Razgovor sa psihologinjom: Helena Rašić – „A što bi tvoja bivša rekla o tebi da ju sretnem?“

Sadržaj članka

Podijeli

Bez obzira na emancipaciju i slobode koje podrazumijevaju da svatko od nas bude ono što želi biti, po svojim pravilima i senzibilitetu, od žena u tridesetima i dalje se očekuje ispunjenje uloga koje je patrijarhalno društvo usadilo generacijama. Žene u tridesetima i danas su izložene pritisku jer društvo i dalje pred njih postavlja ciljeve i zadatke koje se ne libi natrljati im na nos na najgrublje načine. Brak i djeca na popisu su uvjeta po kojima se i dalje procjenjuje je li se „žena ostvarila“ u ulogama koje su društveno uvjetovane. Nema tog postignuća koje se može mjeriti s majčinstvom. Ekonomska nezavisnost može biti plus, ali je i dalje minorna u odnosu na to je li žena supruga i majka. Sama je u tridesetima? Tko zna što joj „fali“?

Sama je u tridesetima? Tko zna što joj „fali“?

No, da bi se uživalo u odnosu s muškarcem te u majčinstvu, ipak je potrebno zaštititi se od loših odnosa i ne pristajati na bilo koga i bilo što, samo kako bi se zadovoljila forma. Zlostavljački odnosi i odgajanje djece u takvom okruženju kao da su promakli dušebrižnicima kojima je žena jednako maternica.

Društvene mreže i ljubavni odnosi

Društvene mreže su olakšale komunikaciju i učinile da možemo u bilo kojem trenutku razgovarati s bilo kojom osobom na bilo kojem dijelu svijeta i proširiti informacije u sekundi. Tržište je na dlanu, ponuda i potražnja su zadovoljene u nekoliko klikova. I baš kada bismo pomislili da to uvelike pridonosi jednostavnijem upoznavanju i brisanju usamljenosti, spajanju ljudi po afinitetima i sferama interesa, pojavljuju se nove zavrzlame koje dodatno otežavaju emotivni život i uvode nove kategorije u međuljudske odnose koje nerijetko znaju povrijediti osobe koje gaje emocije prema drugoj osobi koju smatraju potencijalnim partnerom.

Srećom se dosta toga može riješiti samo jednim klikom. Ipak, ne trebamo se zavaravati da će blokiranje i hajdanje odmah izbrisati i emocije. Stoga je važno poznavati sebe, ali i znati prepoznati znakove kod drugih koji nam jasno govore da moramo i možemo drugačije. Nije lako odabrati partnera i održati kvalitetnu, ljubavlju i podrškom ispunjenu vezu.

Stoga sam razgovarala sa psihologinjom koja mi je kroz aktualne pojave u novim oblicima upoznavanja i odnosa objasnila kako prepoznati loše znakove u ljubavnim odnosima, kako sebe staviti na prvo mjesto i ne robovati generacijskim traumama. Žena u tridesetima jedino što treba je biti mirna i zadovoljna. Ostalo su sve društveni konstrukti, zar ne?

Helena Rašić Radauš – psihologinja odgovara na pitanja o vezama

Moja sugovornica je Helena Rašić Radauš koja je magistrirala psihologiju na Hrvatskim studijima, radila kao psiholog u NPB „dr.Ivan Barbot“ u Popovači, kao stručna suradnica u Zatvoru u Zagrebu i trenutno se razvija kao samostalna poduzetnica. Edukaciju iz psihoterapijskih pravaca započela je kroz Kognitivno bihevioralnu terapiju, a pronašla se u Terapiji usmjerenoj na suosjećanje. Završila je edukaciju iz Mindfulnessa, kriznih intervencija, mobbinga, partnerskog savjetovanja, rada s traumom, EMDR 1. level, kao i iz asocijativnih karata. Vodi edukativne i savjetodavne radionice za udruge i poduzeća te edukaciju “Savjetovanje u (ne)plodnosti” za stručnjake pomagačkih zanimanja. Područje neplodnosti i potpomognute oplodnje te reproduktivnih i ženskih prava su joj područje i osobnog, aktivističkog i profesionalnog interesa. Stoga sam joj postavila pitanja koja bih voljela da budu podsjetnik ženama koliko toga zaslužuju i na što nikada ne trebaju pristati, što sve vreba na društvenim mrežama, u okolini i koliko je ispravno zauzeti se za sebe.

