Inovacija koja pristaje svakom prostoru

Glavna zvijezda događaja, novi Vertuo UP, oduševio je prisutne modernim dizajnom i kompaktnošću, dokazujući da vrhunsko iskustvo kave ne zahtijeva veliki prostor. Uz poruku „Svaka šalica kave je novo putovanje“, Nespresso je podsjetio da kava nije samo napitak, već trenutak inspiracije i ulaznica u svijet novih okusa.

Novi aparat spaja vrhunske performanse i iznimnu praktičnost, nudeći ljubiteljima kave izbor između čak sedam različitih veličina šalica, od kratkog, intenzivnog espressa do velike šalice kave idealne za put. Uz veći spremnik za vodu (1,4 litre) koji se pomiče prema potrebama korisnika i prostora, ovaj uređaj osigurava maksimalnu fleksibilnost.

Zahvaljujući inovativnoj Centrifusion tehnologiji, ovaj pametni sustav automatski prepoznaje svaku kapsulu i precizno prilagođava parametre ekstrakcije, čime se u svakoj šalici postižu savršen okus i bogata krema. Dodatnu pogodnost pruža nevjerojatna brzina rada jer je aparat spreman za upotrebu za samo tri sekunde, dok poseban program za pripremu napitaka preko leda omogućuje uživanje u osvježavajućim receptima bez kompromisa u kvaliteti.

Proljeće u čaši: Yubi Vanilla Latte

Nespresso Coffee Expert proveo je goste kroz proces kreiranja savršene proljetne recepture. Fokus je bio na Yubi Vanilla Latte napitku, pripremljenom sa Sweet Vanilla kapsulom iz Barista Creations linije. Harmonija vanilije, badema i biskvita, u kombinaciji sa svilenkastom mliječnom pjenom, pokazala je svu kreativnu snagu Vertuo sustava.

„Željeli smo pokazati kako uz Vertuo UP svatko može biti barista u svom domu. Bilo da volite snažni Altissio ili nježni Melozio, svaki gutljaj je prilika za istraživanje novih destinacija okusa,“ izjavio je Nespresso Coffee Expert Stefan Nikolić.

Poseban pečat događaju dao je nostalgičan ritual koji je povezao sve prisutne. Inspirirani porukom o putovanjima, gosti su pisali razglednice samima sebi, navodeći destinacije koje žele posjetiti i trenutke u kojima planiraju uživati uz svoju omiljenu kavu. Razglednice su ubačene u poseban Nespresso poštanski sandučić postavljen u boutiqueu, simbolično spajajući svijet vrhunske kave sa strašću prema istraživanju i novim iskustvima.

Otkrijte svoj novi ritual

Nespresso poziva sve ljubitelje kave da ostanu znatiželjni, eksperimentiraju s teksturama i nikada ne prestanu tražiti „ono više“ u svakodnevici.

Što je sljedeće? Izaberite svoje putovanje uz Nespresso Vertuo.

FOTO: Lara Buljubašić

Valletta, Malta

Ryanair svoju polaznu cijenu rute Trst–Malta oglašava od 14,99 eura u jednom smjeru. Linija leti gotovo cijelu sezonu, a Malta je destinacija koja funkcionira u dva moda: kao klasični sunce-i-more odmor (Comino, Plava Laguna, Gozo) i kao kratki gradski izlet u Vallettu, koja je 2018. bila Europska prijestolnica kulture i čija se barokna jezgra pod zaštitom UNESCO-a obilazi pješice za pola dana. Engleski je službeni jezik, vrijeme je predvidivo, a kratka udaljenost znači da se vikendom realno može stići i vratiti bez ozbiljne organizacije.

