Pitala sam 5 „običnih“ ljudi: Zašto ljudi sve više čitaju self-help knjige?

Sadržaj članka

Podijeli

Kada se osvrnemo u svoju prošlost, gotovo će svatko od nas uočiti slične paterne za kojima smo posezali da bismo se osjećali dobro. Kucali smo prijateljima na vrata, okupljali se i igrali društvene igre. Mnogo smo se smijali i glumili razne uloge da dodatno začinimo naše igre- od pantomime do, kvizova i izmišljenih predstava. Kasnije smo razvijali glazbeni ukus, razmjenjivali kazete, CD-ove, USB-ove i slušali glazbu, plesali, izlazili. Izlasci su bili spontani, neopterećeni i silno zabavni. Plesalo se do jutra, a dogodovštine koje smo tada doživljavali, dugo smo prepričavali. Putovali smo, išli u kino, kazalište, postizali uspjehe na fakultetima, poslovima… Život odraslih nosi mnogo obaveza, promjena, selidbi i prilagođavanja. Mnogo smo zadataka ispunili. I čini se da smo danas, globalno, ljudi koji su ispunili (manje-više) sve što je društvo očekivalo od nas, ali da smo na tom putu izgubili sebe. U pokušaju da se vratimo, mnogi su posegnuli za raznim metodama, a ona o kojoj se posebno rado govori, pogotovo na društvenim mrežama je čitanje self-help literature. Gotovo je ironično da nakon toliko truda, ulaganja u sebe, izazova i rezultata, milijuni ljudi iz cijelog svijeta, jedino što žele je – osjećati se ugodno u svojoj koži. Moje je mišljenje da je mnogo ljudi zanemarilo vlastite želje i potrebe u namjeri da se uklopi i svidi svijetu. No, zaboravili su si postaviti pitanje, sviđa li se taj svijet njima. No, ovo je samo moje mišljenje. Postavila sam pitanje, „zašto je toliko popularna self-help literatura“, ljudima koji se nalaze u mojoj blizini, a potpuno su različiti i ono što mi je bilo najbitnije- nemaju dlake na jeziku.

Susjeda o self-help knjigama

Prvo sam se obratila susjedi koju često sretnem u kvartu i ćaskamo o svemu. Divna je Kustošija jer se ovdje zadržao duh zajedništva i solidarnosti. To već godinama nisam osjetila. U našim neobaveznim pričama ispred zgrade, zapodjenula sam priču o self-help knjigama. Pitala sam susjedu, „jesi li primijetila da oni koji čitaju u našoj okolini, uglavnom gutaju knjige za samopomoć. Možda mi se čini, ali mislim da su svi debelo zaronili u self-help. Navečer jedna tabletica za spavanje i par stranica self-help literature. Novi noćni rituali. Je l’ da?“

„Da znaš da sam i ja to primijetila. Ljudi su postali potpuno izgubljeni, uplašeni i nesretni. Pogotovo mislim da je to buknulo poslije korone i nikako da ljudi dođu k sebi. Traže utjehu.“

Zamislila sam se na njene riječi jer zapravo mi se čini da smo sad sve dalje od sebe. I način života koji smo poznavali prije pandemije, teško da će se ikada vratiti. Kod mnogih ljudi s kojima sam bila u kontaktu tijekom posljednje tri godine, a zbog prirode posla, zaista je u mojoj blizini bilo jako puno ljudi, svi se slažu s jednim… Teško im je održavati socijalni kontakt na način koji su održavali/le prije pandemije. Sve manje ljudi ima strpljenja za duga druženja, za boravak u prostoru s velikim brojem ljudi, teško im se pokrenuti da dođu na neko okupljanje, a i kada dođu, potrebno je jako puno vremena da se opuste. I to uglavnom bude nakon nekoliko čašica alkohola jer samo od sebe ide teško. Knjige za samopomoć u ovakvom svijetu izraz su vapaja generacije da nam bude bolje, odnosno da nam bude ugodno i samima sa sobom, ali i s drugima. Čini se da je ta želja, nedosanjani san mnogih. Nešto što je ranije bilo sasvim prirodno i što je stoljećima čovjeka činilo čovjekom, društvenim bićem, danas izgleda kao težak zadatak.

