Želite li doseći veliku popularnost i/ili uspjeh, nikako se u javnosti ne definirajte kao feministica. Ovo je teza koja se već godinama provlači u javnom diskursu. Izjašnjavati se kao feministica, jednako je kao nalijepiti si etiku „ona koja mrzi muškarce“. Ovakav glas se pronio još od vremena ženske borbe za pravo glasa. Većina feministica izbjegava etiketu i radi na uvjeravanju ljudi da unatoč stereotipima feministice apsolutno, bez sumnje, ne mrze muškarce.
Tko će nam povjerovati kad…
Ravnopravni bijeli muškarci još uvijek drže većinu političke, ekonomske i društvene moći u svijetu, a svi ostali se bore da im život funkcionira s mnogo manje moći i sredstava. Niti jedna feministica nikada nije ništa postigla time što je bila ljubazna, ali to ne znači da se prema ljudima ne treba odnositi s poštovanjem i pristojnošću. Feminizam nije ukorijenjen u predrasudama protiv muškaraca. Naprotiv, feminizam je najoptimističniji politički pokret na planetu. Nemaju sve žene jednaka prava diljem svijeta, a to je vrlo važno zapamtiti kada se pitate je li feminizam doista potreban.
Feminizam je jednako ravnopravnost
Feminizam doslovno, ali pojednostavljeno, znači „jednaka prava za sve“. Mrziti sustavno ugnjetavanje žena u društvu, mrziti dobacivanje i seksualno uznemiravanje, mrziti razliku u plaćama, definitivno nije isto što i mrziti muškarce. Drugim riječima, nazivati se mizandristima je način ponovnog prisvajanja jedne od najčešćih uvreda feministica.
Muškarci koji tvrde da su istinski zabrinuti zbog mržnje prema muškarcima ili “mizandrije” hvataju se za slamku i traže status žrtve koji jednostavno ne postoji. Momcima je još uvijek prilično dobro u postojećem sustavu, a ravnopravnog društva nema bez zajedničke borbe muškaraca i žena za ravnopravnost.
FOTO: Unsplash, Pexels
