Pitala sam 5 „običnih“ ljudi: Zašto ljudi sve više čitaju self-help knjige?

Sadržaj članka

Podijeli

Kada se osvrnemo u svoju prošlost, gotovo će svatko od nas uočiti slične paterne za kojima smo posezali da bismo se osjećali dobro. Kucali smo prijateljima na vrata, okupljali se i igrali društvene igre. Mnogo smo se smijali i glumili razne uloge da dodatno začinimo naše igre- od pantomime do, kvizova i izmišljenih predstava. Kasnije smo razvijali glazbeni ukus, razmjenjivali kazete, CD-ove, USB-ove i slušali glazbu, plesali, izlazili. Izlasci su bili spontani, neopterećeni i silno zabavni. Plesalo se do jutra, a dogodovštine koje smo tada doživljavali, dugo smo prepričavali. Putovali smo, išli u kino, kazalište, postizali uspjehe na fakultetima, poslovima… Život odraslih nosi mnogo obaveza, promjena, selidbi i prilagođavanja. Mnogo smo zadataka ispunili. I čini se da smo danas, globalno, ljudi koji su ispunili (manje-više) sve što je društvo očekivalo od nas, ali da smo na tom putu izgubili sebe. U pokušaju da se vratimo, mnogi su posegnuli za raznim metodama, a ona o kojoj se posebno rado govori, pogotovo na društvenim mrežama je čitanje self-help literature. Gotovo je ironično da nakon toliko truda, ulaganja u sebe, izazova i rezultata, milijuni ljudi iz cijelog svijeta, jedino što žele je – osjećati se ugodno u svojoj koži. Moje je mišljenje da je mnogo ljudi zanemarilo vlastite želje i potrebe u namjeri da se uklopi i svidi svijetu. No, zaboravili su si postaviti pitanje, sviđa li se taj svijet njima. No, ovo je samo moje mišljenje. Postavila sam pitanje, „zašto je toliko popularna self-help literatura“, ljudima koji se nalaze u mojoj blizini, a potpuno su različiti i ono što mi je bilo najbitnije- nemaju dlake na jeziku.

Susjeda o self-help knjigama

Prvo sam se obratila susjedi koju često sretnem u kvartu i ćaskamo o svemu. Divna je Kustošija jer se ovdje zadržao duh zajedništva i solidarnosti. To već godinama nisam osjetila. U našim neobaveznim pričama ispred zgrade, zapodjenula sam priču o self-help knjigama. Pitala sam susjedu, „jesi li primijetila da oni koji čitaju u našoj okolini, uglavnom gutaju knjige za samopomoć. Možda mi se čini, ali mislim da su svi debelo zaronili u self-help. Navečer jedna tabletica za spavanje i par stranica self-help literature. Novi noćni rituali. Je l’ da?“

„Da znaš da sam i ja to primijetila. Ljudi su postali potpuno izgubljeni, uplašeni i nesretni. Pogotovo mislim da je to buknulo poslije korone i nikako da ljudi dođu k sebi. Traže utjehu.“

Zamislila sam se na njene riječi jer zapravo mi se čini da smo sad sve dalje od sebe. I način života koji smo poznavali prije pandemije, teško da će se ikada vratiti. Kod mnogih ljudi s kojima sam bila u kontaktu tijekom posljednje tri godine, a zbog prirode posla, zaista je u mojoj blizini bilo jako puno ljudi, svi se slažu s jednim… Teško im je održavati socijalni kontakt na način koji su održavali/le prije pandemije. Sve manje ljudi ima strpljenja za duga druženja, za boravak u prostoru s velikim brojem ljudi, teško im se pokrenuti da dođu na neko okupljanje, a i kada dođu, potrebno je jako puno vremena da se opuste. I to uglavnom bude nakon nekoliko čašica alkohola jer samo od sebe ide teško. Knjige za samopomoć u ovakvom svijetu izraz su vapaja generacije da nam bude bolje, odnosno da nam bude ugodno i samima sa sobom, ali i s drugima. Čini se da je ta želja, nedosanjani san mnogih. Nešto što je ranije bilo sasvim prirodno i što je stoljećima čovjeka činilo čovjekom, društvenim bićem, danas izgleda kao težak zadatak.

