Grad kojim prolazimo, a koji više ne gledamo

U svakodnevnoj jurnjavi grad postaje tek prostor kroz koji se krećemo između dvije obveze. Prolazimo pokraj istih pročelja, haustora, spomenika i izloga, ali ih s vremenom više ne primjećujemo. Pogled je uvijek usmjeren prema nečemu, bila to sljedeća točka dnevnog rasporeda ili ekran mobitela. Možda je upravo to što uvijek znamo točno kamo bismo trebali ići ono što nas, na neki način, odvaja od grada i njegovih skrivenih priča.

Postoji posebna vrsta slobode koju omogućava jedino izlazak iz kuće koji nema precizno zacrtanu rutu, kao ni zadatak koji se pošto-poto mora ispuniti. Ta nam sloboda omogućava da skrenemo ulicom kojom inače nemamo razloga ići, zastanemo kada nam nešto privuče pažnju i zapitamo se kako prije nismo primijetili neki detalj. Ili da nas dio grada podsjeti na neka divna, već proživljena vremena. Možda nas baš takvo koračanje gradom navede da zastanemo kraj kuće odjevene u zeleno ruho mahovine, zbog koje nam se čini da kuća diše i pamti te nas podsjeća da grad nikada nije u potpunosti odvojen od prirode.

Takvi bi prizori u većini naših šetnji gradom bili zanemareni kao nevažni. Međutim, ako si dozvolimo prepustiti se gradu i svemu što on u nama budi, shvatit ćemo da se dragocjenosti često kriju na mjestima koja moramo pozorno pogledati.

Matoš je znao vrijednost lutanja

Antun Gustav Matoš je to itekako dobro znao. Zato u feljtonu „Flanerija“ (1904.) razlikuje svakodnevnu praktičnu šetnju, koja se odvija kako bi se nešto obavilo, od flaniranja. Flaniranje je kretanje radi kretanja, sloboda u lutanju bez cilja u kojoj flaner postaje promatrač, komentator, ponekad i pjesnik kojem neka usputna sitnica može izazvati emotivnu senzaciju. Zahvaljujući svojim flanerskim lutanjima, Matoš nam je ostavio niz prekrasnih zapisa o gradovima, ljudima i životu.

Danas je teže nego ikada prepustiti se takvom lutanju. Kretanje nam je omeđeno najbržim mogućim rutama, neprekidnom listom obveza i vremenskim odrednicama unutar kojih nešto moramo učiniti. Čak je i u nepoznatom dijelu grada nekoliko dodira po ekranu dovoljno da prestanemo biti izgubljeni. Čini se da smo baš tako gradu ukrali mogućnost da nas iznenadi.

Zašto vlastiti grad ne gledamo kao putnici?

Zanimljivo je koliko se način na koji se krećemo kroz grad promijeni kada posjetimo neko novo mjesto. Odjednom primjećujemo ljude koji sjede na klupama, zavlačimo se u ulice kojima ne znamo ime i bez problema hodamo bez nekog posebnog cilja. Naravno, treba uzeti u obzir i to da smo na putovanju izvan svojih uobičajenih ruta te da dobar dio onoga što nas kod kuće tjera da samo jurcamo gradom nakratko ostavljamo po strani. Ali zašto ne bismo ponekad i gradu u kojem živimo dopustili da nam bude predah, vrijeme izvojevano za sebe, za buđenje znatiželje?

Možda je upravo to ono što nam je prijeko potrebno, taj podsjetnik da su osjećaj predaha i znatiželja koja nas nutka na istraživanje uvijek ovdje, nadohvat ruke. Tako si dajemo priliku da, primjerice, na dotrajaloj fasadi uočimo fragmente povijesti koji se svom silom trude izbiti u suvremenost. Dajemo si priliku uočiti natpis koji je nekoć prolaznicima signalizirao da se upravo ondje nalazi kavana koja ih je pozivala u svoje okrilje, podsjećajući na to koliko je dokolica nužna u životu svakog pojedinca.

Dokolica kao mali čin otpora

U vremenu u kojem smo gotovo naučili osjećati nelagodu pred praznim prostorom u rasporedu, dokolica je postala pomalo sumnjiva kategorija. Kao da i slobodno vrijeme mora imati zadatak, rezultat ili barem broj prijeđenih koraka. Flaniranje, međutim, ne obećava ništa od toga. Upravo se u tome kriju njegova vrijednost i ljepota. Iz flanerske šetnje ne moramo donijeti ništa osim dojma.

