Udruge pacijenata u Hrvatskoj često funkcioniraju na dobrovoljnoj bazi, bez sustavnog financiranja, kako izgleda stvarnost vođenja udruge iznutra i što je ono što vas, unatoč svim preprekama, drži na ovom poslu?

Stvarnost vođenja udruge Udruga žena oboljelih od endometrioze Ja sam 1 od 10 često je puno zahtjevnija nego što se vidi izvana. Sve aktivnosti počivaju na volonterskom radu – od odgovaranja na poruke i telefonske pozive žena koje traže pomoć, organizacije edukacija i javnih kampanja, do administracije, projekata i komunikacije s institucijama. Sve to najčešće radimo uz svoje privatne i poslovne obaveze, a često i uz vlastitu borbu s ne samo jednom kroničnom bolešću.

Veliki izazov je i nedostatak sustavnog financiranja. Udruge pacijenata često se oslanjaju na projektne natječaje, donacije ili entuzijazam pojedinaca. To znači da puno energije odlazi na osiguravanje osnovnih uvjeta za rad – kako bismo mogli nastaviti pružati podršku ženama, organizirati edukacije i podizati svijest o bolesti.

Unatoč tome, ono što nas drži je osjećaj svrhe i konkretan utjecaj koji vidimo. Svaka poruka i poziv žene koja napokon dobije dijagnozu, svaka djevojka koja zahvaljujući informaciji ranije potraži pomoć ili svaka žena koja shvati da nije sama – podsjeti nas zašto je ovaj rad važan. Upravo ta zajednica podrške i solidarnosti daje snagu da, unatoč preprekama, nastavimo graditi prostor u kojem žene s endometriozom imaju glas, informacije i podršku.

Ožujak je globalno prepoznat kao Mjesec endometrioze, a simbolična boja je žuta, no koliko jedna godišnja kampanja zapravo može pomaknuti iglu? Što je potrebno da bi vidljivost bila cjelogodišnja?

Tada se tema lakše probija u medije, organiziraju se javna događanja i više se govori o iskustvima žena koje žive s ovom bolešću. No jedna kampanja, koliko god bila snažna, sama po sebi ne može riješiti problem dugogodišnje nevidljivosti.

Da bi se “pomaknula igla”, potrebno je kontinuirano djelovanje tijekom cijele godine. Važno je da se o endometriozi govori i izvan jednog mjeseca u godini, kroz stručne skupove, javne rasprave, istraživanja i zdravstvene politike, kao i u medijima.

Drugim riječima, ožujak može biti snažan početak razgovora, ali stvarna promjena događa se kada se taj razgovor nastavi svih 12 mjeseci u godini.

Istraživanja pokazuju da žene s endometriozom u prosjeku čekaju između 7 i 12 godina na ispravnu dijagnozu, a u tom periodu prosječno posjete pet do sedam različitih liječnika. Što se točno dogodi u tom sustavu da se izgubi toliko godina ženinog života i zdravlja?

Problem rijetko leži u jednom pojedinačnom propustu, nego u kombinaciji više sustavnih faktora zbog kojih žene godinama kruže kroz zdravstveni sustav prije nego što dobiju točnu dijagnozu.

Prvo, simptomi endometrioze često se pogrešno normaliziraju. Jaki menstrualni bolovi, kronični umor, bol tijekom odnosa ili probavne smetnje često se pripisuju “normalnom ciklusu”, stresu ili drugim stanjima. Zbog toga mnoge žene već na početku dobivaju poruku da je njihova bol očekivana ili prolazna, pa se dijagnostički proces odgađa.

Drugi problem je složenost same dijagnostike. Endometrioza se ne može uvijek jasno vidjeti na standardnom ginekološkom pregledu ili ultrazvuku, osobito ako liječnik nema specifično iskustvo s tom bolešću. U nekim slučajevima potrebna je vrlo specifična dijagnostika ili operativni zahvat, zbog čega se žene često upućuju od jednog specijalista do drugog.

Treći faktor je fragmentiranost zdravstvenog sustava. Žene često godinama obilaze različite liječnike – ginekologe, gastroenterologe, urologe ili liječnike obiteljske medicine – jer simptomi endometrioze mogu zahvatiti više organskih sustava. Bez jasnog povezivanja tih simptoma u jednu cjelinu, dijagnoza se lako izgubi u tom procesu.

