- Nisam kao druge djevojke.
- Ženama nije mjesto u politici već sa svojom djecom.
- Ženski kolektivi su leglo tračeva i podmetanja.
- Lijepa žena je svačija žena.
- Oduvijek sam se družila s dječacima.
- Odradio/la je to muški.
- Ogovaranje je ženski hobi.
- Ne plači, nisi djevojčica.
- Žene su emotivna bića, a muškarci racionalna.
- Obukla se izazovno, a vrijeđa je kada se odnose prema njoj kao prema objektu. Što je očekivala?
- Žena je ženi vuk.
- Kćer je tuđa kuća.
- Zaslužila je udarac kada ga je izazvala neprestanim prigovaranjem i histerijom.
- Histerična je jer je nitko neće.
Ovo je samo djelić uvriježenih stavova i narodnih uzrečica koje pokazuju koliko je mizoginija ukorijenjena u društvu. Teško je prepoznatljiva, čak i kada mislimo za sebe da smo osviješteni/e. U svakoj je pori društva i u svakome segmentu odgoja i obrazovanja. Internalizirana mizoginija je tužan odraz u ogledalu svijeta u kojem živimo i podsvjestan način degradiranja sebe i drugih žena na temelju seksističkih ideja o tome kako bi se žene trebale ponašati, oblačiti ili govoriti.
Internalizirana mizoginija se sastoji od dva glavna elementa: samoobjektiviziranja i pasivnog prihvaćanja rodnih uloga. Ženama je prirodno, odgojem i društvenim normama usađeno da i same sudjeluju u mizoginiji, da podgrijavaju seksističke stavove i postupke, da opravdavaju nepravedno postavljene postulate i uloge koje dodatno učvršćuju nepravdu prema ženama. I tako i odgajaju nove generacije mizoginista/ica.
Edukacija, svijest, podrška i promicanje feminističkih vrijednosti nužni su za prepoznavanje i suočavanje s ovim oblicima diskriminacije žena. Pogotovo kada se oko nas događa toliko nasilja nad ženama, a društvo i dalje šapuće o nestašnosti i krivnji žena koja je dovela do tragičnih ishoda.
Žene su odgajane na mizoginim postulatima
Žene su od najranije dobi preplavljene porukama i postupcima mizoginije koji nas uvjeravaju da „nismo dovoljne“, „nismo potpune“, „nismo ostvarene“, da smo „manje od“, da ne „zaslužujemo tjelesnu autonomiju“ i da su „muškarci superiorniji“. Mi ovo apsorbiramo od djetinjstva i podsvjesno i same nerijetko povjerujemo u nametnute postulate koji nas degradiraju i uništavaju samopouzdanje. Tijekom života se učenjem, osvješćivanjem i radom na sebi oslobodimo tih loših poruka koje kreiraju ružnu sliku o samima sebi, a ponekad te vrijednosti ostaju apsorbirane. One ne žive tiho u nama, umjesto toga, modificiraju se i izlaze u svijet, doprinoseći sustavu ugnjetavanja. Potlačeni postaje tlačitelj.
Sociološka istraživanja pokazuju kako internalizirana mizoginija negativno utječe na socijalizaciju žena, tjelesno i mentalno zdravlje te iskustva na poslu i u školi. Internalizirana mizoginija kod žena povezana je s ukorijenjenim vjerovanjem u mit o silovanju, a pokazalo se da žene koje prihvaćaju te rodne uloge manje krivnje pripisuju počiniteljima silovanja. Također, internalizirana mizoginija je često uzrok iskrivljene slike o sebi i poremećaja u prehrani.
Internalizirana mizoginija osim muškaraca koji brane svoju povlaštenu poziciju unutar duboko ukorijenjenog patrijarhata, pretvara žene u ambasadorice androcentrističkog sustava od koji se mnoge nadaju nekoj vrsti pomirenja s vlastitom traumom ili potvrđivanju od strane muškaraca za ponavljanje iste radnje koje su ih traumatizirale. Mnoge žene stavljaju ogroman pritisak na sebe kako bi se uklopile u određeni imidž koji je privlačan muškarcima ili ono što društvo definira da bi žena trebala biti.
Osvijestiti mizogine stavove je prvi korak u njihovom iskorijenjivanju
Internalizirana mizoginija je kao tihi neprijatelj koji živi unutar nas, često neprimjetan, ali značajan u svojem utjecaju. Uvjerenja koja smo internalizirali/e kroz društvene norme, medije, obitelj i okolinu u kojoj smo odrasli/e je teško prepoznati, ali važno je shvatiti da je svaki korak prema oslobađanju od ovih uvjerenja ključan. Borba protiv rodne diskriminacije i predrasuda, igra ključnu ulogu u stvaranju društva koje promiče ravnopravnost. Ako smo do sada šutke prihvaćale stereotipe i predrasude koje se stoljećima serviraju, vrijeme je za prihvaćanje izazova i odbacivanje mizoginih stavova. Svakodnevno ispravljanje osoba (pa i samih sebe) u seksizmu i mizoginiji prvi su koraci koji mogu demontirati seksističke i mizogine sustave koji održavaju kulturu diskriminacije. Svakako, treba imati u vidu da je odučavanje od internalizirane mizoginije teško. To je dug proces koji se aktivno suočava s višestrukim aspektima naših života, zbog toga koliko su duboko ukorijenjene patrijarhalna kultura i mizoginija u našu svakodnevicu.
Mizoginija, kao i internalizirana mizoginija, nedostatak je ljudske pristojnosti, suosjećanja i brige. Suočavanje s ovom problematikom omogućuje da budemo svjesni/e svojih misli i ideja o drugim ženama, ali i sebi. Iako nam društvo poručuje drugačije, važno je imati na umu da ženstvenost nije inferiorna. Društvo koje očekuje da postignemo određenu razinu ženstvenosti, dok nas istovremeno omalovažava zbog toga, je zastarjelo i neinformirano. Lijek za ovakve nepravilnosti i socijalne kontradiktornosti je feminizam koji aktivno suprotstavlja naše vlastite predrasude. Upravo one koje proizlaze iz internalizirane mizoginije i patrijarhata.
FOTO: Unsplash, Pexels