Krakov, Poljska

Krakov ostaje jedna od najpodcijenjenijih europskih destinacija  i jedna od najjeftinijih za boravak na duži rok. Ryanair tu liniju iz Trsta vozi sezonski, let traje nešto više od sat i pol, a polazne cijene znaju ići i ispod 25 eura u jednom smjeru ako se rezervira na vrijeme. Stari grad je u UNESCO-u, scena restorana je posljednjih godina ozbiljno porasla, a iz Krakova se za sat vremena vlakom stiže u Auschwitz, što za putovanje koje bi se inače moglo opisati kao gastronomsko podsjeća na to zašto se na ovaj kontinent ne dolazi samo zbog vina. Gin u baru košta oko dva eura, kapučino tri.

Bruxelles Charleroi, Belgija

Charleroi nije Bruxelles, to je manji aerodrom oko sat vremena južno od glavnog grada, ali iz njega se direktnim busom stiže u centar Bruxellesa, a zatim brzim vlakom za 30 do 60 minuta u Bruges, Gent ili Antwerpen. To znači da jedna jeftina karta praktički otvara četiri grada. Belgijska scena najbolje se razumije kroz hranu (mušule, prženi krumpirići, čokolada), pivsku kulturu i činjenicu da je ovo zemlja koja je iznjedrila Magrittea, Hergéa i Audrey Hepburn. Linija je sezonska, a Ryanairove polazne cijene redovito su u rasponu od dvadesetak eura.

Zračna luka u Trstu, službeno Friuli Venezia Giulia, smješten u Ronchi dei Legionari, udaljen je oko dva i pol sata vožnje od Zagreba, i otkad je Ryanair tamo 2024. otvorio bazu, ima dvadesetak izravnih ruta po cijenama koje Zagreb i Ljubljana jednostavno ne mogu pratiti. Većina linija je sezonska (od travnja do listopada), neke su cjelogodišnje, a polazne cijene koje Ryanair objavljuje znaju krenuti od petnaestak eura u jednom smjeru. U nastavku je pet destinacija koje se ovog ljeta najviše isplate.

Sevilla, Španjolska

Najduži Ryanairov let iz Trsta, gotovo tri sata i 1.852 kilometra, i upravo zato je Sevilla destinacija koju ima smisla iskoristiti za duži boravak, a ne za vikend. Andaluzijska prijestolnica savršena je u travnju i svibnju, prije nego što ljetna vrućina postane neljudska. Grad je manji nego što njegova reputacija sugerira, a kombinacija maurske arhitekture (Alcázar, Giralda), flamenko klubova i kulture tapasa čini ga destinacijom koja se rijetko kome ne svidi. Ryanairove polazne cijene znaju biti ispod trideset eura u jednom smjeru ako se rezervira mjesec dana unaprijed.

Što treba znati prije rezervacije

Cijene koje Ryanair oglašava su polazne i odnose se na osnovnu kartu, bez prtljage i sa strogim pravilima ručne torbe. Realna cijena za putnicu koja vodi srednju torbu obično se kreće između 60 i 120 eura povratno, ovisno o sezoni i terminu rezervacije. Pravilo koje vrijedi za sve niskobudžetne avione: rezervirati jutarnje letove usred tjedna, izbjegavati petak navečer i nedjelju poslijepodne, i nikad ne ostaviti rezervaciju za zadnji tjedan. I jedna logistička nota, od Trsta do aerodroma vozi javni autobus broj 51, a parking u garaži je oko deset eura dnevno, što i dalje izlazi povoljnije nego mnogi letovi iz Zagreba.

Najduži Ryanairov let iz Trsta, gotovo tri sata i 1.852 kilometra, i upravo zato je Sevilla destinacija koju ima smisla iskoristiti za duži boravak, a ne za vikend. Andaluzijska prijestolnica savršena je u travnju i svibnju, prije nego što ljetna vrućina postane neljudska. Grad je manji nego što njegova reputacija sugerira, a kombinacija maurske arhitekture (Alcázar, Giralda), flamenko klubova i kulture tapasa čini ga destinacijom koja se rijetko kome ne svidi. Ryanairove polazne cijene znaju biti ispod trideset eura u jednom smjeru ako se rezervira mjesec dana unaprijed.

