Mjesec borbe protiv raka dojke: Tihana Mazalin o prevenciji i liječenju bolesti

Sadržaj članka

Podijeli

Listopad je mjesec borbe protiv raka dojke koji se obilježava kako bi se povećala svijest o ovoj opakoj bolesti. U ovoj borbi i poticaju za podizanje svijesti, rutinski mamografski pregled jedan je od najvažnijih koraka koje možete poduzeti za očuvanje zdravlja i prevenciju bolesti. No, prije svega, zdrav život i oslobađanje od stresa, također su važni faktori.
Stručnjaci ističu kako je mogućnost da će ženi biti dijagnosticiran rak dojke jedan prema osam. Od toga, 70 posto žena s dijagnozom nemaju poznate čimbenike rizika. Dok neke žene smatraju da su im šanse za razvoj raka male, riskiraju ne idući na preporučene preglede.

Je li neugodno? Mamografije se rade privatno s jednim tehničarom i većina žena osjeća vrlo minimalnu nelagodu.
Što je s rezultatima? Nijedan test nije savršen, ali rano otkrivanje najbolja su obrana od raka.


Što je sve važno znati kada je u pitanju ova važna tema, od prevencije, do liječenja i osnaživanja detalje, otkrila je Tihana Mazalin, ravnateljica Poliklinike te specijalistica ginekologije i porodništva.

FOTO: Pexels

Koliko puta godišnje je važno napraviti samopregled dojki?

Samopregled dojki se preporučuje raditi jednom mjesečno, i to najbolje nekoliko (3-5) dana nakon menstruacije. Naime, dojke se tijekom menstrualnog ciklusa mijenjaju pod utjecajem ženskih spolnih hormona (estrogena i progesterona), stoga nije neuobičajeno da prije menstruacije dojke budu bolne i povećane, što nije nikakav razlog za brigu. Kod dojilja i žena koje nemaju menstruaciju također se preporučuju mjesečni samopregledi, najbolje istog dana svakog mjeseca zbog lakšeg snalaženja (odaberite, primjerice, prvi ili posljednji dan u mjesecu).

Na što je važno obratiti pažnju pri samopregledu?

Svima je poznato da je pri samopregledu dojki potrebno tražiti kvržice, no ženske grudi su po prirodi građene od tkiva koje se pod prstima čini kao nepravilno i puno ”grudica”. Imajte na umu da prvih nekoliko samopregleda može biti izazovno upravo zbog toga, jer još niste navikli raspoznavati normalne strukture unutar tkiva od sumnjivih. S vremenom, redovito izvodeći samopreglede, bit ćete u stanju prepoznati normalne strukture te bilo kakve promjene u odnosu na prethodne preglede, ako do toga dođe.
Isto tako je bitno obratiti pozornost na izgled kože bradavica i okolnog područja, jer takve promjene također mogu ukazivati na razvoj raka dojke, a ne samo promjena oblika ili strukture tkiva dojke. U tom slučaju mogu biti vidljive ranice, crvenilo, nabiranje ili ljuskanje kože, pa čak i uvrnutost bradavica koja prije nije bila prisutna.

FOTO: Pexels

Kada je vrijeme za mamografiju i koliko često?

Ne postoji jedinstven odgovor na ovo pitanje, već je potrebno u obzir uzeti povijest bolesti pacijentice te obiteljsku povijest bolesti kako bi se ustanovilo postoji li dodatan rizik za razvoj raka dojke. Ukoliko postoji, takve će pacijentice trebati češće raditi mamografiju. Za žene umjerena, prosječna rizika od obolijevanja, preporuka je svakako da prvu mamografiju obave u 40-tim godinama, najbolje do 45. godine života, a redovne preglede treba ponavljati najčešće svake dvije godine, u nekim slučajevima i svake godine.

Koliko način života i prehrana utječu na pojavu raka dojke? Što svatko od nas može učiniti kako bi se prevenirala pojava ove opake bolesti?

Uzrok pojave raka dojke, kao i bilo koje maligne bolesti, nije jednostavan. Ulogu u razvoju bolesti igraju brojni čimbenici, kao što su nasljedne osobine, okolišni čimbenici te način života. Iako na neke od tih faktora ne možemo utjecati (kao što su npr. starost ili nasljedna predispozicija), na mnoge ipak možemo. Ne treba zanemariti važnost zdravog načina života, što uključuje održavanje normalne tjelesne težine, fizičke aktivnosti te izbjegavanje štetnih navika poput pušenja ili konzumacije alkohola. Pogotovo je bitno da djevojke u pubertetu izbjegavaju alkohol, jer je njihovo tkivo dojki posebno osjetljivo. Što se tiče zdrave prehrane, unos dovoljne količine voća i povrća ključan je za sveopće zdravlje organizma, a znanstvenici pretpostavljaju da je za prevenciju raka dojke posebno dobro jesti brokulu, karfiol, kupus, lanene sjemenke, kiseli raženi kruh i bobičasto voće. Za navedene se namirnice pretpostavlja da imaju antikancerogeno djelovanje.
Ukoliko u obitelji imate nekoga tko je obolio od raka dojke, možete obaviti BRCA1 i BRCA2 gensko testiranje, kojim se otkiva imate li i vi povećan rizik za obolijevanje. Ako se uspostavi da imate, to ne znači da ćete neizbježno imati rak dojke, već da spadate u kategoriju osoba s povećanim rizikom za tu bolest. U tom se slučaju savjetujte s liječnikom u vezi redovitog praćenja stanja dojki (poput učestalijih mamografija).

