Razgovor sa psihologinjom: Anđela Jelić o povezanosti psihologije i prehrane

Sadržaj članka

Podijeli

Psihologija hrane proučava mentalne procese koji stoje iza toga kako i zašto jedemo. Iako bismo o konzumaciji hrane mogli razmišljati primarno iz biološke perspektive, istraživanja su pokazala da na naše prehrambene navike značajno utječe naša percepcija hrane, kao i razni drugi društveni i okolišni podražaji.

Hrana može imati veliki utjecaj na naše psihičko stanje. Ljudi kognitivno povezuju važne asocijacije iz prošlosti s određenom hranom. Žudnja za sladoledom, na primjer, može proizaći iz želje da se ožive bezbrižni dani djetinjstva.

Osobe koji pate od pretilosti, prejedanja, bulimije, anoreksije ili drugih poremećaja prehrane mogu imati velike koristi od razumijevanja kako njihova percepcija hrane utječe na njihov unos hrane. Kako bi se spriječili poremećaji u prehrani, važno je razumjeti psihologiju prehrane. Tim povodom, razgovarala sam s Anđelom Jelić.

Anđela je doktorica psihologije koja je zvanje stekla na milanskom sveučilištu u svibnju ove godine. Radila je kao predavačica na sveučilištu, na dva kolegija, što ju je potaknulo i usmjerilo ka istraživanjima te prenošenju znanja drugima.

Njena je ekspertiza psihologija prehrane, zdravlja i osobne dobrobiti što se temelji na konceptima pozitivne i socijalne psihologije te psihologije zdravlja. Posljednjih godina pažnju pridaje kreiranju psihoedukativnog sadržaja koji dijeli na instagram profilu Lifestyle Psychology te vodi edukativne radionice i individualna savjetovanja s ciljem unaprjeđenja vlastitih navika, zdravlja i kvalitete života, što podrazumijeva i zdrav odnos prema hrani. Kako kaže, do toga dolazimo učenjem o vlastitim resursima, koje svatko od nas ima, upoznajemo ih, osnažujemo i primjenjujemo u životnim situacijama.

Kako pronaći mjeru

Bliži se vrijeme blagdana. Kako pronaći mjeru kada su u pitanju blagdanske delicije i comfort food? Može li se uživati u hrani, a da se pritom ne pretjera?

Uvijek kažem, naravno da da. Međutim, potrebno je naučiti kako. I to je nešto što nam je danas pomalo i izazovno. Imamo previše hrane koja nam je lako dostupna, a s druge strane, jako smo zauzeti obvezama i poslom te u želji da sve to stignemo ritual jedenja koji bi nam trebao biti važan stavljamo po strani i počinjemo ignorirati signale koje nam tijelo šalje i tada tražimo brza rješenja u zadnji tren kako bi uklonili osjećaj boli izazvan osjećajem gladi. Važno je poznavati vlastito tijelo i minimalne osnove o tome kako funkcionira naš metabolizam. Trebali bismo nastojati osvijestiti, da ako jedemo manje ili preskačemo jelo, to ne znači da ćemo početi gubiti kilograme. Važno je pronaći ravnotežu u konzumiranju hrane koja nije samo izvor energije već i izvor zadovoljstva, koja nas okuplja u zajedništvo s drugima te je i izvor sreće i ostalih ugodnih emocija.

Kako postići balans u kreiranju vlastite prehrane i hraniti se zdravo svaki dan?

