Svake prve subote u mjesecu, molitelji, odnosno klečavci, uzurpiraju središnje gradske trgove, moleći za „žensku čednost“. Pristup je zabranjen onima koji ne mole, a ukoliko dođete iznijeti svoje mišljenje i suprotstaviti se njihovim mizoginim aktivnostima, dobit ćete salvu uvreda i prijetnji, što je doživjela i umjetnica i aktivistica Arijana Lekić-Fridrih.
Da djelovanje klečavaca nije dobronamjerno, svjedoči i činjenica da se istinski vjernici ograđuju od ovih moliteljskih ekstremista, uviđajući opasnost njihovog djelovanja koje narušava ugled i kredibilitet Katoličke Crkve. S druge strane, isti oni, podršku dobijaju od političkih interesnih skupina i desničarskih ekstremista.
Njihovo zalaganje za zabranu pobačaja, dio je promišljenog (globalnog) plana ograničavanja prava žena i direktan pokušaj ugroze ne samo slobode izbora i reproduktivnih prava već i ozbiljna prijetnja zdravlju i sigurnosti žena. Svjedoci smo zdravstvenih problema pa čak i smrtnih slučajeva trudnica iz Poljske koje bi i danas bile žive da su imale adekvatnu liječničku pomoć i mogućnost uklanjanja ploda koji je kod mnogih od njih uzrokovao sepsu te kao krajnji, tragični ishod i smrt. Isti scenariji se pokušava preslikati i na Hrvatsku. Društvena klima je znatno radikalizirana i retradicionalizirana što uz priču o pobačaju, dokazuje i porast femicida i zaoštravanje patrijarhalnih stavova koji direktno ponižavaju žene i prijete njihovoj sigurnosti ograničavajući njihovo postojanje samo na strojeve za rađanje.
Umjetnica Arijana Lekić-Fridrih jasno je detektirala namjere moliteljskih ekstremista i glasno se suprotstavlja pokušajima degradiranja žena. Jasno je progovorila o činjenicama da klečavci nisu tek redikulozni primitivci čudnog hobija. Ovog je mjeseca u Splitu na Peristilu, podigla svoj glas i pokazala da je vrijeme da se jasno suprotstavimo ugrozi žena. Njen umjetnički i aktivistički rad predstavlja štit demokracije koja je ozbiljno uzdrmana.
Arijana aktivno djeluje da se mizogina nastojanja zaustave o čemu je govorila u nastavku.
Kako biste opisali svoj performans na Peristilu i kakvu poruku ste željeli prenijeti svojim djelom?
Performans na Peristilu održao se u sklopu izložbe „Dota“ u organizaciji HULU Split, ali isto tako je i dio jednog, nažalost, dugotrajnog umjetničkog performativnog projekta „Tiha misa“ u produkciji Udruge Domino. Svaka je „Tiha misa“ posvećena ženama, ovu sam konkretno posvetila Severini i svim ženama koje su odlučile napustiti zlostavljače, ali su i dalje zlostavljane svim kanalima- sustav ih je iznevjerio.
Kako doživljavate muškarce molitelje i što mislite, koji je njihov krajnji cilj te tko zaista stoji iza ovog projekta?
Iza projekta stoji organizacija „Ordo Iuris“, a radi se o dobro financiranoj akciji koja se već odvila u Poljskoj s katastrofalnim posljedicama po žene. U superizbornoj smo godini, muškarcima moliteljima se pridružuju i bivši i sadašnji političari i, kako sami kažu, da skratimo ono za što se navodno mole, krajnji cilj je- dokidanje ženskih prava.
Kako ste doživjeli reakcije prisutnih muškaraca koji su sudjelovali u performansu? Bilo je nasrtanja, koliko sam vidjela. Što ste poduzeli i što planirate poduzeti vezano za njihove istupe?
U Splitu je ovaj mjesec bilo nešto drugačije nego inače, pustili smo snimke performansa i upozorili na ponašanje splitske policije koja se ogradila uz napomenu da ima pravo spriječiti potencijalno opasnu situaciju. U prvom se videu čuje kako voditelj tobožnjeg mirnog skupa najavljuje da će reagirati ukoliko me se pusti na Peristil, ali splitska policija je odlučila štititi muškarce koji se mole da postanu glavari u obitelji od mene i ne zaštititi me od njihovih agresivnih nasrtaja.
Možete li nam nešto reći o simbolici crvene niti koju ste koristili u svom performansu?
Crvena nit je dvoznačna, crvena boja prati sve moje performanse, sve „Tihe mise“ kao simbol prolivene ženske krvi. Ne smijemo zaboraviti da smo treća po redu zemlja po broju femicida u Europskoj Uniji, a s obzirom na broj stanovnika borimo se s iznimno ozbiljnim problemom. Na Peristilu ona je simbolizirala i pupčanu vrpcu, neraskidivu vezu između majke i njezinog djeteta.
Koja je uloga umjetnosti u promicanju svijesti o problemu neravnopravnosti i nasilja nad ženama u društvu? Koliko je važno da umjetnici aktivno sudjeluju u borbi za prava žena i protiv nasilja nad njima?
Na nama umjetnicima leži odgovornost da upozoravamo i aktivno sudjelujemo u javnom životu. Naš glas je glasan, jasan i na ulicama nikog ne ostavlja ravnosušnim, neovisno o tome što građani i građanke misle o našem radu.
Kakve su Vaše nade i očekivanja u vezi s utjecajem ovakvih umjetničkih performansa na društvene promjene?
Moje je uvjerenje da je svaka umjetnost politička bili mi kao umjetnici toga svjesni ili ne. Umjetnici su kroz povijest često stajali na braniku ljudskih prava i borbe za zdravo društvo, tako je i danas.
Kako biste odgovorili na skeptike koji tvrde da umjetnost nema stvarni utjecaj na društvene promjene?
Rekla bih da mogu biti skeptični, ali da skepsa podrazumijeva da razmišljaju o tome.
Kako ocjenjujete trenutnu svijest društva o problemu nasilja nad ženama i potrebama za promjenama?
Mizoginija je duboko ukorijenjena u našem društvu i bojim se da korijene ne pusti i u generacijama koje dolaze nakon nas. Za to se borimo, ali potrebne su nam i politike i institucije, prvenstveno uvođenje građanskog odgoja u škole, korak koji puno predugo čekamo. Broj žena koje prijavljuju nasilje je sve veći, ali i broj femicida. Rekla bih da je ohrabrujuće da se nasilje prijavljuje, ali potrebne su duboke promjene da bi žene zaista mogle vjerovati tom sustavu. Upravo zato velik dio tih prijava ne dođe do sudova.
Koje biste konkretne korake preporučili za poboljšanje situacije i zaštitu žena od nasilja u društvu i nepravde koja se svakodnevno ispoljava u svim sferama društva?
Trenutno čekamo donošenje izmjena Kaznenog zakona, ali smo u strahu od implementacije. Nemamo mehanizme za provođenje tih promjena i tu će zasigurno ogroman teret preuzeti aktivisti i aktivistkinje. Žensko pitanje je klasno pitanje, moramo omogućiti svakoj ženi da bude financijski samostalna tako da može donositi odluke bez egzistencijalnog straha. Kakve god odluke željela donijeti.
FOTO: Unsplash, Pexels, Arijanina privatna arhiva