Prijateljica o self-help knjigama

Druga osoba kojoj sam postavila ovo pitanje je moja prijateljica. Visokoobrazovana žena u kasnim tridesetim godinama, uspješna u svom poslu i s bogatim društvenim životom. Jedna od onih ekstrovertkinja omiljenih u društvu uz koju sam se uvijek kao introvertna djevojka provlačila u mnoga društva. Pitala sam je, jesi li primijetila kolika je popularnost self-help knjiga? Sve se manje čita beletristika i stručna literatura kako bi se napredovalo u karijeri, čini mi se da su svi u potrazi za duhovnim guruom koji će ih izbaviti iz njihove trenutačne kolotečine.

„Nisam razmišljala koliko to ljudi čita, ali ja sam čitala kada sam prekinula s L. Znaš i sama da sam bila dugo u vezi koja me nije ispunjavala i pokušala sam pronaći odgovore na pitanja koja su me mučila. Trebale su mi riječi koje će potvrditi sve što već i sama mislim, da se osnažim i odvažim živjeti kako meni odgovara. Pričala sam sa svima vama koji me volite, ali kada sam definitivno prelomila čitala sam „Moć sadašnjeg trenutka“ od Eckhart Tolle i osjećala sam se bolje.“

Složila sam se s njom. Sve što ti čini dobro u trenutku, dobra je odluka. Naravno da ima raznih dezinformacija i ne postoji univerzalni savjet koji je primjenjiv i učinkovit kod svakoga, ali sigurno je dobro posegnuti za štivom koji ti daje snagu i potiče te da zadovoljno živiš u sadašnjem trenutku.

Rođak o self-help knjigama

Treća osoba koju sam pitala o self-help knjigama je jedna od najduhovitijih i najpozitivnijih osoba koje poznajem. Moj rođak koji će baš svaki razgovor okrenuti u smjeru koji izmami osmijeh. Čak i kada situacija nije ni malo smiješna. Mislim da je to njegov obrambeni mehanizam i alat kojim uspijeva zadržati vedrinu, ali i funkcionalnost u stresnim situacijama. Pitala sam ga, je li ikada pročitao self-help knjigu i misli li da je to dobar način za održavanje mentalne higijene.

„Pročitao sam Atomske navike, ako se to računa u self-help. Bili smo na moru, A je imala to sa sobom, uz još neke ljubiće i biografije poznatih, Internet se često gubio pa sam uzeo Atomske navike i tako si kratio vrijeme. Mogu ti reći da je tamo zapisano puno korisnih savjeta. Kad si izgubljen i nisi produktivan, podsjeti te kako ustrajati i doći do zacrtanog cilja. Mislim da je zato ljudima to zanimljivo. Vraća im vjeru u sebe kada misle da nisu u svom najboljem izdanju. Danas će te izvrijeđati slučajni prolaznik, vozač iz druge trake u prometu, šef ili kolega na poslu, konobar ako si ga uhvatio na lijevu nogu… Ljudi su napeti, većina si je postavila visoko ljestvicu za uspjeh i dok pokušavaju doseći to čemu teže, puni su frustracija. Nema opuštanja ni iskrenosti i zato mislim da je buknuo trend self-help literature. Ali što ja znam, hahaha.“

Stvarno je tako. Doslovno je opasno nekoga krivo pogledati jer će lako ta situacija eskalirati u sukob i vrijeđanje. Svatko je toliko fokusiran na svoj uspjeh i borbu za vlastitim mjestom pod suncem da će svakoga doživjeti kao prijetnju. Što im preostaje? Dehumanizirati „protivnika“, biti okrutan i truditi se da se zaštitiš napadom. Rekla bih da je to najgori mogući pristup životu. Život je soba s ogledalima, ako se nasmiješiš i drugi će se nasmiješiti. Ako grizeš i laješ i drugi će tako. Ne znam kako nam to već nije jasno. Možda i je, ali je teško vratiti se u mood ljubaznosti. Vjerojatno zbog straha. Tko će ga znati?