Tu je i širi društveni kontekst – povijesno gledano, bol žena često je bila podcijenjena ili nedovoljno istražena u medicini. Zbog toga je svijest o endometriozi još uvijek nedovoljna, kako u javnosti tako i u dijelu zdravstvenog sustava.

Endometrioza nema jednostavan dijagnostički test, zlatni standard i dalje je laparoskopija, kirurški zahvat. Koliko je to samo po sebi paradoks i postoje li na horizontu neinvazivne dijagnostičke metode?

Jedan od najvećih paradoksa bolesti je činjenica da je za konačnu potvrdu dijagnoze potreban kirurški zahvat – laparoskopija. Drugim riječima, da bi se potvrdilo postojanje kronične bolesti, žena mora proći operaciju. To je velik medicinski i psihološki teret, ali i razlog zašto se dijagnoza često odgađa.

Laparoskopija omogućuje liječniku da izravno vidi i eventualno ukloni endometriozne lezije, no riječ je o invazivnom zahvatu koji zahtijeva operacijsku salu, anesteziju i oporavak. Zbog toga se mnogi liječnici prvo odlučuju za tzv. kliničku dijagnozu na temelju simptoma i slikovnih metoda, a operacija se ponekad odgađa dok simptomi ne postanu izraženiji ili dok se ne planira terapijski zahvat.

Ipak, posljednjih godina istraživanja intenzivno traže neinvazivne metode dijagnostike. Među najperspektivnijim smjerovima su biomarkeri u krvi ili slini koji bi mogli upućivati na prisutnost bolesti.

Neke od metoda već su u fazi kliničkih istraživanja, ali za sada nijedna još nije postala univerzalni standard. Stručnjaci očekuju da će u sljedećim godinama kombinacija boljih slikovnih metoda i laboratorijskih biomarkera omogućiti bržu i manje invazivnu dijagnostiku.

Za žene to ne bi značilo samo bržu potvrdu bolesti, nego i raniji početak liječenja, što je ključno za kvalitetu života.

Bolest utječe na rad, privatni život, seksualno zdravlje, plodnost i mentalno zdravlje, a procjenjuje se da Europa godišnje gubi milijarde eura zbog smanjene produktivnosti oboljelih. Zašto ekonomski argument još uvijek nije donio sustavne promjene?

Jedan od razloga je što se troškovi endometrioze često “rasprše” kroz različite dijelove sustava – zdravstveni, socijalni i radni. Oni se ne vide uvijek kao jedinstven problem, nego kao niz manjih troškova: bolovanja, smanjena produktivnost, liječenje različitih simptoma ili kasnija liječenja neplodnosti. Zbog toga se stvarni ekonomski utjecaj bolesti često podcjenjuje.

Drugi važan faktor je činjenica da se radi o bolesti koja prvenstveno pogađa žene, a zdravstveni problemi vezani uz reproduktivno zdravlje povijesno su dobivali manje pažnje u istraživanjima i zdravstvenim politikama. Tek posljednjih godina endometrioza počinje dobivati ozbiljniju međunarodnu pažnju.

Treći problem je nedostatak koordiniranih nacionalnih strategija. U mnogim državama još uvijek ne postoje specijalizirani centri, standardizirani dijagnostički putovi ili jasne smjernice za rano prepoznavanje bolesti, što bi dugoročno moglo smanjiti i zdravstvene i ekonomske troškove.

U nekim europskim zemljama postoje specijalizirani centri izvrsnosti za endometriozu, Hrvatska ih nema. Koliko smo daleko od toga i tko bi trebao napraviti prvi korak?

U Hrvatskoj, nažalost, takav formalno organiziran sustav još ne postoji. Postoje pojedini liječnici i bolnice s velikim iskustvom u liječenju endometrioze, ali oni nisu povezani u nacionalnu mrežu specijaliziranih centara niti postoji jasno definiran put pacijentice kroz sustav.

Da bi se takav model uspostavio, ključnu ulogu mora imati zdravstveni sustav, odnosno institucije poput Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, koje mogu definirati nacionalne smjernice, podržati edukaciju stručnjaka i formalno uspostaviti referentne centre kao što jedan za sada imamo u Klinici za ženske bolesti i porode KBC Zagreb.

Drugim riječima, prvi korak je priznanje da endometrioza nije rijetka ni marginalna bolest, nego značajan javnozdravstveni problem. Kada se to jasno prepozna na razini zdravstvene politike, stvaranje specijaliziranih centara više nije pitanje mogućnosti, nego prioriteta.

