Mala, leptirasta žlijezda na vratu, teška tek 15 do 25 grama, ima ogroman utjecaj na naš organizam. Štitnjača (lat. glandula thyreoidea) proizvodi hormone koji reguliraju metabolizam, energiju, raspoloženje, rad srca, probavu i čak plodnost. Kada njezin rad izmakne kontroli, bilo da radi previše, premalo ili neredovito, cijelo tijelo to osjeti.
Statistike pokazuju da svaka treća žena u Hrvatskoj tijekom života ima neki poremećaj štitnjače, a broj dijagnosticiranih raste iz godine u godinu, osobito među osobama starijima od 40 godina. Muškarci također nisu pošteđeni, no kod njih se simptomi često otkrivaju kasnije.
Kako prepoznati da štitnjača ne radi kako treba
Poremećaji štitnjače mogu biti suptilni i razvijati se godinama, zbog čega ih mnogi pogrešno pripisuju stresu, umoru ili „godinama“. No postoje znakovi koji jasno upućuju na problem.
Simptomi usporenog rada štitnjače (hipotireoza):
- kronični umor, pospanost i manjak energije
- osjećaj hladnoće i kad drugima nije hladno
- sporiji rad srca, niskog pulsa
- suha koža, lomljiva kosa i nokti
- povećanje tjelesne mase bez promjene prehrane
- zatvor, sporija probava
- depresivno raspoloženje, smanjena koncentracija
- kod žena: neredovite ili obilne menstruacije, problemi s plodnošću
Simptomi pojačanog rada štitnjače (hipertireoza):
- ubrzan puls i osjećaj „preskakanja“ srca
- pojačano znojenje i netolerancija na toplinu
- nagli gubitak kilograma unatoč normalnom apetitu
- nervoza, razdražljivost, nesanica
- drhtanje ruku
- povećane oči („izbuljenost“ kod Gravesove bolesti)
- neredoviti ciklusi, smanjena plodnost
Ako prepoznajete nekoliko simptoma s jednog od popisa, svakako se obratite svom liječniku obiteljske medicine koji će vas uputiti na krvne pretrage hormona štitnjače.
Kako se testira štitnjača
Dijagnoza bolesti štitnjače postavlja se laboratorijskim analizama i ultrazvukom.
Osnovne pretrage:
- TSH (tiroidni stimulirajući hormon) – najvažniji pokazatelj rada štitnjače.
- Ako je TSH povišen, znači da štitnjača radi presporo (hipotireoza).
- Ako je TSH snižen, znači da štitnjača radi prebrzo (hipertireoza).
- T3 i T4 hormoni – mjere se slobodne frakcije (fT3 i fT4) radi preciznije slike hormonskog statusa.
- Antitijela (anti-TPO, anti-Tg) – otkrivaju autoimune bolesti štitnjače, poput Hashimotovog tireoiditisa ili Gravesove bolesti.
- Ultrazvuk štitnjače – pokazuje veličinu, strukturu i eventualne čvorove.
- Scintigrafija (po potrebi) – radi se kod sumnje na funkcionalne promjene i „vruće“ ili „hladne“ čvorove.
Gdje se testirati u Hrvatskoj:
U svim domovima zdravlja i kliničkim bolnicama (uz uputnicu liječnika). U privatnim poliklinikama i laboratorijima (bez uputnice, cijene od 20–40 € za osnovni hormonski panel). U sklopu javnih akcija preventivnih pregleda, posebno u svibnju – Mjesecu borbe protiv bolesti štitnjače. Rezultati se obično dobivaju isti ili sljedeći dan.
Kako se liječe bolesti štitnjače
Liječenje ovisi o vrsti poremećaja i uzroku.
1. Hipotireoza (smanjeni rad štitnjače)
Liječi se hormonskom nadomjesnom terapijom – najčešće levotiroksinom (Euthyrox, Letrox, L-Thyroxin).
- Terapija je doživotna, ali jednostavna: uzima se tableta ujutro natašte, a doza se podešava prema TSH vrijednostima.
- Redovite kontrole (svakih 6–12 mjeseci) ključne su za održavanje stabilne razine hormona.
2. Hipertireoza (pojačani rad štitnjače)
Liječi se antitireoidnim lijekovima (npr. thiamazol, propiltiouracil) koji smanjuju lučenje hormona. U nekim slučajevima koristi se radioaktivni jod ili, rjeđe, kirurško odstranjenje dijela štitnjače. Potrebno je pažljivo praćenje jer se ponekad hipertireoza može preokrenuti u hipotireozu nakon liječenja.
3. Autoimune bolesti (Hashimoto, Graves)
Kod Hashimotovog tireoiditisa najčešće se razvija trajna hipotireoza. Liječi se kao gore opisano. Kod Gravesove bolesti često su prisutna antitijela koja stimuliraju štitnjaču i izazivaju hipertireozu. Liječenje kombinira lijekove, jod ili operaciju. Kod oba stanja važna je i psihološka podrška, jer su umor, anksioznost i depresija česti prateći simptomi.
Život sa štitnjačom – prehrana i svakodnevni savjeti
Iako prehrana ne može „izliječiti“ poremećaj, može olakšati simptome i podržati oporavak.
Preporučuje se dovoljan unos joda (morska riba, jodirana sol, alge), selen (orah, tuna, jaja) i cink (sjemenke bundeve, meso) koji su važni za sintezu hormona, dovoljno vitamina D i B12 koji su često sniženi kod poremećaja štitnjače. Umjerena tjelesna aktivnost i redovit san.
Izbjegavati u većim količinama: soju, sirovi kupus, proso i pretjeran unos joda ako niste pod nadzorom liječnika.
Vodič kroz liječenje: korak po korak
Prepoznajte simptome kao što su kronični umor, promjene težine, raspoloženja ili menstruacije. Posjetite obiteljskog liječnika i tražite uputnicu za TSH, T3, T4 i antitijela. Napravite laboratorijske nalaze i ultrazvuk. Zakažite kontrolu kod endokrinologa, a on postavlja dijagnozu i propisuje terapiju. Pratite svoje hormone svakih 6–12 mjeseci. Vodite dnevnik simptoma, što pomaže u preciznom podešavanju terapije. Ne prekidajte lijekove samoinicijativno jer simptomi se vraćaju i mogu pogoršati stanje.
Bolesti štitnjače su među najčešćim hormonskim poremećajima današnjice, ali i jedne od najuspješnije liječenih. Uz jednostavne krvne pretrage, dostupnu terapiju i redovite kontrole, moguće je živjeti potpuno normalno i aktivno.
Ako osjećate da vam „tijelo više nije vaše“, da vam energija nestaje ili da vas ništa ne veseli, možda nije riječ o stresu, nego o hormonskom disbalansu. Jedan krvni test može donijeti veliko olakšanje i novi početak.
FOTO: Unsplash, Pexels