Prijateljica o self-help knjigama

Druga osoba kojoj sam postavila ovo pitanje je moja prijateljica. Visokoobrazovana žena u kasnim tridesetim godinama, uspješna u svom poslu i s bogatim društvenim životom. Jedna od onih ekstrovertkinja omiljenih u društvu uz koju sam se uvijek kao introvertna djevojka provlačila u mnoga društva. Pitala sam je, jesi li primijetila kolika je popularnost self-help knjiga? Sve se manje čita beletristika i stručna literatura kako bi se napredovalo u karijeri, čini mi se da su svi u potrazi za duhovnim guruom koji će ih izbaviti iz njihove trenutačne kolotečine.

„Nisam razmišljala koliko to ljudi čita, ali ja sam čitala kada sam prekinula s L. Znaš i sama da sam bila dugo u vezi koja me nije ispunjavala i pokušala sam pronaći odgovore na pitanja koja su me mučila. Trebale su mi riječi koje će potvrditi sve što već i sama mislim, da se osnažim i odvažim živjeti kako meni odgovara. Pričala sam sa svima vama koji me volite, ali kada sam definitivno prelomila čitala sam „Moć sadašnjeg trenutka“ od Eckhart Tolle i osjećala sam se bolje.“

Složila sam se s njom. Sve što ti čini dobro u trenutku, dobra je odluka. Naravno da ima raznih dezinformacija i ne postoji univerzalni savjet koji je primjenjiv i učinkovit kod svakoga, ali sigurno je dobro posegnuti za štivom koji ti daje snagu i potiče te da zadovoljno živiš u sadašnjem trenutku.

Rođak o self-help knjigama

Treća osoba koju sam pitala o self-help knjigama je jedna od najduhovitijih i najpozitivnijih osoba koje poznajem. Moj rođak koji će baš svaki razgovor okrenuti u smjeru koji izmami osmijeh. Čak i kada situacija nije ni malo smiješna. Mislim da je to njegov obrambeni mehanizam i alat kojim uspijeva zadržati vedrinu, ali i funkcionalnost u stresnim situacijama. Pitala sam ga, je li ikada pročitao self-help knjigu i misli li da je to dobar način za održavanje mentalne higijene.

„Pročitao sam Atomske navike, ako se to računa u self-help. Bili smo na moru, A je imala to sa sobom, uz još neke ljubiće i biografije poznatih, Internet se često gubio pa sam uzeo Atomske navike i tako si kratio vrijeme. Mogu ti reći da je tamo zapisano puno korisnih savjeta. Kad si izgubljen i nisi produktivan, podsjeti te kako ustrajati i doći do zacrtanog cilja. Mislim da je zato ljudima to zanimljivo. Vraća im vjeru u sebe kada misle da nisu u svom najboljem izdanju. Danas će te izvrijeđati slučajni prolaznik, vozač iz druge trake u prometu, šef ili kolega na poslu, konobar ako si ga uhvatio na lijevu nogu… Ljudi su napeti, većina si je postavila visoko ljestvicu za uspjeh i dok pokušavaju doseći to čemu teže, puni su frustracija. Nema opuštanja ni iskrenosti i zato mislim da je buknuo trend self-help literature. Ali što ja znam, hahaha.“

Stvarno je tako. Doslovno je opasno nekoga krivo pogledati jer će lako ta situacija eskalirati u sukob i vrijeđanje. Svatko je toliko fokusiran na svoj uspjeh i borbu za vlastitim mjestom pod suncem da će svakoga doživjeti kao prijetnju. Što im preostaje? Dehumanizirati „protivnika“, biti okrutan i truditi se da se zaštitiš napadom. Rekla bih da je to najgori mogući pristup životu. Život je soba s ogledalima, ako se nasmiješiš i drugi će se nasmiješiti. Ako grizeš i laješ i drugi će tako. Ne znam kako nam to već nije jasno. Možda i je, ali je teško vratiti se u mood ljubaznosti. Vjerojatno zbog straha. Tko će ga znati?

Klijentica o self-help knjigama

Četvrta osoba koju sam pitala za mišljenje je klijentica s kojom sam radila protekle tri godine. U međuvremenu smo postale i prijateljice, a njeno mišljenje uvijek rado poslušam jer je mudra i blaga žena potpuno neopterećena trendovima, skromna i zaista zna uživati.

