Predviđanja da film Barbie neće biti nimalo banalan i dosadan, već da se ispod ružičaste površine sa šljokicama krije višeslojna osnažujuća poruka za žene i koloplet dobre zabave te feelgood nostalgične priče, obistinila su se. To ni ne čudi, budući da ga potpisuje Greta Gerwig, poznata po svojim angažiranim emancipatorskim stavovima. Pridodajmo tome da je likovima život udahnula kvalitetna glumačka ekipa, na čelu s Margot Robbie i Ryanom Goslingom. Ne treba ni zanemariti činjenicu kako je budžet od 145 milijuna dolara (bez marketinških troškova) i više nego impresivan. Tko bi ga u Hollywoodu olako potrošio, a da nije siguran da će se isplatiti? Sve ovo čini cjelinu koja daje naslutiti da će se ispuniti velika očekivanja od filma.
Nakon velike svjetske premijere, postalo je jasno – Barbie je film koji je vrijedan ovolike pompe. Iako su neki kritičari već istaknuli da je, nedovoljno ozbiljno i strukturirano za odrasle, obradio pitanja ravnopravnosti, kapitalističke pomame za novcem te društvene norme i stereotipe (koji su objedinjeni u ovu slavnu lutku). A dodali su da je za djecu suviše nejasno, razbacano, suhoparno i dosadno provučen feministički diskurs. Drugi su se pak složili da je pogođena mjera koja dovoljno uozbiljava stvari, raskrinkava patrijarhat, a zadržava lepršavost, ironiju i dobro zabavlja gledatelje. U više navrata je u dvorani publika reagirala glasnim smijehom što potvrđuje da se odlično zabavila i dobro razumjela poantu filma.
Barbie kao glasnogovornica generacija od 1959.
Riječ je o ostvarenju koje će definitivno najbolje „sjesti“ milenijalcima jer evocira uspomene na odrastanje, istovremeno koketirajući filozofskim pitanjima s kojima se suočava gotovo svaka misleća odrasla osoba. I to već u prvim minutama filma, kada Barbie postavlja pitanje o smrti, na opće zaprepaštenje njenih Barbie prijateljica iz Barbie svijeta gdje je sve bezbrižno, lagano, divno, dvodimenzionalno, optimistično, radosno i ružičasto. Barbie se pojavila kao “sredstvo” za prenošenje poruke neovisnosti, što je i tema filma Grete Gerwig. Na pitak način je odaslana poruka da svatko može biti što god poželi i da je sasvim ok, ako imamo loše dane ispunjene tugom i samopropitivanjem.
Barbie se u više navrata ruga Mattelu i postavlja percepciju stereotipne lutke na drugi način. Okreće postavke i pomalo ironično, ali simpatično ističe kako je Barbie svijet, svijet gdje su riješena ženska pitanja. Tu su „Barbike“ i dobitnice Nobelove nagrade za književnost, predsjednice, članice Vrhovnog suda, liječnice… a da su muškarci, odnosno njihova personifikacija – samo Ken. Dodatak uz Barbie koji živi u Barbie svijetu. U filmu se na opće iznenađenje mnogih našlo more ozbiljnih tema koje problematizira moderno doba. Kako onih na društvenom nivou, tako i posve osobnom, intimnom – od fašizma, egzistencijalne krize, anksioznosti, eksploatacije do pozitivnih poruka o osnaživanju žena.
Žene se osjećaju loše zbog Barbie?
U filmu su vrlo brzo (na samom početku) jasno izrečene kritike na stereotipnu Barbie kroz riječi britke tinejdžerice: “Činiš da se žene osjećaju loše zbog sebe otkako si izmišljena. Unazadila si ženski pokret.” Ovaj prijekor zaprepašćuje Barbie i povrjeđuje je. Budući da se do tada svaki dan budila u uvijek sunčanom, ružičastom svijetu mašte u kojem Barbike dolaze u svim bojama, u svim tipovima tijela i svim zanimanjima.
Tek u realnom svijetu Ken otkriva patrijarhat koji je prema njegovom shvaćanju vladavina muškaraca i konja i oduševljen je ovako postavljenim pravilima igre koje pokuša uvesti i u Barbie svijetu. Nakratko to i postiže ispravši mozgove drugim Barbie likovima. Nakon ponovnog preuzimanja Barbie dominacije, još se jednom provlači kako je u stvarnom svijetu žena u gotovo istoj ulozi kao što je Ken u Barbie svijetu.
Red slatkoće, Barbie magije i kičasta estetika s jedne strane, a s druge rasprava o simbolu lutke i ravnopravnosti, još jednom potvrđuje da je kulturni utjecaj Barbie od 1959. do danas uistinu ogroman i da se kroz Barbie mogu obraditi, pokrenuti i istaknuti mnoge teme koje oslikavaju društvo na više nivoa.
Na samom kraju filma gdje Barbie ponovno odlazi u svijet realnosti, prva stvar koju je napravila jest – posjetila je ginekologa. Sjajna poruka za kraj koja upravo na suptilan način naglašava što bi to djevojčice (žene) prvo trebale učiniti kada zakorače u svijet odraslih. Briga o sebi, svojem mentalnom zdravlju, položaju u društvu, pronalaženje svrhe, jednako je važno kao i briga o tjelesnom zdravlju, a naglasak na reproduktivno zdravlje koje je često zanemareno je pogodak u središte ženskih pitanja. Važnost posvećivanja pažnje svakom od ovih segmenata čini odnos prema sebi potpunim i odgovornim. Zbog ovakvih poruka u filmu, od mene palac gore.
