Već je prva sezona serije The Last of Us ostavila trag. Zašto se o njoj ne prestaje pričati?

Sadržaj članka

Podijeli

The Last of Us je uveliko hvaljena kao najbolja adaptacija videoigre ikad napravljena, prva koja je uistinu izvrsna. Posebno je privlačno što uopće ne morate otprije poznavati i igrati video igru po kojoj je stvorena kako biste razumjeli radnju i oduševili se njenom višeslojnošću. Utoliko je verzija ove priče u filmskom izdanju profinjenija i toplija jer, svakako ima manje krvoprolića nego u igrici, ali zato fokus stavlja na čovjeka, njegovu patnju i postojanje u svijetu koji se raspada; i onom unutarnjem i vanjskom.

Borba sa zombijima i borba s unutrašnjim demonima je isprepletena cijelim tijekom radnje i ostavljen je težak prizvuk koji miješa horor, dramu, akciju, znanstvenu fantastiku i triler u cjelinu koja svakog od promatrača, individualno bode u oko tražeći mu onu slabu točku koja ga najviše dira i uzburkava. Bilo to suočavanje s gubitkom bliske osobe, bolest, strepnja, odrastanje, nepravda ili sve to zajedno.

Iako su ljubitelji istoimene video igre prepoznali niz detalja koje su prolazili uz joystick, mnogi su zapazili da ovo što smo vidjeli u prvih 9 epizoda je samo 10 % priče koja je ispričana u igri. To je zapravo odlična vijest jer daje naslutiti kako ćemo još dugo uživati u seriji i glumcima koji su joj udahnuli posebnu moć koja se gledateljima s lakoćom uvukla pod kožu. Posebno što apokaliptična tematika u ovim trenucima globalno nailazi na plodno tlo, pogotovo nakon pandemije korona virusa koja je dobro uzdrmala svijet, a potom i nakon prirodnih katastrofa i ratova koji su obilježili vrijeme u kojemu živimo. Zahvaljujući neizvjesnosti, spoznaji da je posve moguće i gotovo izvjesno da se čovječanstvo okrene naglavce i opasno ugrozi zdravlje i sigurnost čovjeka, a potom i kulturi straha koja se uvukla u svakodnevicu. Tajming je zaista pogođen za ovakvu vrstu priče.

Zločeste žene? I to je mali začin feminizma.

U video igrama, negativci su obično bijelci srednje građe koji svi izgledaju jednako. Žene su također negativci u The Last of Us. Postoji mnogo  likova koji su ženski antagonisti, ali ova je igra također imala jednokratnu vrstu ženskih zločestih likova.

Žene se obično prikazuje kao likove koje treba zaštititi. Imati ih kao zlikovce priznaje njihovu autonomiju, da mogu biti moralno manjkave kao i muškarci i da su u stanju biti borbene, lukave i snažne.

Koristeći vlastitu prosudbu da odlučite što je ispravno ili pogrešno, čak i kada nemate opciju poprilično je jaka feministička poruka. Gledatelji vjerojatno nastavljaju mrziti Abby. Ali izbor NaughtyDoga da izazove to razmišljanje ostaje čvrsta feministička ideja.

Serija puna iznenađenja

Osim što je serija puna iznenađenja, napetosti, preokreta i začinjena sjajnom glumom, scenografijom, glazbom i kostimima, ona donosi i začin prkosa, otpora i borbe, duhovitosti, žara, ali progovara i o međuljudskim odnosima koji nisu plošni, već naprotiv. Poigrava se sterotipima i predrasudama kada su muško-ženske društvene uloge u pitanju. Nisu zaobiđene ni LGBT ljubavi, a obraćanje pažnje na detalje koji iskazuju potrebu za pripadanjem, nježnost i odanost, dokazuje da se mislilo slojevito, čineći vidljivim sva ljudska bića.

Videoigra “The Last of Us” nikada nije otkrila zašto je glavna junakinja, Ellie bila imuna na gljive, iako je ostavila nagovještaj. Serija je taj nagovještaj ubacila u finalu prve sezone, ilustrirajući Ellieno podrijetlo, ali i razlog zašto bi ona mogla biti lijek. Odličan mamac za gledanje nove sezone čije je snimanje već najavljeno. Kao što ljubitelji igre znaju, The Last of Us Part II odvija se pet godina nakon prvog dijela, što je dovelo do nekih rasprava oko toga hoće li se serija oprostiti s Bellom Ramsey i preinačiti ulogu Ellie za vremenski preskok, ali čini se da ćemo je gledati i u nadolazaćoj sezoni, prema riječima izvršnog producenta i supredsjednika Naughty Doga Neila Druckmanna.

Svatko je protagonist u svojoj priči

Slično kao u igrici, počinjete navijati za Joela, jer želite da on spasi Ellie, ali zamršena priroda njegovih izbora (uključujući laganje njoj o tome što se dogodilo), čak i ako je opravdano, u konačnici izaziva unutarnju borbu o tome što je ispravno ili neispravno. To je priča o teretu ljubavi pod svaku cijenu i o tome što znači pronaći nešto za što vrijedi živjeti usred pepela.

Ipak, to je čin koji će imati posljedice. To će bez sumnje postati očitije u sljedećoj sezoni, adaptaciji The Last of Us: Part II, nastavku koji istražuje kako su Joelovi postupci, iz perspektive drugog lika, neobranjivo sebični i opsceni. Duga je to, mesnata priča o tome kako ne postoje heroji i zlikovci, kako je svatko jednostavno protagonist u svojoj priči.

I ono što je posebno zanimljivo u ovoj seriji – o njoj se ne prestaje pričati. Ono što je bilo svježe i uzbudljivo u videoigrama 2013. godine često se može činiti već viđenim i izlizanim na televiziji 2023. godine. Ali ništa od toga nije bitno kad su likovi ovako zanimljivi, a izvedbe ovako snažne. Joelov izbor možda nije spasio svijet, ali je The Last of Us kupio ili barem dobio kredit za dugu budućnost.

FOTO: Screenshot

Slični članci