Grad nikada nije do kraja upoznat

Zbog toga nikada ne trebamo pretpostaviti da grad već poznajemo u potpunosti. Uvijek postoji neko dvorište, raskošna starinska ograda, cvijeće na prozoru ili prizor sunca koje polako napušta zagrljaj grada… nešto zbog čega vrijedi zastati. Ne zato što iza svakog prizora mora postojati neka velika priča, nego zato da se podsjetimo da grad nije samo mjesto kojim prolazimo. On je nešto što u nama uvijek iznova može probuditi nove impresije, nešto što se uvijek može još malo bolje upoznati.

Autorica vodi tematske šetnje Zagrebom pod nazivom „Kelnerice“, kroz koje istražuje i oživljava svakodnevni život grada, njegove kavane, gostione, ljude i zaboravljene priče.

TEKST I FOTO: Đurđica Vitković, Unsplash

Ljeto koje je promijenilo grad

Od 8. do 19. srpnja 1987. godine Zagreb je bio domaćin 14. ljetnih studentskih igara, Univerzijade, na kojoj se natjecalo više tisuća sportašica i sportaša iz preko stotinu zemalja. Broj sudionika u različitim izvorima varira, ali svi se slažu oko jednog: Zagreb takav priljev mladih ljudi iz cijelog svijeta dotad nije vidio, a slogan “Svijet mladih za svijet mira” danas zvuči gotovo dirljivo naivno u odnosu na vrijeme u kojem je izgovoren.

Ono što Univerzijadu čini zanimljivom trideset i nešto godina kasnije nije toliko sportski rezultat koliko infrastrukturni i urbanistički pečat koji je ostavila. Zagreb je za tu priliku dobio dvoranu Cibona, sportski centar na Jarunu, obnovljene bazene na Šalati, novi autobusni i obnovljeni željeznički kolodvor, a Tkalčićeva je upravo tada počela život kakav danas poznajemo kao mjesto večernjeg izlaska, a ne tek prometnica. Neki povjesničari urbanizma tu transformaciju nazivaju gradskim preporodom, i teško je s time ne složiti se kad se sjetimo koliko je toga u zagrebačkoj svakodnevici zapravo nastalo u tih desetak dana 1987.

Vjeverica po izboru građana

Ali junakinja ove priče nije infrastruktura, nego jedno malo, plavo, nasmijano stvorenje. Kad je Zagreb dobio domaćinstvo Univerzijade, postavilo se pitanje maskote, a Večernji list je, u pravom demokratskom duhu, pozvao građane da sami predlažu rješenje. Stigli su prijedlozi s vrapcima, kosovima, čak i medvjedom, no najviše je glasova prikupila vjeverica: simpatična, živahna, pomalo neozbiljna životinjica koju je lako zamisliti kako skače između Tuškanca i Maksimira. Idejno rješenje povjereno je Nedeljku Dragiću, iskusnom animatoru i ilustratoru, koji je do veljače 1985. dovršio lik u svim mogućim sportskim pozama, od košarkaša do atletičara.

Zagi je nosio modificirano slovo U s Univerzijadinog loga, toliko nakrivljeno da su ga zlobniji Zagrepčani prozvali Y, pa su igre u šali prekrstili u “Ipsilonijadu”. Dječji zbor Trešnjevački mališani snimio je pjesmu “Zag, Zagi, Zagreb”, koju su generacije Zagrepčana pamtile i kad su davno prerasle osnovnu školu.

Zašto nas i danas dira

Ono što je najzanimljivije u priči o Zagiju nije nostalgija sama po sebi, nego to koliko dugo ta nostalgija traje i koliko je slojevita. Trideset godina od Univerzijade, 2017., Tehnički muzej ugostio je veliku retrospektivnu izložbu s originalnim suvenirima, medaljama i promotivnim materijalima. Kolekcionari poput Igora Novakovića godinama su skupljali marame, plakete, ambalažu sponzora i predmete vezane za maskotu, gradeći privatne arhive koje danas djeluju gotovo kao alternativna gradska muzeologija – paralelno sjećanje koje čuvaju pojedinci, a ne institucije.

Muzej grada Zagreba u tom je smislu odigrao zanimljivu ulogu čuvara sjećanja bez patetike. Djelatnici muzeja prije desetak godina organizirali su likovne radionice za djecu sa Zagijem kao predloškom, svjesno gradeći most između generacije koja je Univerzijadu doživjela uživo i generacije koja je grad koji poznaje naslijedila upravo zahvaljujući toj sportskoj priredbi. Danas je taj most jednostavniji: dovoljna je šalica, magnet za hladnjak ili razglednica iz Dućkasa da se veza s prošlošću grada prenese dalje, gotovo mimoiđe potrebu za objašnjenjem.