Endometrioza se ne liječi, može se samo kontrolirati. Što to zapravo znači za svakodnevni život žene s dijagnozom i kako se mijenja njezin odnos prema vlastitom tijelu i budućnosti?

U svakodnevnom životu to često znači stalno prilagođavanje. Mnoge žene moraju planirati obaveze oko ciklusa i razine boli, učiti prepoznati signale vlastitog tijela i balansirati između posla, odmora i terapija. Periodi pogoršanja simptoma mogu utjecati na rad, društveni život, odnose i osjećaj kontrole nad vlastitim tijelom.

S vremenom mnoge žene razviju drugačiji odnos prema vlastitom tijelu – počinju ga više slušati, postavljati jasnije granice i tražiti podršku kada im je potrebna. Veliku ulogu u tom procesu ima i zajednica podrške

Postoji li u Hrvatskoj stigma oko endometrioze i koliko žene internaliziraju bol kao nešto što “treba izdržati”, a ne liječiti?

Tema menstruacije i ginekološkog zdravlja još uvijek je u mnogim sredinama nešto o čemu se govori tiho ili u privatnosti, zbog čega mnoge žene godinama ne dijele svoje simptome a tako i samu dijagnozu s okolinom, a ponekad ni s liječnicima.

Mnoge djevojke odrastaju uz poruke poput “sve žene to prolaze” ili “to je dio ženskog ciklusa”, pa vrlo rano nauče ignorirati ili umanjivati vlastitu bol. Zbog toga često internaliziraju simptome i tek nakon godina potraže ozbiljniju medicinsku pomoć.

Ta normalizacija boli ima stvarne posljedice – žene odgađaju odlazak liječniku, sumnjaju u vlastito iskustvo ili osjećaju da pretjeruju. Kada se takvo iskustvo ponovi više puta, lako se razvije osjećaj da bol treba trpjeti, umjesto da se traži dijagnoza i liječenje.

Promjena počinje onog trenutka kada djevojke i žene čuju jasnu poruku: bol nije nešto što treba izdržati – bol je signal tijela koji treba shvatiti ozbiljno.

Što biste rekli djevojčici od 14 godina koja svaki mjesec od bolova propušta školu, a pedijatar joj kaže da su bolne menstruacije normalne?

Djevojčici koja s 14 godina svaki mjesec izostaje iz škole zbog jakih bolova rekli bi prije svega da je njena bol stvarna i zaslužuje da je netko ozbiljno shvati. Menstrualni bolovi mogu postojati, ali bol koja te sprječava da ideš u školu, normalno funkcioniraš ili živiš svakodnevni život nije nešto što bi trebalo samo “izdržati”.

Takvi simptomi ponekad mogu biti znak i zato je važno da se o njima razgovara i da se potraži mišljenje ako je potrebno. Mlada osoba ne treba godinama čekati da bi netko ozbiljno istražio zašto ima tako jake bolove.

Zato je važno uključiti roditelje ili skrbnike, razgovarati s liječnikom koji je spreman poslušati i, ako je potrebno, potražiti ginekologa koji ima iskustva s bolnim menstruacijama kod mladih djevojaka.

I najvažnije – nitko ne bi trebao odrasti vjerujući da je jaka bol normalan dio toga što si djevojka.

FOTO: Facebook, Unsplash, Pexels

Najčešći simptomi endometrioze (kako ih prepoznati)

Menstrualna bol koja “nije normalna”

Bol počinje dan–dva prije menstruacije i traje duže od uobičajenog. Ne reagira (ili reagira slabo) na uobičajene analgetike. Širi se u križa, noge, često uz mučninu, vrtoglavicu ili umor.

Bol tijekom ili nakon odnosa (dispareunija)

Dublja, probadajuća bol pri penetraciji ili nekoliko sati/dana nakon odnosa. Često se pogoršava oko menstruacije.

Kronična bol u zdjelici (između menstruacija)

Tupa ili probadajuća bol, pojačava se pri dugom sjedenju, defekaciji ili mokrenju.

Probavne tegobe koje “prate ciklus”

Probavne tegobe koje “prate ciklus”

Nadutost, proljev ili zatvor, bol pri pražnjenju crijeva, češće ili intenzivnije pred menstruaciju i za vrijeme nje (“endo belly”). Ponekad krv u stolici tijekom menstruacije (osobito kod rektovaginalnih ili crijevnih žarišta).

Mokraćni simptomi povezani s ciklusom

Peckanje, učestalo mokrenje, bol pri mokrenju, rjeđe krv u urinu—izraženije oko menstruacije.