Kako bi u tome uspjeli potrebno je naučiti slušati vlastito tijelo i signale gladi i sitosti koje nam tijelo šalje. Danas, kada smo okruženi raznim akcijskim cijenama hrane, dnevnim ponudama i slično, počinjemo hranu jesti kada vidimo da nam je dostupna, kada nam dođe pod ruku, a ne kada stvarno to trebamo i želimo. Također, jako važno je i educirati se o hrani na provjerenim izvorima s relevantnim informacijama. Naučiti što to uistinu znači raznovrsna prehrana te uz pomoć stručne osobe saznati što bi to bilo baš za nas. Svatko od nas je drugačiji i ima drugačije potrebe, pa tako i one nutritivne. Spomenula bih kako je danas jako prisutna težnja za „hraniti se zdravo svaki dan“, ali isto tako da se da je njezina interpretacija često i kriva. Stoga radije kažem hraniti se raznovrsno, uravnoteženo, umjereno i redovno. Često postaje problematična ta težnja za zdravom hranom jer osoba u slučaju da joj ta „zdrava“ hrana nije dostupna često osjeća krivnju, stavlja se u restriktivan način razmišljanja, te je sklona početi kažnjavati ili nagrađivati se hranom, njezinim (ne)konzumiranjem.

Loše navike

Što nas najčešće „prevari“ tijekom unošenja hrane? Koje su to loše navike kojih često nismo ni svjesni?

Rekla bih da su to najčešće manjak znanja i ispravnih informacija o hrani, prebrzo konzumiranje hrane, manjak prisutnosti u trenutku dok jedemo te preskakanje obroka. Isto tako i bijeg od nekih situacija ili nemogućnost nošenja s određenim situacijama ili emocijama može biti uzrok zašto jedemo više nego bi trebali.

Kako izgleda plan prehrane koji će nas zadovoljiti, a neće uzrokovati grižnju savjesti? Je li povremeni detoks nužan; od čega se on sastoji?

Za svakoga od nas to je individualno. Kao psihologinja nisam kompetentna davati smjernice koju hranu jesti. Smatram da je plan prehrane, a kojeg kreiraju nutricionisti i koji bi se trebao oslanjati na stvarne potrebe osobe i biti prilagođen njezinom načinu života, alat koji daje mogućnost da se prehrani pristupa na zdraviji način. Ono što je univerzalno je da da bi namn prehrana trebala biti raznovrsna, uravnotežena, da bi trebali jesti redovno i umjereno. Grižnju savjesti najčešće uzrokuje praćenje dijeta, uvođenje zabrana i restrikcija. Zašto? Upravo zato jer je najčešća posljedica toga prejedanje i neumjerenost u hrani. Što se tiče detoksa, mislim da, ako za njime nemamo konkretnu potrebu radi određenih zdravstvenih razloga, dovoljno je da vjerujemo našem tijelu da ono radi posao „čišćenja“ najbolje što može. Naravno, ako se redovno, uravnoteženo, raznovrsno i umjereno hranimo.

Povezanost hrane i emocija

Kako hrana utječe na naše raspoloženje, ali i naše raspoloženje na našu prehranu? Je li mit da jedemo više kada smo tužni i/ili nervozni?

Neraskidiva je poveznica između hrane i emocija. Emocije se prema jednoj od mnogihdefinicija smatraju mehanizmima koji nas pokreću iznutra, ali utječu i na naše ponašanje. One igraju važnu ulogu i u ponašanjima koja se tiču hrane. Odluka koju hranu ili jelo ćemo izabrali i kako ćemo je konzumirati uvjetovano je našim raspoloženjem i emocijama. Primjerice, kada se osjećamo tjeskobno često u hrani pronalazimo utjehu ili kada smo sretni uz hranu slavimo i dodatno se nagrađujemo. I to je sasvim u redu. Ako razmislimo što nam hrana zapravo predstavlja možda je odgovor jednostavniji nego što mislimo. Homo sapiens nije evoluirao uz pravilnu prehranu jer ono što je bilo bitno se odnosilo nabpreživljavanje hraneći se onime što je bilo dostupno. Danas je situacija znatno drugačija, životni vijek nam je duži i hranom nastojimo “otkloniti” bol i neugodnosti ili pak učiniti dugovječnost ljepšom i zdravijom. Primjer kako smo naučili koristiti hranu kao “alat” protiv boli i neugode može biti i činjenica da kada osjećamo glad – kao određenu neugodnost i bol posežemo za hranom koja u tom trenutku tu bol otklanja, potiče osjećaj ugode i pruža
zadovoljstvo i užitak. Ovo također može jednim dijelom objasniti kako i na druge boli, one emotivne, koje se razlikuju od fizičkog osjećaja gladi počinjemo “otklanjati” konzumirajući hranu. Najčešće je to određena hrana za kojom žudimo jer uspije na najbolji način pokrenuti centre za nagrađivanje u mozgu i lako izgubimo kontrolu nad količinom hrane koju konzumiramo. Međutim, veza između emocija i hrane postoji i u suprotnom smjeru.