Ima nešto simptomatično u tome što grad koji se stalno mijenja, koji svake godine izgleda malo drugačije, svoj emotivni kontinuitet gradi upravo oko jedne nacrtane vjeverice. Zagi nikad nije bio ozbiljan simbol, nije to ni pokušavao biti. Možda je baš u tome tajna njegove izdržljivosti: dok se veliki narativi o gradu mijenjaju s politikom i vremenom, jedna nasmiješena vjeverica ostaje jednostavno simpatična, i to je, izgleda, dovoljno da preživi četrdeset godina.

FOTO: Muzej grada Zagreba, Facebook

Schlosserove stube, Zagreb

I Zagreb ima svoje male tajne. Jedna od njih nalazi se u samom srcu povijesne jezgre, dovoljno blizu glavnim gradskim tokovima da pokraj nje godinama možeš prolaziti, a opet dovoljno skrivena da je mnogi nikada zapravo ne primijete.

Schlosserove stube povezuju Strossmayerovo šetalište s donjim dijelom grada i jedno su od onih mjesta koja dokazuju da centar ne mora uvijek značiti gužvu. Već nakon nekoliko koraka uz stube atmosfera se mijenja. Grad kao da se stiša. Iza tebe ostaju tramvaji, prolaznici i dnevni ritam, a ispred tebe se otvara mala urbana oaza od kamena, zelenila i hlada.

Njihova najprepoznatljivija vizura je pergola od crvenkastog kamena, obrasla zelenilom koje se penje uz konstrukciju i mijenja lice prostora kroz godišnja doba. Ljeti djeluje gotovo mediteranski, u proljeće svježe i nježno, a u jesen dobiva onu nostalgičnu zagrebačku patinu zbog koje grad izgleda kao scena iz nekog sporijeg vremena.

Schlosserove stube nisu mjesto na koje se dolazi zbog velikog događaja. Dolazi se zbog predaha. Zbog jutarnje kave u blizini, nekoliko minuta tišine, jedne lijepe fotografije ili jednostavno osjećaja da si, usred grada, pronašao mali prolaz prema nečem intimnijem. I možda je baš zato njihova ljepota toliko posebna: nisu daleko, nisu skrivene iza turističke pompe, nisu nedostupne. Samo traže da ih primijetiš.

View this post on Instagram

A post shared by Grad Zagreb (@gradzagrebzg)

Pariške cités

Pariz se najčešće doživljava kroz velike slike: Seinu, bulevare, muzeje, terase kafića i fasade koje izgledaju kao da su nam odavno poznate. Ali iza te velike pariške scenografije postoje i drugačiji prostori, tihi, zeleni, gotovo seoski.

Pariške cités su mali stambeni prolazi, često skriveni iza sasvim neuglednih ulaza. Kada uđeš u njih, grad odjednom promijeni ton. Kaldrma, biljke u posudama, male kuće, radionice, dvorišta i prozori iza kojih se odvija svakodnevni život stvaraju osjećaj da si zalutao u neku privatnu verziju Pariza.

U njima nema monumentalnosti, ali ima nečeg još rjeđeg: intimnosti. To su mjesta na kojima Pariz prestaje biti simbol i ponovno postaje grad u kojem netko živi, zalijeva cvijeće, otvara prozor, ostavlja bicikl uz zid i poznaje susjede.

Vico dei Lavandai, Milano

Milano često zamišljamo kao grad mode, dizajna, poslovnih sastanaka, brzine i preciznosti. Ali uz kanal Naviglio Grande krije se jedan sasvim drugačiji Milano. Mekši, sporiji i romantičniji.

Vico dei Lavandai mali je povijesni prolaz koji čuva uspomenu na nekadašnje praonice rublja. Ondje se još može osjetiti duh vremena kada su se uz vodu odvijali svakodnevni, fizički, obični poslovi koji danas djeluju gotovo poetski. Kamen, voda, uski prolaz i jednostavna arhitektura stvaraju atmosferu koja je daleko od blještavila modnih izloga.

To nije Milano koji impresionira veličinom. To je Milano koji osvaja detaljem. Jedan od onih kutaka u kojem se grad pokaže manje savršenim, ali mnogo toplijim.

Zašto tražimo ovakva mjesta?

Možda zato što nam veliki gradovi ponekad postanu preglasni. Možda zato što smo se umorili od istih kadrova, istih preporuka i istih popisa mjesta koja “moramo” posjetiti. A možda zato što u skrivenim prolazima i stubama postoji nešto što nalikuje pravom otkrivanju.

Ova mjesta nemaju ulaznicu. Nemaju veliko objašnjenje na ploči. Često nemaju ni red za fotografiranje. Njihova vrijednost je u tome što ih ne konzumiraš, nego pronalaziš. Moraš malo zalutati, malo usporiti, malo gledati oko sebe.