FOTO:Pexels

Koji su mitovi o raku dojke koji dovode u zabludu najveći broj žena?

Jedan od učestalih mitova jest da pojava kvržice mora značiti rak dojke, što nije istina. Zapravo samo mali postotak kvržica zaista bude maligna promjena, ali češće se radi o dobroćudnim tvorbama. Naravno, pojava kvržice uvijek znači da je nužno obaviti posjet liječniku, kako bi se napravile potrebne pretrage (npr. mamografija, ultrazvuk dojke, biopsija tkiva) i potvrdilo da se ne radi o opasnoj bolesti.
Kada se priča o raku dojke, često se on dovodi u svezu samo sa ženskim spolom, pa mnogi ljudi nisu svjesni da i muškarci mogu oboljeti od raka dojke. Iako je rak dojke češća pojava kod žena, valja imati na umu da svaka sumnjiva promjena na tkivu dojke zahtjeva pozornost, kod oba spola.
Postoji mit oko štetnosti mamografije, da može dovesti do širenja i pogoršanja postojećeg raka dojke jer se radi o rendgenskom zračenju. Međutim, mamografija je najefikasnija pretraga pri ranoj detekciji i praćenju liječenja raka dojke, a primjena rendgenskog zračenja u tako niskim dozama nije štetna za organizam. U svakom slučaju, korisnost ove pretrage nadmašuje bilo kakve potencijalne negativne strane.
Još jedna zabluda povezana je s rakom dojke u obitelji, jer mnoge žene vjeruju kako će sigurno nekada oboljeti od raka dojke ako imaju oboljelog člana obitelji. No, iako takve žene pripadaju skupini većeg rizika, to ne znači da su predodređene za rak dojke. Statistički, od ukupnog broja žena kojima je dijagnosticiran rak dojke, samo oko 10% imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu. Drugim riječima, najčešće obolijevaju žene bez povijesti te bolesti u obitelji. To znači da obje skupine trebaju voditi brigu o svom zdravlju i raditi redovite kontrolne preglede. Isto vrijedi i za žene s potvrđenom mutacijom BRCA1 ili BRCA2 gena – vjerojatnost za rak dojke veća je od uobičajene, ali do bolesti ne mora nikad ni doći. Uz to, postoje određene mjere za snižavanje rizika od oboljenja koje je moguće poduzeti u tom slučaju, kao što je npr. hormonska terapija. Bitno je osvijestiti realnost lošeg ishoda, ali samo u svrhu odgovornog ponašanja u svrhu prevencije bolesti, a pritom svakako treba izbjeći život u strahu u slučaju žena s potencijalnom nasljednom sklonošću za bolest.

Kako odabrati idealan grudnjak i koliko dugo tijekom dana je preporučljivo nositi ga?

Za pacijentice oboljele od raka dojke, kao i žene koje su imale mastektomiju (operaciju odstranjenja grudi), preporučuje se nošenje grudnjaka mekih i savitljivih materijala, bez grubih šavova, sa širokom vrpcom koja prolazi ispod grudi i preko leđa. Dobro bi bilo da grudnjak ima i područje koje priliježe uz prsa između dojki, razdvajajući ih u zasebnim košaricama. Ovaj tip grudnjaka pružat će dovoljno potpore za svakodnevne aktivnosti, uz to što neće biti neudoban za nošenje.
Što se tiče vremena nošenja, ne postoji univerzalno pravilo koliko dugo se grudnjak smije nositi. Sve ovisi o vlastitim preferencijama i veličini grudi. Stoga, ako osjećate nelagodu, pritisak ili ukočenost nakon izvjesnog vremena provedenog u grudnjaku, znači da vam ne odgovara njegovo dugotrajno nošenje. S druge strane, ako bez grudnjaka osjećate manjak podrške te vam to izaziva nelagodu ili bol, slobodno ga nosite cijeli dan. Grudnjak neće naškoditi vašim grudima bez obzira na vrijeme nošenja.

FOTO: Pexels

Nakon što se dijagnosticira rak dojke, kako izgleda proces liječenja? Koje su popratne pojave s kojima se žene suočavaju u procesu liječenja?