FOTO: Unsplash

Red flags

U posljednje se vrijeme mnogo govori o crvenim zastavicama („red flags“) na koje treba obratiti pažnju već na prvim sastancima, tijekom upoznavanja potencijalnog partnera. Što biste naveli kao osnovne upozoravajuće alarme na koje treba obratiti pažnju?

Red flags“ su nam preplavile društvene mreže, to je točno. Moram priznati da sam i ja ne jednom podijelila neki meme s tom temom. Odmah ću reći ono što ću vjerojatno ponoviti još koji put kroz ovaj intervju, a to je da je primarno važno da poznajete i slušate sebe. Važno je znati što je ono što je nama privlačno, što je ono što želimo od odnosa, ali i što je ono na što smo navikli i na što pristajemo samo zato što nam je poznato, a ne mora biti dobro za nas.

FOTO: Unsplash


Stoga, rekla bih da postoje dvije vrste red flagova – općenite i one specifične za nas i odnose u koje smo se ranije upuštali.
Općenito, pripazite na to kako se osjećate u prisutnosti te osobe.

Imate li osjećaj da trebate posebno kontrolirati svoje ponašanje? Sjedite li na rubu stolice, pogledavate li oko sebe? Jeste se već osjećale nesigurno u komunikaciji s tom osobom? Radi li se o osobi koja nestaje neobjašnjivo i zatim se pojavljuje bez objašnjenja? Radi li se o nekome tko govori ili radi stvari bez da vas je prije pitao o tome odgovara li vam to? Jeste li ga već upozoravali da ne daje seksualne komentare?

Forsira li spolni odnos, često emocionalno ucjenjivački „Ma daj, to je samo seks, to nam treba da bi znali odgovaramo li si?“ ili možda sasvim suprotno komentira da su mu neke djevojke i žene odbojne jer su seksualno aktivne? Kako se osjećate kad komentira vaš izgled? Traži li odmah od vas promjenu nekih vaših navika? Kako govori o svojim bivšim vezama – govori li pretjerano ružno, ocrnjuje li tu osobu ili možda apsolutno ništa ne želi reći? Pitajte ga zašto se zaljubio u osobu s kojom je bio ranije i zašto su prekinuli. Iako ćete imati potrebu gledati ga kroz ružičaste naočale i vjerovati svemu što kaže, uvijek imajte na umu drugu stranu priče. Možete ga pitati i „A što bi tvoja bivša rekla o tebi da ju sretnem?“ i dobro poslušajte što vam kaže. Radi li se o osobi koja je nepristojna prema konobarima, drugim osobama na ulici? Radi li se o osobi kojoj su uvijek svi drugi krivi? Prikazuje li se kao onaj koji je „predobar za vlastito dobro“?

FOTO: Pexels

Mala napomena – takvi nikad nisu „predobri“. Radi li se o osobi koja djeluje tako savršeno, koja vas obasipa ljubavlju i izjavljuje ljubav vrlo kratko nakon početka veze? Sugerira li da biste trebali prekinuti odnose s vašim prijateljima ili obitelji? Govori li vam da partner treba imati utjecaj na određivanje s kime ćete se i kada družiti? Smatra li vaše objave na društvenim mrežama preprovokativnima i traži li od vas da se „obuzdate“? Ili da provjerite s njim prije objave sadržaja koji se tiče samo vas?

Govorite li prijateljicama samo dio priče, uskraćujete li im neke stvari koje je on rekao ili napravio u odnosu na vas iz straha da vas ne osude? Recite im, odmah. Ako vas je strah nešto reći prijateljicama, i vi i ja znamo da tu nešto ne štima.