Kako kofein djeluje u trudnoći

Kofein je stimulans koji djeluje na središnji živčani sustav i kod odraslih osoba privremeno smanjuje osjećaj umora te povećava budnost. U trudnoći se metabolizam usporava, što znači da se kofein u organizmu zadržava duže nego inače. Osim toga, kofein prolazi kroz posteljicu i dolazi do fetusa, čiji organizam još nema razvijene mehanizme za njegovo učinkovito razgrađivanje.

To znači da beba može biti izložena kofeinu dulje vrijeme nego majka, i to u razdoblju kada se njezin organizam intenzivno razvija.

Mogući utjecaj na trudnoću

Istraživanja o kofeinu u trudnoći ne daju uvijek potpuno jednake zaključke, ali se većina stručnih smjernica slaže da visoki unos može povećati određene rizike. Jedan od njih je usporen rast fetusa, što se povezuje s mogućim utjecajem kofeina na cirkulaciju kroz posteljicu i dotok hranjivih tvari.

Kod vrlo visokih količina kofeina u ranoj trudnoći u nekim se studijama bilježi i povećan rizik od spontanog pobačaja, iako se to ne može pripisati isključivo kofeinu jer na trudnoću utječe niz drugih čimbenika. Također se razmatra potencijalni utjecaj na razvoj živčanog sustava, budući da se on u ranoj fazi trudnoće intenzivno formira.

Osim utjecaja na bebu, kofein može pojačati i neke simptome kod trudnice, poput nesanice, ubrzanog pulsa ili osjećaja unutarnje napetosti, što može dodatno otežati već promjenjivo hormonalno stanje.

Koliko kofeina se smatra prihvatljivim

Većina međunarodnih preporuka navodi da se u trudnoći unos kofeina treba ograničiti na otprilike 200 miligrama dnevno. Ta količina otprilike odgovara jednoj većoj šalici kave ili jednoj do dvije manje espresso kave, ovisno o jačini i načinu pripreme.

Važno je imati na umu da se kofein ne nalazi samo u kavi, nego i u crnom i zelenom čaju, čokoladi, energetskim napitcima te nekim gaziranim pićima. Zbog toga je ukupni dnevni unos često veći nego što se na prvi pogled čini.

Zašto se preporučuje oprez, a ne potpuna zabrana

Trudnoća nije stanje u kojem se nužno uvode stroge zabrane, nego razdoblje u kojem se procjenjuje ravnoteža između navika i potencijalnih rizika. Umjeren unos kofeina kod većine trudnica ne uzrokuje probleme, ali se preporuka temelji na tome da se smanji nepotrebno opterećenje organizma u razdoblju kada se razvijaju najosjetljiviji sustavi u tijelu bebe.

Drugim riječima, cilj nije stvaranje dodatnog stresa oko prehrane, nego smanjenje faktora koji bi mogli imati negativan učinak ako se konzumiraju u većim količinama.

Što može zamijeniti kavu

Ako je kava dio svakodnevne rutine, potpuno izbacivanje često nije realno niti nužno. U praksi se često bira smanjenje količine ili prelazak na bezkofeinske varijante. Mnoge trudnice posežu i za napicima poput ječmene kave ili cikorije, dok su biljni čajevi također opcija, uz napomenu da se neki biljni sastojci u trudnoći ipak trebaju izbjegavati pa je dobro provjeriti njihovu sigurnost.

Kofein u trudnoći nije zabranjen, ali zahtijeva umjerenost i svjesnost o ukupnom unosu. Budući da se sporije razgrađuje i prolazi kroz posteljicu, preporuke se temelje na oprezu i zaštiti razvoja bebe. U većini slučajeva mala količina kave neće predstavljati problem, ali je važno držati se granica koje su postavljene kako bi trudnoća protekla što sigurnije i mirnije.