Hrana koju jedemo utječe na naše emocije. Osjećaj sreće, zadovoljstva, ili pak tjeskobe, uvijek je jednim dijelom “nahranjen” i onim što jedemo. Hrana bogata ugljikohidratima, mastima i soli utječe na naše emocije potičući proizvodnju dopamina i serotonina u mozgu, neuroprijenosnika koji su zaslužni za osjećaj zadovoljstva i sreće. Često upravo ta vrsta hrane doprinosi naglom porastu, ali i padu razine šećera u krvi što posljedično dovodi do brze promjene raspoloženja. No, postoji i hrana koja na naše emocije i raspoloženje može pozitivno utjecati i potaknuti dobro raspoloženje. Prema istraživanjima, hrana koja je dobra za naše mentalno zdravlje je ona koja djeluje na proizvodnju serotonina čija se razina podiže ne u samom mozgu, već i prije, i to u gastrointestinalnom traktu. Zahvaljujući vezi između crijeva i mozga upravo konzumiranjem kvalitetnih i nutritivno bogatih namirnica možemo poboljšati svoje raspoloženje, emocije, ali cjelokupno mentalno zdravlje. Dodatno, konzumirajući spomenute namirnice u probavnom traktu, se proizvode “zdrave” bakterije koje utječu upravo na ugodne emocije.

Poremećaji prehrane

Susrećete li se često kod Vaših klijenata s poremećajima prehrane? Kako to prepoznati kod sebe i/ili svojih bližnjih i uhvatiti se u koštac s procesom izlječenja?

Osim s poremećajem prehrane, koji je psihički poremećaj, susrećem se i s narušenim odnosom prema hrani. Jako malo se o njemu danas govori, teško ga primjećujemo, a zapravo je jako važno osvijestiti ga te pravovremeno potražiti podršku kako bi iz narušenog
odnosa prema hrani izgradio jedan zdrav i održiv odnos.

Da bi mogli reći da netko pati od poremećaja hranjenja potrebno je da osoba zadovolji određene kriterije propisane u Dijagnostičko statističkom priručniku za duševne poremećaje te da simptomi traju određeni vremenski period. No, do poremećaja hranjenja ne dolazi preko noći i njegov uzor nije hrana, već primjerice narušena slika o sebi, manjak samopouzdanja, depresivna raspoloženja, narušeni obiteljski odnosi i slično.

Neki od početnih znakova koji ukazuju na narušen odnos prema hrani mogu biti opterećenost hranom ili izbjegavanje hrane, „držanje dijeta“, težnja ka jedenju isključivo zdrave hrane te (ne)jedenje kao način suočavanja s određenim situacijama, stresnim, ili kao način regulacije emocija ili popravljanja raspoloženja. Opterećavajuće misli o hrani koje osobu ograničavaju u svakodnevnom funkcioniranju mogu isto tako biti znak da je vrijeme potražiti stručnu podršku. Isto tako, osobe koje imaju poteškoću sa skidanjem ili dobivanjem kilograma često nisu svjesne da je razlog tomu psihološke naravi, pa se prvo obrate nutricionistima i zatraže plan
prehrane, no nažalost, nisu spremni pridržavati ga se što ih dodatno zadržava na mjestu.n Zahvaljujući nekolicini stručnih nutricionista s kojima surađujem i koji prepoznaju i detektiraju da je problem psihološke naravi, zajedničkim, multidisciplinarnim pristupom često pristupamo takvim osobama te se željeni rezultat, usvajanje zdravih prehrambenih i životnih navika te željeni cilj, dobivanje ili gubitak kilograma i dogodi u realnom vremenskom periodu.

Slični članci