Molim vas, upamtite – vaš trbuh i vaše tijelo znaju. Ako vam tijelo kaže „ovdje nešto nije ok“ – dobra je šansa da doista nije. Ne umišljate, ne pretjerujete, vaš smisao za humor je sasvim ok i ako vam on kaže da nije, a vaše granice su tu da ih se poštuje, ne da ih se gazi i da se vas lomi. Vjerujte sebi i pričajte s bliskim osobama.

FOTO: Unsplash

Kad pričamo o crvenim zastavicama koje su specifične za nas, moramo se dobro poznavati. Najčešće naše preferencije partnera ovise o dinamici odnosa koje smo promatrali kroz odrastanje – bilo da se radi o utjecaju doma ili medija i društva. Nekad se radi o neželjenim ponašanjima i obrascima unutar roditeljskog odnosa, a nekad o onima koji su bili predmet dinamike roditelj – dijete. Jesu li vaši roditelji bili skloni svađama ili nasilju? Veća je vjerojatnost da ćete završiti u nekoj formi zlostavljačkog odnosa.

Možda ćete se zaštititi od fizičkog nasilja jer ste negdje kroz odrastanje uspjeli postaviti tu granicu, ali ako niste prošli intenzivnu psihoterapiju, dobra je šansa da nećete prepoznati suptilnosti emocionalnog zlostavljanja. Svi smo skloni držati se poznatog, a zaziremo od nepoznatog. Kroz život, učimo što je ono što znamo, što smo već prošli i što možemo „hendlati“. Ako smo cijeli život izloženi odnosima koji narušavaju naš integritet i naše mentalno zdravlje, to je ono što znamo i kroz što smo naučili preživljavati, to je ono što je poznato. Takav partnerski odnos nam uopće neće pobuditi alarme, to je „the devil you know“ i sigurnije je od nepoznatog. Nepoznato je biti intimna, ranjiva, otvorena i bez stalno podignutih obrana, u odnosu koji je hranjiv, nježan i podržavajući. To je ono što nosi nesigurnost jer – što ako se to promijeni?

Osobe koje nisu osvijestile vlastite obrane i obrasce, stil privrženosti i koje nemaju uvid u eventualne loše obrasce u ranijim odnosima bježat će od nepoznatog. Nekad je teško biti u podržavajućem odnosu i kad osoba zna o čemu se radi, a posebno ako ne zna. Za traumatizirane osobe, ono mjesto koje najviše trigerira i od kojeg će imati najveću potrebu pobjeći je mjesto sigurnosti. Odnos koji neće traumatizirati – partnerski, prijateljski ili terapeutski.

Nekad je teško prepoznati kada nam tijelo poručuje da je vrijeme da se maknemo iz nekog odnosa zbog toksičnosti odnosa ili sigurnosti koja nam je opasna – zato je važno da poznajete sebe, da pričate s osobama od povjerenja i da znate da je sve što osjećate sasvim u redu.

Stoga, osvijestite vlastite obrasce i prepoznajte što ste naučile iz ranijih odnosa. Ako vam je u glavi kaos, otiđite na razgovor kod stručne osobe koja će vam pomoći da napravite neki red u tom kaosu. I vjerujte sebi. Ako imate potrebu pobjeći, pitajte se zašto i vjerujte si.

FOTO: Pexels

Ghosting

Što učiniti kada dođe do tzv. Ghostinga? Netko samo odjednom izgubi interes i prestane se javljati. Pomaže li onda da napišemo toj “osobi duhu” sve što nam je na duši ili je pametnije odgovoriti šutnjom?

Ah, ghosting, pošast modernog doba. Moram priznati da niti sama nisam sasvim sigurna što reći ženama koje dejtaju ili pokušavaju dejtati, iz obje pozicije. Počet ću s onom – je li u redu ghostati? Načelno, ne. Načelno, uvijek ću zagovarati iskrenost i otvorenost. Ipak, kad se radi o kontaktu s osobama gdje ste procijenile da bi eventualna iskrenost mogla dovesti do ljutnje ili agresivnosti s druge strane ili ako su vaše percepcije odnosa dijametralno suprotne, pitam se i ja koliko je korisno izložiti se tom izljevu negativnosti s druge strane. Nisu svi spremni čuti iskren feedback, a nekad nije niti nužan.