FOTO: Unsplash, Pexels

Zahvalnost koja nije afirmacija

Zapadna kultura zahvalnosti, kakvu danas poznajemo kroz dnevnike zahvalnosti, jutarnje rutine i Instagram citate, sklona je svesti zahvalnost na osjećaj koji treba “proizvesti”. Šintoistički koncept kanshe, zahvalnosti, radikalno je drugačiji. Nije osjećaj koji se njeguje, nego stav prema postojanju ugrađen u svakodnevne geste.

Prije svakog obroka u Japanu se kaže itadakimasu, “primam s poniznošću”. Riječ je o priznanju da je hrana pred nama plod truda poljoprivrednika, kuhara, biljaka i životinja koje su dale svoj život. Nije riječ o duhovnoj manifestaciji ili pozitivnom razmišljanju, nego o realističnom prepoznavanju mreže odnosa koji su omogućili taj trenutak.

Slično tome, mottainai, osjećaj žaljenja zbog rasipanja, okosnica je suvremenog japanskog odnosa prema održivosti. Dok se na Zapadu ekološka svijest često svodi na krivnju i moralnu paniku, mottainai je topla, gotovo nježna emocija. Bacati hranu, vodu, vrijeme ili ljepotu nije grijeh nego propuštena prilika za zahvalnost. U eri u kojoj cirkularna ekonomija postaje korporativna mantra, vrijedi se sjetiti da je Japan istu logiku stoljećima živio kao duhovnu praksu, a ne marketinšku strategiju.

Samoljublje koje nije narcisoidnost

Ovdje šintoizam nudi nešto od čega Zapad očito pati, jezik za samoljublje koji ne sklizne u egotrip. Ako kami prebiva u svemu, prebiva i u nama. Ali ne kao naša posebnost ili individualni sjaj, nego kao dio iste tkanine koja čini i planinu, i rijeku, i susjeda.

To je razlika koju zapadne wellness industrije najčešće promaše. Self-care, kakav nam se prodaje kroz skupe maske za lice i wellness retreate, fundamentalno je individualistički još jedan projekt optimizacije sebe. Šintoistički pogled na sebe je obrnut. Briga o sebi nije ulaganje u vlastiti brand, nego poštovanje prema dijelu cjeline koji vam je privremeno povjeren.

Ovo izvrsno hvata Wim Wenders u filmu Perfect Days iz 2023. godine. Glavni lik Hirayama čisti javne zahode u Tokiju s posvećenošću monaha. Svako jutro pozdravlja drvo ispred svoje zgrade. Snima fotografije sunčevog svjetla kroz lišće, što Japanci zovu komorebi, riječ za koju mi nemamo prijevod jer nemamo ni naviku gledanja. Hirayamin život je krajnje skroman, gotovo siromašan po zapadnim mjerilima, ali film bez velikih monologa sugerira da možda gledamo čovjeka koji je razumio nešto što mi nismo. Da je puni život moguć bez akumulacije.

Ljubav prema drugima kao prepoznavanje

Ako svi nosimo isti kami, ljubav prema drugima nije akt empatije ili moralnog napora. Ona je prepoznavanje. Japanski koncept omotenashi, bezuvjetno gostoprimstvo bez očekivanja uzvrata, pretpostavlja da je gost utjelovljenje božanskog. Konobar koji vam s naklonom poslužuje čaj ne pruža uslugu nego se odnosi prema svetom susretu.

Ova logika preplavljuje filmove Hayaa Miyazakija, čiji je cijeli opus zapravo dugačka šintoistička poema. U Princezi Mononoke šuma je živa, razdrtana sukobom između ljudi i šumskih kamija. U Mome susjedu Totoru drevni kamfor dom je šumskih duhova vidljivih samo djeci. U filmu Spirited Away (originalni naslov Sen to Chihiro no Kamikakushi, doslovno “Chihirino otimanje od strane bogova”) javna kupelj služi umornim božanstvima, a zaprljani riječni duh koji u kupelj donosi gomile otpada jedan je od najpotresnijih ekoloških motiva u suvremenoj animaciji.