Poteškoće s plodnošću

Endometrioza može biti prisutna kod parova koji teže ostvaruju trudnoću, često bez drugih izraženih simptoma.

Ako primijetiš da se bilo koji od simptoma pojačava ciklički (pred menstruaciju, za vrijeme ili oko ovulacije), to je crvena zastavica da razgovaraš s ginekologom.

Kada se javiti liječniku?

Ako je bol tolika da remeti posao, školu, san ili društveni život. Ako analgetici pomažu minimalno ili kratko. Simptomi su ciklički i “putuju” (npr. iz probavnog u mokraćni sustav oko menstruacije). Poteškoće s plodnošću (12 mjeseci pokušavanja).

Kako liječnik postavlja sumnju i dijagnozu

Anamneza i dnevnik simptoma

Zapiši kada i koliko boli (0–10), gdje, što je pogoršava/olakšava, te probavne/mokraćne simptome i odnose s ciklusom.

Ginekološki pregled

Može otkriti bolna područja ili manje pomičnu maternicu (zbog priraslica).

Ultrazvuk

Transvaginalni UZV pouzdano prepoznaje endometriome (ciste na jajnicima). Površinske lezije izvan jajnika često nisu vidljive na UZV-u.

Ostale pretrage (po potrebi)

MRI pomaže kod sumnje na duboku infiltrirajuću endometriozu (npr. crijeva, septum, mokraćni mjehur). Krvni markeri (npr. CA-125) nisu specifični i služe samo pomoćno.

Laparoskopija

Minimalno invazivni zahvat koji omogućuje definitivnu dijagnozu i često odmah liječenje (ablacija/ekscizija žarišta). Nije nužna kod svake osobe; odluka je individualna.

Stanja koja mogu “glumiti” endometriozu (diferencijalna dijagnoza)

Adenomioza, miomi, sindrom iritabilnog crijeva (IBS), upalne bolesti crijeva (IBD), intersticijski cistitis, zdjelični pod/mišićni spazmi, vulvodinija. Zato je dobra anamneza i ciljane pretrage ključ.

Što možeš učiniti do pregleda (i nakon dijagnoze)

Vodi dnevnik simptoma (aplikacija ili bilježnica) 2–3 ciklusa. Toplina, lagano kretanje, tehnike opuštanja mogu olakšati bol. O lijekovima, hormonskim opcijama (npr. progestini, kombinirana kontracepcija, IUD s levonorgestrelom) ili kirurškim pristupima odlučuješ s liječnikom. Korisna može biti i fizioterapija zdjeličnog dna, prilagodbe sna i prehrane (dokazi variraju; fokus na ono što tebi mjerljivo pomaže).

Česta pitanja

Je li “normalno” da menstruacija jako boli?

Ne. Blaga do umjerena nelagoda je česta, ali bol koja onemogućuje normalno funkcioniranje nije normalna i zaslužuje obradu.

Mogu li imati endometriozu bez jakih bolova?

Da. Neke žene imaju minimalne simptome ili se endometrioza otkrije tek kod obrade neplodnosti.

Vidi li se endometrioza uvijek na ultrazvuku?

Ne. Endometriomi se često vide, ali površinske ili duboke lezije izvan jajnika mogu proći neopaženo, tada pomaže MRI ili, po procjeni, laparoskopija.

Može li endometrioza nestati?

Radi se o kroničnom stanju. Simptomi se mogu kontrolirati lijekovima, promjenama i/ili kirurškim zahvatom; pristup je individualan.

Ovaj tekst je informativan i ne zamjenjuje pregled. Ako sumnjaš na endometriozu, dogovori termin kod ginekologa.

FOTO: Unsplash, Pexels, Dupe

Simptomi endometrioze: Kako prepoznati problem?

Simptomi variraju od blagog do jakog intenziteta, a neki od najčešćih su bolne menstruacije (dismenoreja) koje karakteriziraju intenzivni grčevi u donjem dijelu trbuha i leđa; kronična zdjelična bol koja traje i između menstruacija; bol tijekom odnosa (dispareunija) odnosno osjećaj nelagode ili jake boli tijekom ili nakon spolnog odnosa; poremećaji probave kao što su nadutost, proljev, zatvor i bol tijekom pražnjenja crijeva; neplodnost te umor i iscrpljenost. Kronična bol može utjecati na kvalitetu sna i svakodnevne aktivnosti.