Takva mjesta vraćaju osjećaj osobnog susreta s gradom. Kao da si na trenutak pronašao nešto što nije algoritam izabrao za tebe.

I zato skrivene gradske oaze nisu samo lijepe lokacije. One su podsjetnik da gradovi nisu sastavljeni samo od znamenitosti, nego i od prijelaza, pukotina, stepenica, dvorišta i malih tišina između dvije prometne ulice.

Ponekad je dovoljno skrenuti nekoliko metara sa zadane rute da se otvori cijeli jedan svijet. A ponekad, kao u slučaju Schlosserovih stuba, najljepša oaza čeka bliže nego što mislimo, usred grada koji smo bili uvjereni da već dobro poznajemo.

FOTO: Instagram, Unsplash, Pexels, Dupephotos

Od 12. lipnja čak 18 lokala u srcu grada postat će dio ove priče, donoseći poseban dekor, glazbene podloge i atmosferu koja podsjeća na najljepše mediteranske trgove. Cilj projekta je oživjeti gradske ulice i pružiti Zagrepčanima, kao i brojnim turistima, autentično iskustvo ljetnog druženja pod otvorenim nebom. Mjehurići, led i narančina kora koji čine savršeni talijanski spritz tome će dodatno pridonijeti.

District nosi snažnu simboliku. On označava više od puke geografske odrednice u centru grada. To je prostor susreta, urbana jezgra u kojoj se isprepliću različite energije, ali dijele isti estetski i životni kod. Ovaj projekt pretvara zagrebačke ulice u jedinstvenu zonu opuštanja, stvarajući šarmantnu Italiju u našoj metropoli gdje je narančasta boja jedina potrebna ulaznica za ljetno stanje uma. Otvorenje kreće 12. lipnja u Bogovićevoj ulici i nastavlja se i dan kasnije, 13. lipnja, a aktivnosti će se odvijati i kroz ostatak najtoplijih mjeseci u godini, pretvarajući svaki odlazak u grad u malu proslavu ljeta.

Pozivamo vas da ovog ljeta potražite svoju najdražu terasu u centru, prepustite se toplini boja i otkrijete zašto je upravo narančasta boja službena boja najljepših ljetnih trenutaka. Bogovićeva, Varšavska i Cvjetni trg bit će mjesto gdje ljeto nikad ne prestaje!

FOTO: PR

Od polja do rooftop restorana

Negdje između jutra i prvog servisa, dok grad još lovi svoj ritam, počinje svakodnevna priča zagrebačkog rooftop restorana Eateria. Već poznati po izvrsnoj hrani, fine dining pristupu, kreativnim jelima mladih chefova i aromatičnim vrtovima na vrhu nebodera, odlučili su proširiti vlastitu proizvodnju i izvan grada. Na poljima na jugu Zagreba danas uzgajaju povrće i voće koje svakodnevno pronalazi put do njihovih tanjura. No priča tu ne staje. Pokrenuli su i vlastiti uzgoj, pa uz domaća jaja rade i s ovčjim mlijekom od kojeg nastaju njihovi sirevi, dok meso dolazi iz provjerenih domaćih izvora, često i iz vlastite proizvodnje. U praksi to znači da ono što gost dobije na tanjuru često dolazi iz vrta istog jutra – svježe, neposredno i bez suvišnih koraka između izvora i kuhinje.

„Htjeli smo znati što točno imamo u rukama – od jaja, mlijeka i mesa do svake rajčice ili lista salate. Kad si dio tog procesa i vidiš kako nešto raste, koliko je osjetljivo na vrijeme i uvjete, drugačije ga tretiraš u kuhinji. Razlika u namirnici koju mi uzgojimo je ogromna i to se osjeti na prvu. Upravo zato ustrajni smo u našoj ‘back to basics’ filozofiji – jer želimo gostu ponuditi ono najvažnije: čisti, pravi okus i najbolju moguću kvalitetu namirnice.“ – izdvojio je chef restorana, Vilim Sikavica.

Svježe voće i povrće, domaća jaja i sir, meso iz vlastitog uzgoja

Iz te filozofije prirodno je proizašao i novi jelovnik – jednostavan, jasan i fokusiran na ono najvažnije: okus. Već na početku, krem juha od tikvica uvodi u priču kroz čistu, sezonsku namirnicu. Predjela nastavljaju u istom smjeru – goveđi tartar dolazi uz domaće brioche pecivo, dimljeni maslac i nori alge, dok gravlax od hame s ciklom, pečenim grejpom i kremom od mascarponea donosi kombinaciju svježine i lagane slatkoće. Domaća tjestenina s vongolama oslanja se na kvalitetu sastojaka i jednostavnost pripreme.