Književnost također nudi ulaze. Kuhinja Banane Yoshimoto šintoistička je u svom tihom prepoznavanju da hrana, prostor i sjećanje tvore jedinstvenu mrežu utjehe. Lafcadio Hearn, Irac koji je krajem 19. stoljeća postao Japanac, u zbirkama poput Kwaidana prvi je zapadnoj publici dočarao svijet u kojem duhovi nisu strani uljezi nego kućni stanari. Suvremenija je Tokijska sveučilišta utjehe Toshikazua Kawaguchija, gdje se čak i fantazija o putovanju kroz vrijeme svodi na ritualno priznanje da netko, negdje, čeka da budemo prema njemu pažljivi.

Možda najveći dar šintoizma modernom čovjeku nije teologija, nego praksa. Ritual čišćenja, misogi, prevodi se u modernu naviku skidanja cipela na ulazu, pranja ruku prije obroka, čišćenja stola prije rada. Te su geste banalne dok ih ne shvatite kao mikro-prijelaze između profanog i svetog.

Mali rituali kao otpor

U vremenu beskonačnog scrollanja, hibridnog rada i emocionalnog iscrpljivanja, moć malog rituala je gotovo politički subverzivna. Pet sekundi tišine prije nego upalite laptop. Riječ zahvale predmetu prije nego ga bacite. Pogled prema drvetu ispred zgrade. To nisu wellness savjeti za poboljšanje produktivnosti, nego geste otpora kulturi koja nas je naučila da je sve roba, uključujući i nas same.

Šintoizam nas, dakle, ne zove da prijeđemo na novu religiju ili usvojimo egzotične običaje. Zove nas da prepoznamo ono što smo izgubili. Pogled koji svijet ne vidi kao resurs, druge kao funkciju, sebe kao projekt. Pogled koji ih vidi kao prebivališta nečeg svetog kako god to “sveto” definirali, kao svijest, kao povijest, kao mrežu odnosa, ili jednostavno kao činjenicu da uopće postoje.

I možda baš tu, u tom prepoznavanju, počinje stvarna zahvalnost. Stvarno samoljublje. Stvarna ljubav prema drugima.

FOTO: Unsplash, Dupephotos

Zašto borovnice u mocktailu?

Borovnice su pune antocijanina koji djeluju protiv upala i oksidativnog stresa, čineći ovaj napitak savršenim za dnevnu dozu energije. Kombinirane s jogurtom ili bademovim mlijekom, postaju kremasti napitak koji zamjenjuje slatkiše, a podržava gubitak kilograma i mentalnu jasnoću.

Jednostavan recept za moctail

Sastojci (za 1 porciju):

•          150 g svježih ili smrznutih borovnica

•          200 ml bademovog ili zobenog mlijeka

•          1 bananu (za slatkoću i kremastost)

•          Sok od pola limuna

•          Žličica chia sjemenki (za omega-3)

•          Prstohvat cimeta (opcionalno)

Priprema

1.         Sve ubacite u blender i miksajte 1 minutu dok ne dobijete glatku teksturu.

2.         Poslužite odmah u visokoj čaši s kockicama leda i grančicom mente.

Ovaj recept je spreman za 5 minuta i ima samo oko 200 kalorija.

Varijacije za svaki dan

•          Proteinski boost: Dodajte žlicu proteina u prahu za poslijetrening napitak.

•          Tropski twist: Zamijenite bananu mangom i dodajte kokosovo mlijeko.

•          Detoks verzija: Uključite špinat ili kelj za dodatnu dozu vitamina.

Pijte ga ujutro za budnost ili popodne za energiju bez kave.