Popile smo kavicu, dogovorile još jednu suradnju koju jedva čekam realizirati i na kraju našeg druženja, rekla sam joj da pišem članak na temu self-help knjiga i da me zanima njeno mišljenje o tome. Ponekad mi se čini da ljudi čitaju samo self-help. Jesi li i ti to uočila?

„Mislim da ne čitaju samo self-help, ali da ljudima koji uopće i čitaju, taj žanr je sigurno nešto što se ne preskače. Pa i ja sam pročitala sve hitove iz tog žanra koji su se pojavili posljednjih godina. Mislim da su to korisne knjige jer gađaju točno u metu koja nas sve danas muči. Uspoređujemo se s drugima na društvenim mrežama, čini nam se da sve što radimo nije dovoljno, da uvijek treba više i jače, težimo perfekcionizmu… U tim knjigama je uglavnom poruka koliko je važno zastati, prilagoditi svoj poslovni i privatni život vlastitim mogućnostima i potrebama i malo po malo graditi sebe u skladu sa sobom. Biti autentičan i ne sramiti se sebe je lekcija koju ćeš naučiti u svakoj od tih knjiga. To je odlično za današnjeg čovjeka. Pogotovo je mladima to dobro da znaju kako se nositi s kritikom, neuspjehom, ali i s onim lijepim stvarima. Ja glasam za self-help knjige.“

Naravno da sam od nje osjetila samo nalet snage i dobre energije. Istina je sve što je rekla. Hrabrost da se zagledaš duboko u sebe i da znaš tko si i koliko vrijediš, da se gradiš na svoj način je savjet koji bi svatko od nas trebao poslušati. Kroz pretrpanost podražajima i informacijama sa svih strana, ponekad zaboravimo tko smo i kuda smo točno krenuli.

Prijatelj o self-help knjigama

Peta osoba koju sam pitala za mišljenje o popularnosti self-help knjiga je moj prijatelj s kojim se danas rijetko viđam jer ne živimo više u istim gradovima, ali i dalje volimo voditi višesatne razgovore. On je tehničke struke, vrlo praktičan i racionalan, ali vrlo lucidan i direktan. Kako da ga onda ne pitam i o self-help knjigama.

„Ima ti danas svakakvog smeća. Samoproglašeni terapeuti, gurui i NLP stručnjaci, karizmatici i katarzični pokajnici, svi oni pišu self-help knjige. Žalosno je što ljudi često ne znaju ocijeniti što su izmišljotine i pisanje samo da bi se zaradilo na popularnoj temi jer je, realno, danas svakome potrebna pomoć i lijepa riječ. Vibrirajući sigurno nećemo postići ništa, ali da treba raditi i biti fokusiran, to je točno. Ako se netko ne osjeća dobro, neka ide kod psihologa ili psihijatra, a ne da čita neke neprovjerene teze. Kao što nećeš sam liječiti slomljenu ruku, tako je i sa psihom. Ali ima i dobrih knjiga na tu temu, ne mogu reći. I ako se čita kritički, može se i u self-help literaturi naći dobrih stvari. Ali ta Louise Hay, Ana Bučević i slična ekipa, to mi je patetično.“

Nisam ni sumnjala da će biti oštar, ali svakako je njegovo upozorenje da se svaka literatura čita kritički, opaska koju uvijek i u svemu treba imati na umu. Nerealna očekivanja i život u balončiću, čine otklon od realnosti i rade upravo suprotno od željenog, a to je da osoba opet bude zadovoljna s onim što stvarno jest i da može uspješno sudjelovati u životu i radu zajednice u kojoj živi. Ono što smo nekad smatrali dosadom i druženjem na klupici ispred zgrade, danas je uvršteno u priručnike o samopomoći koji uvijek provuku tezu- okružite se ljudima s kojima vam je ugodno, koji vas razumiju i koje vi razumijete. Pa pokušajmo!

FOTO: Unsplash, Pexels

AUTORICA TEKSTA

Slični članci
outer banks

Serije su postale novo ljetno štivo, ali gledamo li ih još uvijek radi užitka?

Program za ljeto 2026. dobro pokazuje koliko se granica između “ljetne zabave” i prestižne televizije izgubila. Uz povratak serije Ted Lasso, posljednju sezonu The Beara, nove epizode House of the Dragon i završetak Outer Banksa, gledateljima se istodobno nude psihološki trileri, književne adaptacije, tinejdžerske avanture i serije zamišljene kao televizijska verzija knjige za plažu.

Pročitaj