Brioche pecivo punjeno janjetinom, uz janjeći jus, donosi konkretniji, puniji okus, dok doppio ravioli inspirirani lazanjama spajaju juneći ragu, bešamel i rajčicu u slojevitom jelu. U glavnim jelima taj se pristup nastavlja: steak od cvjetače dolazi na romesco umaku s vierge salatom, oslić s kremom od krumpira i medvjeđeg luka uz grillano povrće i beurre blanc umak, dok biftek u umaku od zelenog papra dolazi s mladim zapečenim krumpirom, pancetom, parmigianom i mladim lukom. Ossobuco  se priprema u umaku od korjenastog povrća i poslužuje na kremastoj palenti s plavim sirom.

Deserti zaokružuju priču – čokoladni ravioli punjeni praline kremom dolaze uz umak od vanilije i lješnjaka, dok desert od meda, limuna i mente kombinira kolač od bijele čokolade s umakom od jogurta i mente. Vinsku kartu potpisuje Boris Franetić, voditelj servisa i sommelier, a riječ je o pažljivo odabranoj selekciji nesvakidašnjih etiketa koja spaja hrvatska i strana vina.

„Nismo htjeli raditi meni s previše elemenata na tanjuru. Ako je namirnica dobra, onda joj treba dati prostor – tikvica treba ostati tikvica, riba treba biti riba. Sve ostalo je samo podrška. S druge strane, upravo ta naizgled jednostavna jela traže najviše preciznosti – ravioli, ossobuco ili tartar zahtijevaju točnost u svakom koraku. To je dio koji gost ne vidi, ali ga osjeti. I upravo tu nastaje razlika između klasičnog jela i okusa koji te osvoji na prvu.“ – naglasio je Sikavica.

Back to Basic filozofija

Ovakav pristup nije samo pitanje domaće namirnice, nego i načina razmišljanja. Riječ je o procesu koji počinje puno prije kuhinje – u pristupu, znanju i iskustvu, kao i pažnji potrebnoj da namirnica dođe do svog punog okusa. Sve to prirodan je nastavak filozofije kojoj su vjerni od početka – povratka osnovama i slavljenja izvorne namirnice.

U središtu njihove kuhinje nalaze se domaća jaja, janjetina, kobasice iz vlastite proizvodnje, svježe mirodije i povrće koje nisu samo baza jela – nego njihov identitet. Fokus nije na količini elemenata na tanjuru, nego na jasnoći okusa i poštovanju prema namirnici.

„Ljudi nas često pitaju osjeti li se razlika. Moj odgovor je uvijek isti – trebate probati. To se ne objašnjava, to se prepoznaje. Domaća jaja daju drugačiju teksturu tijestu i kremama, meso ima izraženiju sočnost, a povrće puniji, jasniji okus. To nisu nijanse, nego razlike koje se prepoznaju već pri prvom zalogaju. Upravo na tome radimo svaki dan, dosljedno i bez kompromisa – i to je najbolja potvrda zašto nam se gosti iznova vraćaju.“ – zaključio je Vilim Sikavica.

Ovakav pristup Eaterije pokazuje da izvrsnost u gastronomiji počiva na odnosu – prema namirnici, prema chefu i prema gostu. Upravo u toj jednostavnosti krije se razlog da već danas probate nove okuse ljeta, uz jedan od ljepših pogleda na grad.

FOTO: Karlo Pavlić

Za GenAI, Frgačić i Schrötter biraju temu koja ne može biti aktualnija. Polazišna točka je generacija koja svakodnevno djeluje unutar ritmova digitalnih platformi – i trinaest plesačica i plesača između 16 i 20 godina koji tu svakodnevicu donose izravno na scenu. Istražujući kako obrasci skrolanja, fragmentirane pažnje i kolektivnih trendova oblikuju tjelesnu dinamiku i međusobne odnose, predstava se strukturira kao niz izmjenjujućih slika i situacija – nalik digitalnom feedu – u kojem se pokret organizira između sinkronizacije i odstupanja, kontrole i razgradnje. Kroz takvu kompoziciju otvara se prostor za promišljanje kolektivnog tijela koje istovremeno pripada algoritmu i iz njega neprestano izmiče.

Dramaturgiju potpisuje Marija Androić, oblikovanje svjetla Saša Fistrić, a produkcija nastaje u suradnji organizacija Plesnu centar TALA i SABMARINE.

Ansambl bruTALA, čiji naziv spaja „break“ i „TALA“, formiran je audicijom otvorenom svim plesačima od 16 do 25 godina, bez obzira na plesnu školu ili organizaciju kojoj pripadaju. Dvadesetak odabranih dolaze iz različitih plesnih studija i stilskih tradicija, od suvremenog plesa do breakdancea, što samo po sebi čini pristup ovog ansambla neuobičajenim na hrvatskoj sceni.