Kada je vrijeme za pregled?

Ako imate jake menstrualne bolove, probleme s plodnošću ili druge simptome koji ometaju vaš svakodnevni život, važno je potražiti pomoć ginekologa.

Preporučuje se pregled ako imate bolne menstruacije koje ne reagiraju na standardne analgetike. Osjećate bol tijekom spolnog odnosa ili nakon njega, ako imate problema s probavom povezanim s menstrualnim ciklusom. Ako pokušavate zatrudnjeti, ali bez uspjeha nakon godinu dana nezaštićenih odnosa.

Kako se otkriva endometrioza?

Dijagnoza može biti izazovna jer simptomi mogu nalikovati drugim bolestima poput sindroma iritabilnog crijeva ili upalnih bolesti zdjelice. Ginekolog će obično koristiti ručno ispitivanje osjetljivih područja, te ultrazvuk koji može otkriti ciste na jajnicima povezane s endometriozom. Krvni testovi sami po sebi ne mogu definitivno potvrditi endometriozu, oni mogu pružiti važne informacije o hormonalnom statusu, upalnim procesima i potencijalnim problemima s plodnošću. Kombinacija krvnih testova, ultrazvuka i, ako je potrebno, laparoskopije, ključna je za točnu dijagnozu i pravilan tretman.

Liječenje endometrioze: Koje su opcije?

Ne postoji univerzalni lijek za endometriozu, ali postoje tretmani koji pomažu u upravljanju simptomima.

Lijekovi protiv bolova

Nesteroidni protuupalni lijekovi (ibuprofen, naproksen).

Hormonalna terapija

Kontracepcijske pilule, progesteronske terapije i agonisti GnRH-a smanjuju ili zaustavljaju rast endometrijskog tkiva.

Laparoskopska kirurgija

Uklanjanje endometriotičnih lezija i cista.

Histerektomija (posljednja opcija)

Uklanjanje maternice i jajnika kod teških slučajeva kada druge metode ne pomažu.

Utjecaj prehrane na endometriozu

Iako prehrana ne može izliječiti endometriozu, pravilna ishrana može smanjiti upalu i ublažiti simptome.

Što jesti?

Hrana bogata omega-3 masnim kiselinama

Losos, orasi, chia sjemenke.

Zeleno lisnato povrće

Kelj, špinat i blitva smanjuju upalu.

Vlakna

Integralne žitarice, mahunarke i lanene sjemenke pomažu u regulaciji hormona.

Antioksidansi

Borovnice, naranče i kurkuma pomažu u smanjenju oksidativnog stresa.

Što izbjegavati?

Prerađena hrana i šećeri mogu potaknuti upalu. Neke žene primjećuju pogoršanje simptoma zbog laktoze u mliječnim proizvodima. Crveno meso može potaknuti proizvodnju prostaglandina koji povećavaju bol. Kofein i alkohol mogu pogoršati hormonalne oscilacije i bol.

Endometrioza je ozbiljno stanje koje može značajno utjecati na kvalitetu života, ali pravovremena dijagnoza i odgovarajući tretman mogu ublažiti simptome i spriječiti komplikacije. Ako sumnjate da imate endometriozu, nemojte ignorirati simptome već potražite stručnu pomoć što prije.

FOTO: Unsplah, Pexels

Trodnevni “menstrualni” dopust

Zakon daje pravo na trodnevni “menstrualni” dopust, s mogućnošću produljenja na pet dana, za one s bolnim mjesečnicama, koje mogu izazvati jake grčeve, mučninu, vrtoglavicu, pa čak i povraćanje. Ovo je posebno dobra vijest za osobe koje se suočavaju s endometriozom koja uvelike narušava kvalitetu života pa i radnu sposobnost.

Diljem svijeta, menstrualni dopust trenutno se nudi samo u malom broju zemalja, uključujući Japan, Tajvan, Indoneziju, Južnu Koreju i Zambiju.

Prijedlog zakona dio je šireg zakona, čiji je cilj olakšati pristup pobačaju u javnim bolnicama, ali također uključuje besplatnu nabavu menstrualnih proizvoda u školama i zatvorima.

Istog je dana španjolski Kongres odobrio još jedan zakon kojim se jača zaštita LGBTQ+ prava — što je potaknulo španjolsku ministricu Irene Montero da na Twitteru proslavi “povijesni dan za unapređenje feminističkih prava”.

