Mnogi će se složiti kako je upravo božićno vrijeme najljepše doba u godini. Unatoč hladnoći, atmosfera je topla i budi najdivnije osjećaje. Brižni smo jedni prema drugima, uživamo u prekrasnim dekoracijama, gotovo da nema prostora koji nije okićen lampicama, zrakom se širi miris cimeta i klinčića, jedni drugima nosimo poklone s mnogo pažnje i malo se više družimo nego proteklih mjeseci kada smo, uglavnom, bili preokupirani poslom. Oni koji su religiozni, posebno paze na vjerske običaje i češće odlaze u crkvu. No, mnoge božićne tradicije koje se danas široko prakticiraju imaju svoje korijene u pretkršćanskim poganskim tradicijama.
Jedan primjer je korištenje zimzelenih biljaka, poput božikovine, bršljana i imele, za ukrašavanje domova i javnih prostora tijekom blagdana. Ove se biljke povezuju s proslavama zimskog solsticija, jer ostaju zelene i žive čak i tijekom najhladnijih mjeseci u godini.
Također se smatra da upotreba svijeća i lampica za ukrašavanje domova i javnih prostora tijekom blagdana ima pogansko podrijetlo. U pretkršćansko doba ljudi su palili vatre i svijeće u čast svojim bogovima te su tako slavili zimski solsticij, koji označava najkraći dan u godini i početak povratka dužih, toplijih dana.
Također, primjer božićne tradicije s poganskim korijenima je korištenje vijenaca i kružnih ukrasa. Vijenci napravljeni od zimzelenih grana i ukrašeni vrpcama, bobicama i drugim svečanim ukrasima od davnina su se koristili za ukrašavanje domova i javnih prostora tijekom blagdana. U pretkršćansko doba vijenci i drugi kružni ukrasi korišteni su za simboliziranje cikličke prirode godišnjih doba te su se isticali u čast bogova.
Unatoč poganskom podrijetlu, te su tradicije uključene u slavlje Božića u mnogim kulturama diljem svijeta i postale su sastavni dio blagdana.
DARIVANJE I SATURNALIJE
Ne samo da je prosinac vrijeme za proslavu zimskog solsticija, već su između 17. i 24. u mjesecu Rimljani slavili i Saturnalije. Bio je to poganski praznik u čast boga poljoprivrede, Saturna. Rimljani bi proveli tjedan Saturnalija slično kao što mi danas provodimo božićne praznike – gozbe, piće, pokloni i veselje.
Ovih dana izdvajamo puno novca za božićne darove, ali tada su Rimljani razmjenjivali male darove za sreću. Ideja je bila dati dar u nadi da će sljedeće godine donijeti obilnu žetvu. Umjesto da imaju ogromne popise darova koje će pokloniti najmlijima, Rimljani su također dijelili samo jedan dar s jednom drugom osobom. Negdje usput, darivanje je postalo ozbiljan način zarade za mnoge brendove – višemilijunski posao.
SLIKA DJEDA BOŽIĆNJAKA
Našu današnju modernu sliku Djeda Božićnjaka, odjevenog u crveno odijelo s bijelom bradom, razvila je Coca-Cola 1930-ih. Ali ideja o starcu koji daruje djecu datira mnogo ranije od toga, još iz vremena pogana.
Djed Božićnjak, inače sveti Nikola, bio je zaštitnik djece, siromašnih i prostitutki. Živeći oko 4. stoljeća naše ere, sveti Nikola je bio velikodušan biskup koji je bio poznat po darivanju siromaha, nosio je veliku bradu i dugačak ogrtač poput Djeda Božićnjaka kojeg poznajemo i volimo.
Ali i prije Svetog Nikole, postojao je još jedan bradati starac koji se zvao Odin. Njega su obožavala rana germanska poganska plemena, a tradicionalno je prikazivan kao starac s dugom, bijelom bradom s 8-nogožnim konjem zvanim Sleipnir kojeg bi jahao nebom (baš poput sobova Djeda Mraza). Tijekom zime djeca bi punila svoje čizme mrkvom i slamom i ostavljala ih kraj dimnjaka da se Sleipnir hrani. Odin bi proletio i nagradio djecu malim darovima u njihovim čizmama, baš kao što mi danas radimo s božićnim čarapama ili čizmicama za Svetog Nikolu.