„Ansambl poput bruTALE u Hrvatskoj ne postoji. Htjeli smo mladima ponuditi sigurno okruženje u kojem se mogu educirati, trenirati i napredovati, ali i iskusiti različite koreografske rukopise i vokabulare – unutar profesionalnih okvira“, kaže Larisa Lipovac Navojec, ravnateljica Plesnog centra TALA.

Za nju ova premijera nije samo umjetnički događaj, nego i institucionalni presedan. TALA iza sebe ima dvadeset i pet godina rada na edukaciji mladih – rada koji je iznjedrio naraštaje plesača, koreografa pa i drugih profesionalaca danas aktivnih na hrvatskoj i europskoj sceni. bruTALA je, kako kaže, „šlag na tortu“ tog dugogodišnjeg investiranja, prvi korak prema dugoročnome modelu namijenjenom mladima koji se žele profesionalno baviti plesom u Hrvatskoj.

18. travnja u 19 sati slijedi repriza kao dio dvostrukog programa uz gostovanje predstave Undirectionl francuske autorice Jeanne Lakits, praćene razgovorom s autorima.

Ulaznice se mogu rezervirati putem e-adrese tala@tala.hr, a prodaju se sat vremena prije početka izvedbi u TALA PLE(j)SU.

FOTO: PR

Koji jezici su trenutno najpopularniji u Hrvatskoj?

Istraživanja pokazuju da 78% Hrvata uz materinji jezik govori još jedan strani jezik, a engleski je prvi po zastupljenosti – govori ga čak 60% ljudi u Hrvatskoj Odmah iza engleskog najčešći su njemački i talijanski jezik.

Engleski jezik – apsolutni kralj

Hrvatska je na 11. mjestu u svijetu po znanju engleskog jezika među zemljama kojima engleski nije materinji jezik, a Zagreb je čak treći na ljestvici gradova.

Engleski ostaje nezaobilazan za:

• Poslovno okruženje (posebno u IT sektoru gdje je gotovo obavezan)
• Turizam i ugostiteljstvo
• Međunarodnu komunikaciju i akademski svijet
• Pripremu za studiranje u inozemstvu

Njemački jezik – snažan drugi izbor

Na platformi Duolingo, Hrvatska se ističe jer je njemački najpopularniji strani jezik za učenje, što je iznimka u usporedbi s većinom Europe gdje dominira engleski. Razlozi su očiti:

• U Njemačku se godišnje iseli više od 20 tisuća Hrvata Index.hr
• Njemačka, Austrija i Švicarska su glavni trgovinski partneri Hrvatske
• Turizam (njemački gosti čine najveći broj stranih turista)
• Sve veće mogućnosti zapošljavanja u njemačkom govornom području

Talijanski, španjolski i drugi jezici

Španjolski je jezik s oko 560 milijuna govornika diljem svijeta i službeni je jezik u 20 zemalja MarieClaire Hrvatska. Popularnost talijanskog raste zbog geografske blizine, poslovnih veza i kulturne povezanosti s Italijom. Također bilježi se sve veći interes za francuski, španjolski, ruski i čak kineski jezik.

Vodeće jezične škole u Zagrebu

1. Berlitz Zagreb

Lokacija: Ilica 44, Zagreb
Kontakt: 01/4812-116
Web: www.berlitz.hr

Berlitz je međunarodna mreža s 140 godina iskustva i 550 centara u 70 zemalja Berlitz. Nude tečajeve engleskog, njemačkog, talijanskog, španjolskog, francuskog i drugih jezika prema poznatoj Berlitz metodi koja se fokusira na aktivnu konverzaciju od prvog dana.

Tipovi programa:

• Individualni tečajevi
• Male Berlitz grupe (4-8 polaznika)
• Online tečajevi
• Poslovni i charter grupni programi
• Program za djecu i mlade

Orijentacijske cijene: Kontaktirajte školu za aktualne cijene, jer Berlitz nema javno dostupan cjenik. Na temelju prethodnih godina, cijene se kreću od 200 EUR za grupne tečajeve.

2. British Council Croatia

Lokacija: Savska cesta 32, Zagreb
Kontakt: 01/4899-508
Web: www.britishcouncil.hr

British Council ima ured u Zagrebu, iako nije otvoren za javnost – usluge se pružaju online i putem e-maila. Specijalizirani su za engleski jezik i pripremu za međunarodne ispite.