Klijentica o self-help knjigama

Četvrta osoba koju sam pitala za mišljenje je klijentica s kojom sam radila protekle tri godine. U međuvremenu smo postale i prijateljice, a njeno mišljenje uvijek rado poslušam jer je mudra i blaga žena potpuno neopterećena trendovima, skromna i zaista zna uživati.

Popile smo kavicu, dogovorile još jednu suradnju koju jedva čekam realizirati i na kraju našeg druženja, rekla sam joj da pišem članak na temu self-help knjiga i da me zanima njeno mišljenje o tome. Ponekad mi se čini da ljudi čitaju samo self-help. Jesi li i ti to uočila?

„Mislim da ne čitaju samo self-help, ali da ljudima koji uopće i čitaju, taj žanr je sigurno nešto što se ne preskače. Pa i ja sam pročitala sve hitove iz tog žanra koji su se pojavili posljednjih godina. Mislim da su to korisne knjige jer gađaju točno u metu koja nas sve danas muči. Uspoređujemo se s drugima na društvenim mrežama, čini nam se da sve što radimo nije dovoljno, da uvijek treba više i jače, težimo perfekcionizmu… U tim knjigama je uglavnom poruka koliko je važno zastati, prilagoditi svoj poslovni i privatni život vlastitim mogućnostima i potrebama i malo po malo graditi sebe u skladu sa sobom. Biti autentičan i ne sramiti se sebe je lekcija koju ćeš naučiti u svakoj od tih knjiga. To je odlično za današnjeg čovjeka. Pogotovo je mladima to dobro da znaju kako se nositi s kritikom, neuspjehom, ali i s onim lijepim stvarima. Ja glasam za self-help knjige.“

Naravno da sam od nje osjetila samo nalet snage i dobre energije. Istina je sve što je rekla. Hrabrost da se zagledaš duboko u sebe i da znaš tko si i koliko vrijediš, da se gradiš na svoj način je savjet koji bi svatko od nas trebao poslušati. Kroz pretrpanost podražajima i informacijama sa svih strana, ponekad zaboravimo tko smo i kuda smo točno krenuli.

Prijatelj o self-help knjigama

Peta osoba koju sam pitala za mišljenje o popularnosti self-help knjiga je moj prijatelj s kojim se danas rijetko viđam jer ne živimo više u istim gradovima, ali i dalje volimo voditi višesatne razgovore. On je tehničke struke, vrlo praktičan i racionalan, ali vrlo lucidan i direktan. Kako da ga onda ne pitam i o self-help knjigama.

„Ima ti danas svakakvog smeća. Samoproglašeni terapeuti, gurui i NLP stručnjaci, karizmatici i katarzični pokajnici, svi oni pišu self-help knjige. Žalosno je što ljudi često ne znaju ocijeniti što su izmišljotine i pisanje samo da bi se zaradilo na popularnoj temi jer je, realno, danas svakome potrebna pomoć i lijepa riječ. Vibrirajući sigurno nećemo postići ništa, ali da treba raditi i biti fokusiran, to je točno. Ako se netko ne osjeća dobro, neka ide kod psihologa ili psihijatra, a ne da čita neke neprovjerene teze. Kao što nećeš sam liječiti slomljenu ruku, tako je i sa psihom. Ali ima i dobrih knjiga na tu temu, ne mogu reći. I ako se čita kritički, može se i u self-help literaturi naći dobrih stvari. Ali ta Louise Hay, Ana Bučević i slična ekipa, to mi je patetično.“

Nisam ni sumnjala da će biti oštar, ali svakako je njegovo upozorenje da se svaka literatura čita kritički, opaska koju uvijek i u svemu treba imati na umu. Nerealna očekivanja i život u balončiću, čine otklon od realnosti i rade upravo suprotno od željenog, a to je da osoba opet bude zadovoljna s onim što stvarno jest i da može uspješno sudjelovati u životu i radu zajednice u kojoj živi. Ono što smo nekad smatrali dosadom i druženjem na klupici ispred zgrade, danas je uvršteno u priručnike o samopomoći koji uvijek provuku tezu- okružite se ljudima s kojima vam je ugodno, koji vas razumiju i koje vi razumijete. Pa pokušajmo!

FOTO: Unsplash, Pexels

AUTORICA TEKSTA

Slični članci