Ok je reći da jednostavno ne vidite dalje mogućnost razvoja odnosa i zatim prekinuti kontakt. Ne morate davati objašnjenja ako vam to ne odgovara. Ako je ta druga osoba bila agresivna, ako je uzrokovala da se osjećate nesigurno, ako vas je uvrijedila, ghost away. Niste dužne niti „Bok“. Niste dužne da netko uči o tome što nije u redu s njihovim ponašanjem na vama. Niste dužne ispravljati krive drine, svatko je odgovoran za sebe, svoje ponašanje i mentalno zdravlje. Imate se pravo zaštititi.

FOTO: Unsplash

Ako ste vi te koje ste ghostane – vjerojatno je da ćete odmah poletjeti u misao „što nije u redu sa mnom?“. Govorila sam o tome da je ok ghostati kada je osoba nasilna, zlostavljačka ili agresivna. To ne znači da ste vi takvi. Ghostanje je, realno, bježanje od odgovornosti i od suočavanja s prenošenjem teških informacija drugoj osobi.

U obje situacije, motivi su slični – želimo se zaštititi od neželjenih reakcija druge strane. No, postoji razlika radi li se o tome da se štitimo od agresivnosti ili od činjenica da smo svojim odlukama možda nekoga povrijedili. Trebate li napisati sve što vam je na duši ili samo „nastaviti dalje“?

Iskreno, ne znam baš puno ljudi koji samo „nastave dalje“ kad ih ghosta osoba s kojom su već imali neki odnos, pitanja ostaju i sumnje ostaju. Najčešće, to su sumnje u to jesmo li mi kao osobe u redu. Možda bih radije rekla da je općeniti savjet prihvatiti da ta osoba iz ovih ili onih razloga nema kapaciteta da se nosi s iskrenošću prema vama i zaključiti da to onda zasigurno nije osoba koja bi izdržala i niz drugih situacija u kojima bi se mogla naći s vama.

FOTO: Unsplash

Ta osoba je donijela tu odluku i to je legitimno. Nije lijepo i sigurno nije ugodno, ali je pravo te osobe da prekine komunikaciju. Vaše je pravo da odlučite hoćete li odaslati sve što mislite prema toj osobi u svemir virtualne komunikacije ili odšutjeti i obje odluke su legitimne. Svi se razlikujemo u tome kako se odnosimo prema konfliktima, pa tako nema jednoznačnog odgovora. Neki će se osjećati bolje ako odšute, neki ako odgovore.

Važno je samo da imate na umu zašto radite jedno ili drugo. Ako odgovarate u nadi da ćete ipak vratiti tu osobu u odnos – to je nešto na čemu trebate raditi. Nitko nije dužan ostati u odnosu s vama i nagovaranje na odnos u kojem osoba ne želi biti nije korektno ni prema vama ni prema drugoj osobi. Emocionalno ucjenjivanje, vrijeđanje ili ispaljivanje otrovnih strelica ne smiju biti sadržaj eventualne poruke koju želite poslati.

FOTO: Unsplash

Orbiting

Orbiting je sve izraženiji na društvenim mrežama, kada osoba prati svaki vaš korak. Gleda storyje, lajka postove i sl. no nema konkretne akcije. Kako pristupiti toj pojavi, kako je razumjeti i adekvatno odgovoriti, pogotovo kada vam se ta “orbiting osoba” sviđa? Što kada nakon kontakta, intenzivnog komuniciranja pa čak i kratkog viđanja, ostane samo “orbiting”? To su zbunjujući signali koji otežavaju da se krene dalje, zar ne?