Otkako mi je dijagnosticirana endometrioza, počela je moja borba i pojačana odgovornost prema sebi. Moje su navike postale zdravije, a dnevna rutina podrazumijeva disciplinu, ali i nježnost prema svom tijelu, svojim granicama i potrebama. Kada imate dijagnozu endometrioze, zaista je jako važno odbaciti nezdravu prehranu i neuredan način života jer pridržavanje pravila uvelike može pomoći u ublažavanju simptoma i upravljanju stanjem. Iako ne postoji posebna prehrana koja će izliječiti ovu bolest, određene namirnice mogu pružiti olakšanje i držati zdravlje pod kontrolom. Uz terapiju medikamentima, skidanje viška kilograma, život u pokretu, svjež zrak i namirnice koje djeluju protuupalno, poboljšavaju kvalitetu života, a endometrijske ciste se ne povećavaju već naprotiv. Ovo je moj izbor hrane koji mi pomaže da se što lakše i bolje nosim s bolešću.

Hrana bogata vlaknima

Uključite u svoju prehranu namirnice bogate vlaknima poput cjelovitih žitarica, povrća, voća, mahunarki (npr. grah, leća) i orašastih plodova. Vlakna mogu pomoći u regulaciji probave i smanjenju upalnih procesa u tijelu. Također, mogu pomoći u regulaciji razine estrogena, hormona koji igra važnu ulogu u razvoju i napredovanju endometrioze. Hrana bogata vlaknima obično je manje kalorična i duže zadržava osjećaj sitosti. To može pomoći u održavanju zdrave tjelesne težine ili gubitku težine ako je potrebno. Prekomjerna tjelesna težina može pogoršati simptome endometrioze, stoga održavanje zdrave tjelesne težine može biti korisno.

Antiupalna hrana

Pokušajte konzumirati hranu s protuupalnim svojstvima, poput bobičastog voća, tamnozelenog lisnatog povrća, maslinovog ulja, avokada, oraha, ribe bogate omega-3 masnim kiselinama (poput lososa, skuše, sardina) i kurkume. Ove su namirnice zaista ukusne pa njihovo češće uvođenje u prehranu donosi i puno bogatih okusa i zanimljivih jela koja će vam dati energiju i zadovoljiti hedonistički impuls.

Omega-3 masne kiseline

Dodajte izvore omega-3 masnih kiselina u prehranu jer mogu smanjiti upalu. Osobito su korisne ribe poput lososa, skuše, sardina i haringe. Ako ne jedete ribu, možete razmotriti dodavanje omega-3 ulja ili konzultirati se s liječnikom o drugim opcijama i suplementima.

Ograničite zasićene masti

Pokušajte smanjiti unos hrane bogate zasićenim mastima poput crvenog mesa, punomasnih mliječnih proizvoda i prerađene hrane. Umjesto toga, preferirajte nemasne izvore proteina poput peradi, ribe, mahunarki i orašastih plodova.

Izbjegavajte izvore estrogena

Neke namirnice mogu sadržavati fitoestrogene, tvari slične estrogenima. Iako se njihov utjecaj na endometriozu razlikuje od osobe do osobe, neki ljudi primjećuju olakšanje smanjenjem unosa ovih tvari. To uključuje soju, lanene sjemenke, sezam, slanutak i proizvode od cjelovitih žitarica. Ipak, važno je konzultirati se s liječnikom ili nutricionistom prije donošenja velikih promjena u prehrani.

Izbjegavajte proizvode s visokim udjelom šećera

Prekomjerni unos šećera može uzrokovati upalne reakcije u tijelu, a može dovesti do povećanja tjelesne težine. Sve to pogoršava simptome endometrioze, kao što su bol i upala. Osim toga, slatkiši nerijetko izazivaju i nagli porast razine šećera u krvi, što dovodi do osjećaja umora i smanjuje osjetljivost na inzulin. Pored toga, hrana bogata šećerom često sadrži malo hranjivih tvari i može povećati rizik od upalnih stanja u tijelu. Endometrioza je stanje koje uključuje kroničnu upalu, stoga je važno smanjiti unos namirnica koje mogu potaknuti upalne procese.

Umjesto slatkih namirnica, možete razmisliti o konzumiranju zdravih ugljikohidrata poput voća, povrća i cjelovitih žitarica. Oni pružaju vrijedna hranjiva vlakna, vitamine i minerale, a također imaju niži glikemijski indeks, što znači da ne uzrokuju tako nagli porast razine šećera u krvi.

FOTO: Pexels, Unsplash