Proces liječenja bit će velikim dijelom određen vrstom i proširenosti raka dojke, te većinom uključuje kombinaciju procedura. Terapija se temelji na uklanjanu tkiva zahvaćenog rakom. To može uključivati odstranjivanje same kvržice i malo okolnog zdravog tkiva, ako se radi o manjem tumoru. Ukoliko se rak previše proširio, može biti potrebna mastektomija – uklanjanje cijele dojke, a ako je rak krenuo metastazirati (širiti se limfnim sustavom na okolna tkiva i organe), operacija će vjerojatno uključivati i uklanjanje određenih skupina limfnih čvorova u blizini dojke.
Osim kirurških zahvata, liječenje se može sastojati i od radijacijske terapije – zračenja koje oštećuje i ubija stanice raka. Radijacija se u nekim slučajevima primjenjuje prije operacije, kako bi se usporio rast tumora ili kako bi se on smanjio prije uklanjanja, a često se primjenjuje i nakon zahvata kako bi se uništile eventualno preostale stanice raka. Ovaj tip terapije može trajati samo tri dana, ili čak do šest tjedana, ovisno o individualnoj situaciji koju procjenjuje liječnik. Nuspojave ovakvog pristupa liječenju mogu biti umor i crvenilo nalik opeklinama od sunca na mjestu gdje se radijacija usmjerila.
S vrlo sličnim ciljevima kao kod zračenja, primjenjuje se i kemoterapija. Svrha kemoterapije također je uništavanje stanica raka, prije ili poslije operacije, s tom razlikom što se ovdje radi o kemijskim tvarima koje se unose u organizam. Kemoterapija se primjenjuje kada postoji visok rizik od ponovnog javljanja raka, bilo na dojci ili drugdje u tijelu (metastaze). Česte neželjene popratne pojave kemoterapije jesu umor, gubitak kose, mučnine i povraćanje, te pojava neke infekcije.
U slučaju raka dojke osjetljivog na ženske spolne hormone (tzv. estrogen-pozitivni ili progesteron-pozitivni rak), primjenjuje se hormonska terapija. Naime, takvim je tumorima potrebno prisustvo hormona za njihov rast, stoga se hormonskom terapijom blokira interakcija između hormona i tumorskih stanica. Posljedično se tumor smanjuje (prije operacije), odnosno sprječava se njegov povratak (nakon operacije). Nuspojave ovog pristupa uključuju nalete vrućine, noćno znojenje te suhoću rodnice, a opasnije posljedice mogu biti osteoporoza (propadanje koštanog tkiva) i nastanak tromba.

FOTO: Pexels

Koje su pozitivne i negativne strane operacije očuvanja dojke u odnosu na mastektomiju?

Operacija očuvanja dojke uključuje uklanjanje tumorom zahvaćenog tkiva, uz malo okolnog zdravog tkiva. Prednost ovakve, djelomične mastektomije, jest očuvanje izgleda dojke uz manje invazivnu proceduru. No, ovakav je pristup moguć samo u nekim slučajevima, primjerice kada se radi o manjem tumoru u početnim fazama rasta. Ako je riječ o većim tumorima ili tumorima koji dopiru do površine kože, najčešće je potrebna potpuna mastektomija. U slučaju operacije očuvanja dojke, važno je imati na umu da će nakon zahvata biti potrebna tri do šest tjedna radijacije, stoga je pacijentova tolerancija na zračenje bitan faktor. Isto tako, potpuna mastektomija može imati prednost kod pacijentica koje imaju BRCA1 ili BRCA2 mutaciju, te žele biti sigurne da neće doći do rekurentnog raka dojke.

Iako je svaki organizam specifičan, koliko u prosjeku traje liječenje? Na što sve žene moraju biti spremne kako bi lakše prebrodile borbu i uspješno završile liječenje?

U slučaju raka dojke u ranim stadijima, liječenje tipično traje od tri do šest mjeseci, a u slučaju uznapredovalih tumora liječenje može trajati duže. Za pacijentice je iznimno važno da nastave voditi ispunjen život uz manjak stresa, da se okruže voljenim osobama koje će im pružiti podršku te da ostanu optimistične. S obzirom na to da ovaj tip bolesti i njegovo liječenje uključuju prilično drastične promjene izgleda, bitno je odmah na početku zauzeti stav da su takve promjene nužnost na putu do izlječenja. Najvažnije je ostati jak duhom, a sve posljedice borbe s ovom bolešću, estetske ili druge prirode, mogu se naknadno postupno rješavati.

Preporučujete li odlazak psihologu ili psihijatru tijekom procesa liječenja? Na koji način stručnjaci iz oblasti mentalnog zdravlja mogu pomoći i/ili olakšati pacijenticama?

Svakako je preporučljivo potražiti stručan savjet psihologa ili psihijatra u tijeku liječenja, i to po mogućnosti odmah nakon saznavanja dijagnoze. Iako je klasičan pristup ovakvim invazivnim bolestima pretežno fizičke naravi, usmjeren na iskorjenjivanje problema, nikako ne smijete zanemariti razgovor o mentalnom zdravlju. Čak i ako imate odličnu potporu kod kuće i od prijatelja, dijalog sa stručnom osobom vam može otvoriti novu perspektivu, pružiti vam konkretne obrambene mehanizme koje možete primijeniti u svakodnevnom životu. Isto tako, ponekad se pacijenti suzdržavaju od nekih teških misli pred bliskim osobama, tako da razgovor sa psihologom ili psihijatrom može pružati olakšanje i u tom smislu dijeljenja vlastitih misli.

AUTORICA TEKSTA

Slični članci