Nutritivne prednosti

Redovito konzumiranje ovog mocktaila poboljšava vid, smanjuje kolesterol i štiti kožu od starenja. Kao dio uravnotežene prehrane, podržava cjelokupno blagostanje, savršeno za vaš životni stil i dane kada vam je potrebno mnogo energije. Probajte i podijelite svoje varijacije

FOTO: Unsplash, Pexels, Dupephotos

Iako je Hrvatska za osnovne materijale poput opeke i cementa relativno zaštićena jer ih nabavlja iz Europe, problem nastaje kod specifične opreme koja dolazi s udaljenijih tržišta. Oprema za instalacije, električni materijal i spojni elementi koji dolaze iz Azije trpe zbog nesigurnosti plovidbe i skupljeg brodskog osiguranja, što direktno udara na rokove i konačnu cijenu materijala na skladištima. Perko objašnjava da brodari taj trošak jednostavno ukalkuliraju u fakturu, što na kraju plaćaju domaći investitori i kupci. Napominje kako u njegovoj tvrtki DOMInvest proaktivno planiraju nabavu i zalihe upravo te sitne, ali nezamjenjive robe kako bi izbjegli zastoje.

Poseban izazov predstavljaju materijali izravno vezani uz naftne derivate, poput asfalta i hidroizolacije, čija cijena rapidno raste kada barel nafte dosegne razinu od 100 dolara. “U takvim uvjetima projekti s fiksnim cijenama brzo postaju problem, jer izvođači zbog malih marži vrlo brzo ulaze u gubitak. U stanogradnji se to prelijeva na grube radove kroz poskupljenje bitumenskih traka i premaza za temelje, podrumske zidove i slične elemente. Sintetske membrane poput PVC-a i TPO-a nisu izravno vezane uz bitumen, ali ovise o petrokemiji, pa ih rast cijena energenata također pogađa. Ne bih rekao da je zastoj projekata realan, ali do korekcije cijena već dolazi”, tvrdi Perko.

Rat u tako važnoj regiji obično potiče opću inflaciju, što dodatno komplicira situaciju s kamatnim stopama i dostupnošću financiranja. Perko pojašnjava da rat prvo diže cijene energije, a zatim pokreće širi inflacijski val u kojem kamatne stope na stambene kredite prestaju padati, a mogu i ponovno rasti. Za investitore to znači skuplji i teže dostupan kapital, što usporava novu gradnju i svodi je na projekte koji mogu izdržati strože bankarske uvjete. Iako se nekretnine često smatraju “sigurnom lukom” u krizama, on smatra da taj efekt u Hrvatskoj ne treba precjenjivati, jer cijene i dalje primarno formiraju domaća potražnja, turizam i ograničena ponuda.

Rat u tako važnoj regiji obično potiče opću inflaciju, što dodatno komplicira situaciju s kamatnim stopama i dostupnošću financiranja. Perko pojašnjava da rat prvo diže cijene energije, a zatim pokreće širi inflacijski val u kojem kamatne stope na stambene kredite prestaju padati, a mogu i ponovno rasti. Za investitore to znači skuplji i teže dostupan kapital, što usporava novu gradnju i svodi je na projekte koji mogu izdržati strože bankarske uvjete. Iako se nekretnine često smatraju “sigurnom lukom” u krizama, on smatra da taj efekt u Hrvatskoj ne treba precjenjivati, jer cijene i dalje primarno formiraju domaća potražnja, turizam i ograničena ponuda.

Uz materijale, neizbježan je i pritisak na cijenu rada. Povećanje cijena goriva uzrokuje lančanu reakciju rasta cijena hrane i usluga, pa su građevinske tvrtke prisiljene dodatno podizati plaće radnicima kako bi zadržale operativnost u sektoru koji već pati od manjka radne snage. “Unutar jedne građevine trošak rada čini oko 35 do 45 posto ukupnog troška, ali važno je reći da rast plaća obično dolazi s odmakom od šest do dvanaest mjeseci. Materijali reagiraju puno brže, često odmah, a ponekad i uz dozu špekulacije proizvođača i distributera. Zato se udar na cijenu kvadrata najprije vidi kroz materijale, a tek kasnije kroz rast troška rada”, objašnjava nam Saša Perko.