Orbiting može doći prije ikakvog kontakta ili kao stanje poslije prekida.
Ako se radi o orbitingu nakon prekida, pitanje je kako je prošao taj prekid. Ako ste ostali u ok i prijateljskim odnosima, moguće je da nemate direktnog kontakta, ali ostajete virtualni prijatelji i oboje ste ok s tim. No, kada je prekid bolan ili težak iz bilo kojeg razloga, ostajanje u kontaktu na društvenim mrežama nije korisno za ijednu stranu. Ne morate se forsirati u nešto što vam je neugodno. Da, primamljivo je imati prozor u život bivšeg, ali koliko vas košta? Možete li uopće krenuti dalje dok vam je tu stalno? Događa li vam se da taman kad krenete dalje, evo njega na storiju, na feedu, s lajkom? Imate emocionalni uteg oko noge i ostajete u odnosu koji realno više ne postoji.

Želite li doista nekome dopustiti toliku vlast nad vašim životom iako mu ne doprinosi nikako? Zašto bi on trebao imati uvid u ono što radite? Da, kažem vam da ga maknete. Da, znam da je teško jer si time sigurno zatvarate neka vrata za koja ste se nadale da su i dalje odškrinuta, ali vrijeme je. Prestanite orbitirati i maknite od sebe bivšeg koji to radi.

FOTO: Unsplash

Ako orbiting nastane kao neka nova verzija ghostinga, gdje je osoba jednostavno nestala iz direktne komunikacije, ali nakon nekog vremena odjednom počnete primjećivati lajkove i da vam gleda storije – zahvalite se u sebi na podsjetniku da ga niste maknule i maknite ga. Osoba koja ne može preuzeti odgovornost za odnos i prekid istog definitivno nije osoba koja zaslužuje ikakav uvid u vaš život.

Ako se radi o osobi s kojom inače nemate nikakav kontakt ili ju možda uopće ne poznajete, zapitajte se zašto to radi? Radi li se doista o tome da baš vama konkretno gleda i lajka storije ili jednostavno ste u redu za gledanje automatski, a lajka svima sve? Odat ću vam malu tajnu, ja sam sklona lajkati sve što mi se iole svidi, bez ikakvih posebnih konotacija. Možda je i ta osoba takva. Možda samo vidite nešto čega tamo nema. Ako je tome tako, pitajte se što time dobivate? Nadu? Želite li odnos s tom osobom?

FOTO: Pexels

Onda je sad vrijeme da se javite i započnete razgovor. Ne želite odnos s tom osobom i nije vam pretjerano stalo što radi? Nastavite kao i do sada. Ne želite odnos s tom osobom i smeta vas što je tu stalno? Vrijeme je da ju maknete s liste pratitelja ili prijatelja.

Zapamtite – vi imate kontrolu nad svojim sadržajem i nad publikom, vi imate moć odlučivanja, davanja uvida i uskraćivanja. I imate ju pravo koristiti. Od broja pratitelja na društvenim mrežama bitnije je kako se zbog toga osjećate i koliko vam je ugodno dijeliti slike i sadržaj o vama s ovom ili onom osobom. Nemojte kompromitirati vlastitu autentičnost, privatnost i sigurnost.

Toksične veze

Toksične veze utječu na sve aspekte života. Kako pomoći osobi da se izvuče iz začaranog kruga patnje, sumnje u sebe, narušenog samopouzdanja i pokidanih društvenih konekcija? Kako osnažiti osobu i dati joj do znanja da može i treba dalje sama bez zlostavljača?

Stručna pomoć je nekada neizostavna odmah, a nekad dolazi nakon prekida. Svaki zlostavljač izolira svoju žrtvu, jer su osobe kojima je stalo do žrtve ujedno i osobe koje predstavljaju najveću prijetnju odnosu. Toksični i zlostavljački odnosi su iscrpljujući i za prijatelje i obitelj žrtve.

Teško je navigirati i sebe i žrtvu u takvoj situaciji. Važno je biti tu, jednako kao i prije, poštujući ono gdje se nama bliska osoba nalazi, njene potrebe i želje. Davati pozitivne informacije o njoj, umjesto negativne o zlostavljaču, jer vjerojatno je da osoba nije još spremna čuti takve informacije. Iako ste možda i sami iscrpljeni vrtlogom i začaranim krugom tog odnosa, pokušajte da vam ljutnja i osjećaj bespomoćnosti ne pobjegnu u okrivljavanje žrtve. Svi se nosimo s okolnostima u kojima jesmo najbolje kako možemo, a žrtve zlostavljača su uvjerene da su za sve same krive i da su za sve loše zaslužne. Zadnje što im treba je da im to potvrdi i osoba koja prema njima ranije nije bila takva.