Djed Božićnjak kakvog danas svi zamišljamo u svojim glavama mješavina je velikodušnog svetog Nikole, boga Odina i Sleipnira te Coca-Colinog ikoničnog lika u crvenoj odjeći.
BOŽIĆNE PJESME
Dok su božićne pjesme koje pjevamo za Božić nedvojbeno kršćanske, sama tradicija pjevanja od vrata do vrata svojim susjedima dolazi iz druge poganske tradicije koja se zove jedrenje. Prilično smiješna riječ dolazi od anglosaksonske fraze ‘waes hael’, što u prijevodu znači ‘dobro zdravlje’. Svake godine bi vasajleri u manjim skupinama tumarali svojim selima, glasno pjevajući s ciljem istjerivanja zlih duhova i želje za dobro zdravlje okolini.
Nijedna jedrenjačka grupa nije bila potpuna bez svog tradicionalnog pića pri ruci – napravljenog od kuhanog piva, kiselog vrhnja, pečenih jabuka, jaja, začina i šećera. U 13. stoljeću, sveti Franjo se nadahnuo ovim veselim zborovima i započeo tradiciju božićnih pjesama.
LJUBLJENJE ISPOD IMELE
Jeste li se ikada zapitali o korelaciji između imele i ljubljenja? Pa, smiješno, tradicija seže sve do pogana. Svi, od Rimljana i Kelta do Druida i Nordijaca, imali su nešto protiv imele. Smatrala se svetom biljkom, uključenom u nekoliko poganskih rituala.
U rimskom svijetu imela je slavila boga Saturna. Kako bi ga usrećili, izvodili bi rituale plodnosti ispod grančica imele – da, upravo kako zvuči! Zasigurno smo to ublažili što se tiče imele i ostavili običaj s jednostavnim poljupcem – vjerojatno dobra ideja budući da je obitelj uvijek tu.
U svijetu druida imela je simbolizirala mir i radost. U vrijeme rata, kad bi se neprijatelji sreli ispod šumske imele, bacili bi oružje i sklopili primirje do sljedećeg dana. Na neki način, ljubljenje je oblik primirja…
BOŽIKOVINA
Imela nije bila jedina sveta biljka za pogane. Božikovina je bila još jedna sveta biljka povezana s bogom Saturnom. Tijekom Saturnalija Rimljani su izrađivali vijence božikovine koje su razmjenjivali kao darove za sreću. U vrijeme Saturnalija prvi su kršćani počeli slaviti Božić, no često su bili progonjeni zbog prakticiranja svoje nove vjere. Bila je sreća što se Božić poklopio sa Saturnalijama jer je to omogućilo kršćanima da prikriju svoju proslavu Božića.
Kako bi izbjegli otkrivanje i kako bi izgledalo kao da slave Saturnalije, kršćani su počeli vješati vijence božikovine oko svojih domova. To im je omogućilo da prepoznaju druge kršćane i ipak učine nešto lijepo za proslavu svog svetog blagdana. Na kraju, kako je pogana bilo sve manje, božikovina je postala simbol Božića umjesto Saturnalija.
KIĆENJE BOŽIĆNOG DRVCA
Zasigurno smo se dosta nadahnuli od Rimljana, a kićenje drvca samo je još jedna posuđena tradicija! Osim gozbe, pića i razmjene darova tijekom Saturnalija, Rimljani su također vješali male metalne ukrase na drveće ispred svojih domova. Svaki od tih malih ukrasa predstavljao je boga, bilo Saturna ili osobnog sveca zaštitnika obitelji.
Rana germanska plemena prakticirala su sličnu tradiciju ukrašavanja drvca, ovaj put voćem i svijećama u čast boga Odina tijekom zimskog solsticija. Čini se da su kršćani spojili kićenje drvca s ukrasima, svijećama i voćem kako bi kićenje božićnog drvca učinili jednom ekstravagantnom tradicijom.
FOTO: Pexels