Na pitanje može li ova kriza ubrzati prelazak na održive i lokalne materijale, Perko odgovara realistično, navodeći da kriza može biti okidač, ali ne i razlog za brzu tranziciju. Prioritet industrije u trenutku potresa je stabilizacija troškova, a održivi materijali u pravilu u startu povećavaju cijenu projekta, pa se takvi strateški zaokreti obično događaju tek nakon što se tržište smiri. Konačna procjena rasta cijena kvadrata u novogradnji uvelike ovisi o trajanju potencijalnog sukoba. “Ako bi situacija potrajala, mogli bismo gledati scenarij sličan razdoblju nakon ruskog napada na Ukrajinu, kada su cijene stambenih nekretnina u Hrvatskoj u nekoliko godina vrlo snažno rasle — grubom procjenom, reda veličine oko 60% u četiri godine”, zaključuje Saša Perko.

FOTO sugovornika: Dejan Tatomir

FOTO radnika: Luka Cerovina/arhiva DOMinvest

Upravo ovom suradnjom Pivovara Medvedgrad po prvi put u svojoj povijesti izlazi iz svijeta piva i ulazi u svijet whiskeya. Tako NEBO nije samo ime whiskeya već i novog poglavlja domaće craft scene u kojem granice ne postoje. Dodatna važna poveznica između ovih brendova su etikete koje pripovijedaju priče. Dok je Pivovara Medvedgrad inspirirana zagrebačkim legendama, Duh u boci osim o nebeskim visinama priča o najpoznatijim hrvatskim izumima.

Nebeska prostranstva uvijek su inspirirala one koje se usude sanjati i istraživati,  a hrvatska priča o suradnji pokazuje koliko daleko mogu odvesti zajednička vizija, povjerenje i hrabrost za iskorak izvan okvira. Sve je započelo 2020. godine, iz susreta dvaju svjetova – destilerstva i pivarstva. Dva tima, povezana strašću prema zanatu i posvećenosti kvaliteti, odlučila su istražiti što se događa kada se njihova znanja isprepletu. Pivovara Medvedgrad, najveća i najstarija craft pivovara, preuzela je ključnu ulogu u početnoj fazi proizvodnje kroz ukomljavanje i fermentaciju. Dugogodišnje iskustvo u preciznoj i kontroliranoj proizvodnji, osobito zahtjevnih lager stilova, donijelo je duboko razumijevanje sirovina i fermentacijskih procesa. Nakon što je u pivovari postavljen temelj aromatskog profila, pivo je stiglo u destileriju Duh u boci gdje je nastavilo put kroz destilaciju i odležavanje, s ciljem da se očuva karakter nastao u pivovari. 

U središtu ove priče nalazi se pažljivo odabrani slad. No, prava inovacija krije se u pristupu: umjesto klasičnih destilerskih kvasaca, korišten je pivarski kvasac, čime je već u ranoj fazi otvoren prostor za eksperimentiranje. Daljnji razvoj odvijao se u manjim, 100-litarskim hrastovim bačvama, koje su projektu dale dodatnu slojevitost i zaokruženost. Svaki korak bio je rezultat promišljenih odluka i međusobnog povjerenja – upravo onog koje razlikuje običnu suradnju od istinskog partnerstva. Ovu inicijativu čini posebnom činjenica da nije riječ o jednokratnom projektu, već o kontinuiranom procesu koji se iz godine u godinu ponavlja, razvija i nadograđuje. Svaka nova serija ponovno stavlja u fokus odnos između partnera koji dijele istu poslovnu filozofiju – onu koja stavlja kvalitetu, autentičnost i dugoročnu vrijednost na prvo mjesto. 