Ponuda:

• Priprema za Cambridge ispite
• IELTS testiranje i priprema
• Poslovni engleski
• Online tečajevi

Napomena: British Council u Zagrebu prvenstveno se fokusira na ispite, a manje na redovne tečajeve za građane.

3. Goethe-Institut Kroatien

Lokacija: Ulica grada Vukovara 64, Zagreb
Kontakt: 01/5504-952
Web: www.goethe.de/zagreb
Email: kurse-zagreb@goethe.de

Goethe-Institut je jedina institucija u Hrvatskoj koja nudi i tečajeve i međunarodno priznate ispite njemačkog jezika. Studenti redovnih studija imaju pravo na studentski popust od 10% koji vrijedi za sve formate tečajeva i ispite.

Ponuda:

• Standardni i intenzivni tečajevi
• Kombinirani tečajevi (50% uživo, 50% online)
• Online tečajevi
• Pripremni tečajevi za Goethe-Zertifikat ispite

Orijentacijske cijene: Za točne cijene kontaktirajte institut. Pripremni tečaj za Goethe certifikat u privatnim školama (poput Intellecte) košta oko 500 EUR za 25 sati nastave.

4. Intellecta – Škola stranih jezika i prevoditeljski centar

Kontakt: 01/4854-561
Email: upisi@intellecta.hr
Web: www.intellecta.hr

Intellecta je poznata po inovativnom pristupu i specijaliziranim tečajevima prilagođenim različitim profesijama.

Ponuda:

• Engleski, njemački, talijanski, francuski, španjolski, portugalski, švedski, ruski
• Specijalizirani tečajevi: Talijanski/Njemački u stomatologiji, Engleski/Njemački/Talijanski u medicini
• Pravni engleski, njemački i talijanski (s pripremom za TOLES certifikat)
• Poslovni jezici
• Brzi tečajevi (2 stupnja u 15 tjedana)

Cijene:

• Jezično testiranje: 75 EUR (osnovni test), 160 EUR (potpuno testiranje s diplomom)
• Pripremni tečaj za Goethe certifikat: 500 EUR
• Za ostale tečajeve kontaktirajte školu za aktualne cijene

5. SOVA – Škola stranih jezika

Lokacija: Varšavska 14, Zagreb
Kontakt: 01/4830-570
Email: sova@sova.hr
Web: www.sova.hr

SOVA nudi tečajeve engleskog, njemačkog, talijanskog, španjolskog, francuskog i hrvatskog jezika.

Ponuda:

• Grupni tečajevi
• Individualna nastava
• Online tečajevi
• Poslovni programi
• Priprema za ispite

Napomena: Prijave za 2025. godinu su zatvorene prema njihovoj web stranici – potrebno je provjeriti status za 2026. godinu.

6. Sokrat – Škola stranih jezika

Web: www.sokrat.hr

Sokrat je najbolje ocijenjena škola stranih jezika u Hrvatskoj i regiji prema njihovim podacima. Nude 15 različitih stranih jezika.

Ponuda:

• Engleski, njemački, talijanski, francuski, španjolski, portugalski, norveški, ruski, turski, latinski, švedski, slovenski, hebrejski i hrvatski za strance
• Online tečajevi s SFARM metodom
• Elitni konverzacijski programi
• Poslovni programi (uključujući Sokrat Business Premium)

Prednosti:

• Fleksibilnost – moguće je učiti s bilo koje lokacije, čak i tijekom putovanja
• EU certifikati na hrvatskom i engleskom jeziku nakon završetka
• Digitalni materijali besplatni i bogati

7. Angla – Škola stranih jezika

Web: www.angla.hr

Angla djeluje od 1996. godine i godišnje obrazuje više od 1200 polaznika.

Ponuda:

• Engleski, njemački, francuski, španjolski, ruski, talijanski, hrvatski za strance
• Male grupe s maksimalnom posvećenosti polaznicima
• Verificirani programi
• Mogućnost upisa u e-radnu knjižicu

Lokacija: Više lokacija u Zagrebu, uključujući centar

8. DUGA – Škola stranih jezika

Web: www.duga-skola.com

DUGA nudi širok spektar općih i specijaliziranih tečajeva.

Ponuda:

• Tečajevi jezika (engleski, njemački, talijanski, španjolski, francuski, slovenski)
• Specijalizirani tečajevi (talijanski i slovenski za stomatološke djelatnike, njemački i engleski za medicinare)
• Priprema za Cambridge ESOL ispite (u suradnji s British Councilom)
• Priprema za TELC, IELTS i TOEFL certifikate
• Online i individualni tečajevi potpuno prilagođeni potrebama

Posebnost: Višegodišnje iskustvo u pripremi studenata za studij na slovenskim fakultetima i pripremi medicinskog osoblja za ispit na Zdravniški zbornici Slovenije.

