oštiji i emotivno zahtjevniji od “Normal People” – zasluži vlastitu proljetnu čitateljsku sezonu. Frances je dvadesettrogodišnja pjesnikinja koja ulazi u aferu s oženjenim muškarcem i pri tome ne zna što osjeća, ali izuzetno precizno artikulira što misli. Čitati Rooney je podsjetnik da zbunjenost nije znak slabosti nego znatiželje.
“Moja genijalna prijateljica” – Elena Ferrante
Ako ga nisi čitala, sada je vrijeme. Ako jesi , ponovi ga s dvadeset ili trideset novih godina iskustva. Ferrante piše o prijateljstvu između žena na način na koji to rijetko itko radi: bez romantiziranja, bez sentimentalnosti, s punom težinom ambicije, ljubomore i ljubavi koja traje cijelim životom. Proljeće je savršen trenutak za prvu od četiri knjige neapolitanske sage, jer jednom kad počneš, neće biti povratka.
“Breasts and Eggs” – Mieko Kawakami
Roman koji se ne da svrstati ni u jednu kategoriju – a to je možda i razlog zašto ga treba čitati. Japanska autorica Mieko Kawakami piše o tijelu, majčinstvu, klasnoj nejednakosti i odluci da živiš po vlastitim pravilima, čak i kad ti nitko ne nudi nacrt. Kawakami ne daje odgovore. Daje prostor. A to je katkad više nego dovoljno.
“Žena na prozoru” – A.J. Finn
Za one dane kad je reset potreban, ali mozak jednostavno ne podnosi duboku prozu. “Žena na prozoru” psihološki je triler koji drži u napetosti, ali s dovoljno psihološke dubine da se ne osjeća kao prazna zabava. Anna Fox ne izlazi iz stana i misli da je svjedočila zločinu. Počeš čitati u subotu navečer, završiš u nedjelju poslijepodne i osjećaš se nekako čistije.
Proljetni reset s knjigom funkcionira upravo zato što ti ne govori što trebaš promijeniti. Daje ti ogledalo, malo vremena i tiho dopuštenje da budeš netko tko čita, razmišlja i ne mora nikuda žuriti.
FOTO: Profil, Amazon, Dupephotos