Žrtve zlostavljanja višekratno prekidaju odnos prije onog konačnog odlaska, što znači da se i vraćaju u njega. Prirodno je i normalno da vas naljuti i obeshrabri kada se ona opet vrati u odnos iz kojeg je napokon izašla. Nemojte joj to predbacivati, vjerujte mi da u tome ona najviše pati. Sigurno je i sama u jednom trenutku bila uvjerena da je ona ta koja zlostavlja njega.

Ona misli da je nebitna, loša, pokvarena, da ne zaslužuje ljubav, da je slaba, da ne može živjeti bez njega, sram ju je beskrajno i misli da nema izlaza. Najbitnije što joj možete reći je da ju volite i možete joj biti stabilan i čvrst svjetionik kojem se uvijek može sigurno vratiti.

Ako vam je preteško, potražite i sami savjet stručne osobe, nije cilj da budete uvučene u taj odnos i ako vam se to počne događati, nađite načina da se izmaknete. Vi ste tu za nju, vi ju znate kakva je zapravo i vi znate koliko vi možete. Ako vi više ne možete, da, u redu je da ne možete.

“Rodi sebi dijete, pusti sve drugo.”

Bez obzira na promijenjene životne navike, fokusiranost na karijeru i žensku emancipiranost, i dalje se na žene koje se u tridesetima nisu ostvarile kao majke, gleda kao da im baš ta uloga nedostaje. Često čujemo “a što će joj sve to kad nema dijete” ili “rodi sebi dijete, pusti sve drugo” i sl. Zašto je tome i dalje tako? Je li stvarno percepcija žene i dalje kroz prizmu majčinstva ona koja dominira? Kako žene pripremiti da se što lakše nose s takvim osudama?

Da, živimo u patrijarhatu, a ženska se uloga i dalje ogleda kroz majčinstvo. Žene su krive ako su trudne prerano, ako nisu trudne dovoljno rano, ako par ima problema s neplodnosti ili ako imaju veći broj djece, ako ne žele imati djecu onda su sebične, a ako su posvećene majke opet su sebične. U principu, nemoguće je doći na zelenu granu s očekivanjima društva ako ste žena, pa je možda najbitnije što mogu reći – koga briga za očekivanja društva. Nikad ih nećete zadovoljiti. Jedini način da izgubite u toj igri je da ju igrate, stoga ju prestanite igrati. Mislite da ste nekome dužni objašnjenje odluka u vlastitom životu? Ne, nikome.
Mijenjanje društva dolazi iz nas samih i znam da su ideje o tome što je „pravilno“ duboko ukrijenjene u nama, od najranije dobi. Prihvatite prvo sebe i svoje odluke. Znajte zašto ste odlučile ovo ili ono.

Okružite se ljudima koji vas poštuju i prihvaćaju. Da, bit će teško kada vam stranci nepozvano komentiraju vaše osobne reproduktivne odluke, ali imate potpuno pravo ukazati im da su njihovi komentari neprimjereni. Imate pravo reći „Vi niste u poziciji postavljati mi takva pitanja i ja njih neću odgovoriti.“.
Razvijanje svijesti da niste dužne objasniti racionalu iza vaših odluka i ponašanja će vas već dovesti na pola puta razvoja otpornosti prema zadiranju patrijarhata u vaše reproduktivne odluke. Ostatak će ići i kad druge žene shvate slično, a to možete podučiti i primjerom.

Vi ste toliko puno više od toga što ste potencijalno majke. Imale djecu ili nemale, željele djecu ili ne, vi kao žene, kao osobe postojite i postojale ste i vrijedne ste u cjelini svog bića. Nitko vam nema pravo tu vrijednost umanjiti.

Slični članci