Iz istog početka, uskoro dolazi i novo poglavlje. Inspirirano istim sladom i početkom proizvodnog procesa, novo pivo Pivovare Medvedgrad, Medo Veliki, donosi zanimljiv spoj tradicije i inovacije. Novi amber lager u sebi nosi prepoznatljive karakteristike – iste sirovine kao i whiskey NEBO, kako bi se iz istog temelja dobilo bogato pivo s whiskey karakterom. Njegovo ime inspirirano je sazviježđem Velikog medvjeda, jednog od najprepoznatljivijih na noćnom nebu, simbolom orijentacije, trajnosti i stabilnosti. 

„Ovaj projekt za nas je bio prirodan korak dalje – prilika da istražimo koliko daleko možemo ići kada izađemo iz vlastitih okvira, ali ostanemo vjerni onome što jesmo. Posebno nas veseli što se iz iste početne ideje razvilo i novo pivo Medo Veliki – proizvod koji na svoj način priča istu priču, ali kroz jezik pivarstva,“ dodaje Ivan Nauković iz Pivovare Medvedgrad.

Iz destilerije Duh u boci dodaju: „Od samog početka znali smo da ne stvaramo nešto jednokratno, već odnos koji će se razvijati kroz vrijeme. Upravo to daje posebnu dubinu cijelom projektu. Ovakve suradnje pokazuju da najveće vrijednosti nastaju kada se različiti pristupi ne natječu, već nadopunjuju i kada postoji povjerenje da zajedno možemo stvoriti nešto novo,“ zaključuje  Tomislav Anadolac.

Ova hrvatska inicijativa još jednom potvrđuje da inovacija ne mora značiti odmak od tradicije, već njezinu reinterpretaciju. Kada se znanje, iskustvo i strast susretnu na pravom mjestu, nastaju projekti koji ne samo da pomiču granice struke, već i stvaraju nove standarde suradnje. 

FOTO: mesinovicphoto

I dok interijer hotela privlači pažnju futurističkim dizajnom i minimalističkim kapsulama, prava čarolija događa se na vrhu.

Rooftop terasa Stellara brzo je postala jedno od najpoželjnijih mjesta u gradu, i to s razlogom. Pogled koji se otvara prema katedrali i zagrebačkim krovovima stvara kulisu koja oduzima dah, dok sunce, lagani povjetarac i urbana energija grada stvaraju atmosferu kojoj se lako prepustiti. Ovdje se ne dolazi samo zbog pogleda. Ovdje se dolazi zbog doživljaja.

Vikendom rooftop živi u znaku bruncha, opuštenog, stylish i pomno osmišljenog. Na jelovniku su kreativne interpretacije klasika u kojima se uživa. Uz mirisnu kavu, svježe cijeđene sokove ili čašu pjenušca, svaki trenutak dobiva onu dodatnu notu užitka. Savršeno izbalansirana atmosfera čini ovaj rooftop idealnim mjestom za ležerne poslovne sastanke, ali i intimna druženja u kojima privatnost i pogled igraju jednako važnu ulogu.

Posebnost cijelog iskustva leži i u njegovoj neopterećenosti. Narudžba se preuzima u prizemlju, a zatim se gosti povlače na rooftop gdje vrijeme teče sporije, razgovori traju dulje, a atmosfera ostaje lagana i spontana. Upravo taj ležerni koncept daje osjećaj kao da ste otkrili skriveni kutak grada rezerviran za one koji znaju gdje treba doći.

Kako dan odmiče, terasa mijenja ritam, ali ne i privlačnost. U zlatnim tonovima zalaska sunca rooftop se pretvara u idealno mjesto za opuštanje uz koktele i pogled koji Zagreb prikazuje u njegovom najljepšem izdanju.

U gradu koji sve snažnije oblikuje svoju lifestyle ponudu, Stellar se ističe kao mjesto koje objedinjuje sve što tražimo – vrhunsku lokaciju, impresivan pogled i atmosferu zbog koje se uvijek vraćamo.

Ako ovog proljeća tražite brunch koji nije samo obrok, već iskustvo, odgovor vas čeka iznad grada.

FOTO: PR