9. Vodnikova – Centar za strane jezike

Lokacija: Vodnikova 12, Zagreb
Web: www.vodnikova.hr

Vodnikova je ustanova s dugogodišnjom tradicijom u obrazovanju odraslih.

Ponuda:

• Engleski, njemački, talijanski, francuski, španjolski i drugi jezici
• Tečajevi za sve uzraste
• Online i klasična nastava

10. Centar Pramac

Lokacija: Sesvete, Zagreb
Web: www.centar-pramac.hr

Cijene su čak 25% povoljnije od cijena konkurencije prema njihovim navodima.

Ponuda:

• 7 svjetskih jezika
• Posebne grupe za predškolce, osnovnoškolce, srednjoškolce, odrasle i umirovljenike
• Mali grupni programi
• Besplatan parking

Prednost: Idealna lokacija za stanovnike Sesveta, Dubrave i okolice.

Ostale institucije

Institut Français de Croatie

Za učenje francuskog jezika, Institut Français nudi izvrsne programe s naglaskom na francusku kulturu i pripremu za DELF/DALF ispite.

Dante Alighieri Society (Societá Dante Alighieri)

Specijalizirana institucija za talijanski jezik s pripremom za CILS certifikat.

Kako odabrati pravi tečaj?

1. Definirajte svoj cilj

• Trebate li jezik za posao, studij, putovanja ili osobni razvoj?
• Trebate li međunarodni certifikat ili samo razgovornu vještinu?
• Koliko vremena imate na raspolaganju?

2. Odaberite format nastave

• Grupni tečajevi: Ekonomičniji, omogućuju druženje i razmjenu iskustava
• Individualni tečajevi: Potpuno prilagođeni vašem tempu i potrebama
• Online tečajevi: Fleksibilni, bez putovanja, ali zahtijevaju samomotivaciju
• Kombinirani tečajevi: Spajaju prednosti online učenja i fizičke nastave

3. Provjerite akreditacije

• Vode li tečajevi ka međunarodno priznatim certifikatima?
• Imaju li škole verificirane programe?
• Jesu li profesori certificirani i iskusni?

4. Raspon cijena

Cijene jezičnih tečajeva u Zagrebu variraju ovisno o školi, tipu tečaja i trajanju:

• Grupni tečajevi: od 150 do 400 EUR po semestru (ovisno o školi i broju sati)
• Individualni tečajevi: od 20 do 40 EUR po školskom satu
• Online tečajevi: obično nešto povoljniji od klasičnih
• Specijalizirani tečajevi: mogu biti skuplji zbog specijaliziranog sadržaja

Važna napomena: Cijene navedene u ovom članku su orijentacijske procjene. Za najnovije cijene za 2026. godinu obavezno kontaktirajte škole direktno putem telefona ili e-maila.

5. Dodatni savjeti

• Većina škola nudi besplatno testiranje razine znanja
• Raspitajte se o probnom satu ako je dostupan
• Provjerite ima li popusta za studente, nezaposlene ili skupine
• Pročitajte recenzije bivših polaznika
• Pitajte o uvjetima odjave i mogućnosti vraćanja novca

Zašto su ovi jezici popularni u Hrvatskoj?

Engleski

Engleski je globalni jezik poslovanja, znanosti i tehnologije. U Hrvatskoj čak 60% ljudi govori engleski, što nas čini jednom od najuspješnijih zemalja u Europi po znanju engleskog jezika.

Njemački

Njemački jezik je izuzetno popularan u Hrvatskoj zbog ekonomskih razloga – Njemačka, Austrija i Švicarska su glavni trgovinski partneri Hrvatske, a veliki broj Hrvata radi u ovim zemljama

Talijanski

Geografska blizina, tradicionalne veze, turizam i poslovne prilike čine talijanski sve popularnijim izborom.

Španjolski

Španjolski otvara pristup tržištima Latinske Amerike i Španjolske, a govori ga više od 560 milijuna ljudi. Mlađa populacija ga posebno cijeni zbog globalne prisutnosti i primjene u turizmu.

I za kraj

Zagreb nudi iznimno bogatu ponudu jezičnih tečajeva za sve razine, od početnika do naprednih polaznika. Engleski i njemački ostaju apsolutno najpopularniji jezici u Hrvatskoj, dok talijanski, španjolski i francuski bilježe rastući trend.

Pri odabiru škole važno je uskladiti svoje ciljeve s metodologijom škole, formatom nastave i budžetom. Većina renomiranih škola nudi mogućnost besplatnog testiranja razine znanja, što je izvrsna prilika da isprobate njihov pristup prije upisa.

FOTO: Unsplash, Pexels